Fantasy Dnevnik
četvrtak, 31.05.2007.
Nemoj mi reč da moram
Hmm da, ljenčina sam... trebam sjedit za knjigom.. u redu nije problem sjedit za knjigom nego treba iz nje nešto naučit...hmmm krivo iz njih... kad bi barem bilo sve jednostavno u jednoj knjizi.. zašto magija mora bit toliko komplicirana... Magija... posao za kržljave, ja želim razmahat svoju golemu snagu an bojištu... hmm da, vjerojatno ste već primjetili koiko sam skroman... I sad umjest o da učim divonaciju .. dovraga zašto za diviniranje trebam poznavat arhitekturu i kiparstv o... neka sve ode u abys meni treba sna.. no ne mogu si priuštit san, još... premalo je vremena preostalo, premalo vremena za sve što je potrebno...
Cik cik cik... nisam sasjekao knjigu... ups..čini se da jesam... zaštooo... kako je dobro ovdje pisat, trošit vellum i crnilo umjesto da učim... kako je lako, kako je..hmmm neispunavajuće... kako je umarajuće.. no opuštajuće... sviđa mi se... mogao bi se češće ovim bavit... tako je lako, pero klizi preko velluma ostavljajući crn trag... Imam osjećaj da mi netko gleda preko ramena no kad se osvrnem nema nikog... s trašno... počinjem halucinirat... Vellum i ja smo jedno... ick, ovo zvuči gadno..kao da sam se obukao u teleću kožu... brrrr...
vukovu kožu da, no teleću... ponavljam brrr...
nedjelja, 27.05.2007.
Što je ovo, bogova mi...
Nevjerojatno na koji način ja mogu izgubit dnevnik.
Samo tako, inače ga uvijek nosim u torbi, ali sad je odjednom nestao, i nisam ga mogla nać do sad maloprije.
I gdje je bio?
Neko malo govno od životinje mi ga je uzelo i zakopalo pored svoje jazbine.
Sva sreća pa nije zakopalo skroz, i virio je kut sa srebrnim ukrasom.
Iskopala sam ga, i onda me to čudo napalo. Ne znam, ali mislim da je to prvo bio MOJ dnevnik prije nego mi ga je to govno uzelo. I skroz je malo, onako veličine moja dva stopala i krznato i ima male šapice s kandžama i male zubiće.
I uporan je mali. Ne pušta moj dnevnik k'o da mu je to novo božanstvo.
A zapravo... možda i jest?
Tko zna, možda životinje imaju neki svoj oblik bogova.
Uglavnom, sad pokušava skočit na drvo na koje sam se popela da u miru napišem dnevnik.
Pun je zemlje, odvratno.
Dakle, za početak, više nisam u Omniji.
Sad sam u nekoj drugoj vukojebini za koju uopće ne znam što je ni gdje je.
Jedno jutro sam sjela na kamen, otvorila svoj rubac za jelo i počela si slagati sendvič od onoga što sam nakupovala, kad se osjednom moj kamen podigao i odletio.
Skupa samnom.
Kvragu i kamenje, ne može mirno ležat na podu više.
Na kraju je ispalo da nije kamen nego neki glupi zmaj, i tek sam kasnije shvatila da je malo presjajan za kamen. A šta sad, bilo je jutro, sad bi ja trebala razlikovat srebro od kamena.
I dok je letio ispao mi je sir.
Smrad zmajevski.
Počela sam se derat da me spusti dolje, i nakon nekoliko milja me spustio.
Zapravo ne znam koliko daleko je letio.
Možda sam i odmah pored Omnije, a možda sam na rubu svijeta.
Nemam blage.
Sve uokolo je šuma i svašta...
I već nekoliko dana živim od plodova šume. A to su neke čudne bobice.
Neću se čudit ako dobijem neku čudnu kožnu bolest ili se pretvorim u gljivu nakon svega što sam jela.
A životinje neću ubijat. Ne da mi ih je nešto previše žao, nego je sirovo meso preodvratno da bi to pipkala.
A i kako da zapalim vatru?
Tu je neko brdo... S druge strane ne vidim ništa...
Pitam se u kojem smjeru je najbliža krčma...
Sve bih dala za jedne dobre ćevape...
subota, 26.05.2007.
Novo jutro
Sunce pusti me na miru, sakrij se u neku mračnu rupu i pusti me da spavam...
Još jedno jutro je prošlo, a da moje tijelo nije dobilo prijeko potreban san, osjećam kako život gori u meni poput baklje i izgara tijelo i iscrpljuje duh. Iako ne osjećam tu iscrpljenost znam da će uslijedit kad plamen utihne...
Bacio sams e na još jedan dan grozničavog građenja utvrde... da, istina je... gradim dvorac u oblacima, iako to tehnički nisu oblaci nego planina čiji vrh je toliko visoko da oblaci često sjede ispod samog vrha tako da gledajući sa vrha izgledaju poput prostranstva ispunjenog kremom... šlagom.. damn kako se činim gladnim... pokušao sam jednom pojest taj šlag no nije mi išlo..hmmm šlag ruls, pogotovo kad ima preljev od čokolade.. nema ništa boljeg od toga... ( naravno da ima, samo se tako kaže..) Nekoliko puta sam udario glavom u drvo da se pokajem za laž i anstavio sa nošenjem balvana. Obožavam ovaj pojas. Sa njime100 i više kilnati balvani nisu nikakav problem za prenošenje.
I zamislite upravo kad sam se uživio u posao, sa klesanjem kamenja i sječom drveća ugledam veliku srebrnu beštiju kako me promatra...
Naravno da sam odmah zgrabio mač i špojurio an njega.. tko ne bi? Bio je zmaj, a zmajevi su zli... no čim sam zakoračio na oblak propao sam i počeo padat, nevjerojatan krajolik otvorio mi se pred očima i razjapio sam usta zapanjen ljepotom koja se smjestila u podnožju te litice... no uskoro sam začuo gromovit smjeh pored sebe, bio je to onaj isti zmaj... hmm imali smo prilično ugodnu konverzaciju, neko vrijeme saznao sam da se zove Celebraa i da ima pećinu kod vrha planine gdje sam ja gradio dvorac pa je došao pozdravit novog susjeda... Celebraa, srebrni zmaj, zanimljivo ime za zmaja... no morali smo prekinut ugodnu konverzaciju jer mi se zemlja neodoljivo približavala... mislim da je zaljubljena u mene kako mi je jurila u susret... Žene...
razmislio sam dali kod sebe imam magiju koja bi me mogla spasit u ovom trenutku...hmm no zemlja se previše približila te sam izgovorio molitvu poluvil... bahamutu i uskoro sam se našao kako letim nad dolinom i natrag na planinu.. prokletstvo ova molitva stvarno djeluje... ili sam tako pomislio dok nisam osjetio golemu pandžu sklopljenu oko mog struka... hmm zapitao sam ga što radi samnom, a on je rekao da nebi bilo dobro za susjedske odnose da se razmrljim u dolini i uneredim mu okoliš.. kad sam bolje razmislilo imalo je smisla.. no meni se čini da je moj bog djelovao kroz njega... da... naravno da je, moja vjera je snažna sigurno je to osjetio... uh! Protrljao sam dupe kad sam sletio na vrh... dok se zmaj zavukao u svoju spilju i rekao da ide nešto popit da je žedan...
Ah no ništa od posla većinu dana sam se samo izležavao i promatrao kako sunce zalazi za oblake, predivno..uočio sam zmaja kako ej spustio glavu pored mene, iz usta mu je mirišalo an vino.. hmmm zanimljivo... prvi susjed mi je alkoholičar.. iskreno se nadam da neću morat spašavati ženu iz njegovih pandži...no to je sve za danas, nema dovoljno svijetla da pišem... ovu noć spavam u tami jer neću riskirat vatru na ovoj visini.. ne još dok nisam bolje upoznao okolinu i druge "susjede" ...
ponedjeljak, 07.05.2007.
Om the great, Om the turtle
Koliko još dana moram trpjet te oči koje me progone u snovima... Mrzim magic usere, ponavljam... I da stvar bude bolje čim se probudim dočeka me hrpa svečenika koji hvale svemogućeg Oma... velikog Oma, jedinog Oma. Zapitao sams e tko je taj Om i istog trenutka požalio što nemam sag u blizini. Nije pristojno svečenike tuć mačem bez obzira koje vjere bilo... jadni zavedeni krivovjerci... Pomogao sam im da shvate svoju zabludu tako da sam im pomogao vidjeti svijetlo na vrhu tunela..drugim riječima i njih sam bacio u bunar... Činili su se prilično odlučnima da me verbalno ubiju u pojam... Iako nisam razumijeop jezik kojim su govorili vjerojatno su pokušali bacit nekakav grozan čin na mene.. zvučalo je nešto poput aaaagggghhhh, heeep... buč.. naravno ovo bučć nisu oni izgovorili...to ej bila voda... koja je pljusnula kad su pali u nju... Predobar zvuk.. ili je bio pljuč... no dobro odlučio sam ne ič spavat ako me netko ponovo uhodio tamo...umjesto toga proveo sam noć sečući pod zvijezdama... i posječujuć mnoge tamne uličice gdje su bili loši ljudi koji su ubijali male ljude... morao sam i njih bacit u bunar da razmisle o svojim postupcima.. samo se pitam tko će pit iz tog bunara... Imam novu zapovjed.. Ne pij iz bunara u koji je napučen ljudima nije zdravo za reumu... e da to bi trebalo palit
subota, 05.05.2007.
Bijeg
Mogu li nežive stvari pobjeći?
Stvarno se počinjem pitati u posljednje vrijeme. Prvo sam zbog tog blentavog saga završila na ovom mjestu, onda me gomila ljudi pokušala prepast na različite načine jer sam, kao, nova u gradu, i sad mi je moj tepih jednostavno - otišao.
Kako TEPIH može otić?
E pa lijepo. Dok sam ga nagovarala da me vrati u Ankh-Morpork, jednostavno me ignorirao, i kad sam sišla da ga malo otresem u slučaju da je previše prašnjav za letenje, zbrisao je.
Otišao.
Crta.
Magla.
Crna točka na horizontu u smjeru mog grada.
Kao da mu je tako teško bilo povest me sa sobom.
Gad odurni.
I onda još na mene naleti onaj lik koji ga je i ukrao prvi.
I buni se što nemam sag sa sobom više. A šta je on mislio, da ću ga čuvati zauvijek kao uspomenu na dane kad me ZAVEZAO za njega???
Muškarci...
I dao mi je neku malu kućicu, ne znam zašto.
Izgleda prilično realistično.
Eh, da, i naišla sam na neku ženu jučer, (imala je crnu raščupanu kosu i blijedu kožu, i suknju u nekoliko slojeva, tako da je izgledala kao oživjela lutkica) onako mi se nasmiješila i dala mi neki prsten.
Zapravo je lijep prsten, iako mi nije bilo jasno zašto mi ga daje. U Ankhu to žene rade kad nekome žele prouzročiti proljev.
Čitav dan nisam izlazila iz hotelske sobe u slučaju da stvarno tako djeluje, ali kako se proljev nije pojavljivao, otišla sam van. Bilo je vrijedno testiranja, prsten izgleda nekako magično.
No, da se vratim na onog tipa.
Bio je razočaran što više nemam njegov sag, (zapravo i nije njegov) i onda se okrenuo da ode, ali dok se okretao, pipnuo mi je grudi.
halo???
Je li to način da se osvoji djevojka???
Možda negdje, ali u Ankhu se bar potrude gledati u lice dok to rade...
Udarila sam ga dlanom po glavi i rekla "Tako si pipkaj onu stvar"
utorak, 01.05.2007.
Spaljen 2 puta...
Obavio sam svoj posao, sad sam spreman suočiti se sa svakim spellcasterom (dok god imam toranj sa prozorom u blizini) No ne želim cjelidlačit... Tjedan je bio zanimljiv, no ne toliko uspješan što se tiče mog zadatka...
Lopovice nije bilo nigdje na vidiku, te sam mogao nesmetano krenut na svoj put..put negdje, prema rubu. Valjda sam krenuo na pravu stranu... Dakle gdje da počnem... Prošao sam kroz mnoštvo ruševina izgubio zapis dnevnika koji sam pisao jer mi je neki zmajić uporno palio papir nakon što bi napisao.. Prokletstvo a rekao sam mali plamen kako bi osušio tintu... Mrzim kad se cijedi po pergameni... To uopće nije kul, povezano sa mojim rukopisom stvoreno je za ubijanje moždanih stanica. Hmm što su moždane stanice i otkud mi ta glupost (radi rukama zaštitu od zla) Morat ću molit da se riješim poganih misli... Neki dan jedan me tip pokušao uvjerit da je zemlja okrugla... koja glupost..naravno bacio sam ga u bunar da se ohladi i razmisli, činilo se da gori tom idejom to je bilo za nejgovo dobro.
Next day... ah divno je hodat među ruševinama... Potpuno opuštajuće... jedino me neki klink-klink ometa u razmišljanju... Na žalost nisam utvrdio odakle dolazi... čudni su putevi Bahamutovi...
Treći dan naišao sam na poganski hram... srećom sreo sam nekog maga, koji je također trebao moju snagu akko je rekao pa mi je nakon što sam mu ljuljao bebu deset minuta smanjio taj poganski hram da ga mogu stavit u džep... Kasnije ću dimom istjerat stanovnike iz njega ako se sjetim...
Četvrti dan sam sreo onu poluvilenjakinju i gurnuo joj hram u ruke našto su iz njega doprli vriskovi... Ah pogani se mole svom bogu, mogli bi barem bit tiši... Na žalost nije imala sag sa sobom te sam otišao...
Samo sam se okrenuo i otišao, dok mi je ruka slučajno zapela za nešto mekano... nema veze nisam se osvrtao...
