Fantasy Dnevnik
subota, 14.04.2007.
Budale u magičnoj šumi...
Trebali bi nekako zagraditi ulaz u magičnu šumu jer, ako realno gledaš, ne samo da je opasna za one koji ne znaju što je sve unutra, nego je i opasna za one koji ZNAJU.
Nakon što sam spasila onog blentavog čovjeka od osvetničke magije, cijelo vrijeme si nekako razmišljam o tome je li on to stvarno samo zbog magije napravio.
Mislim, tako se nekako ponašao i prije...
Uglavnom, jutros sam otišla malo prošetat šumom, morala sam posaditi neke retrospektivne biljke koje sam ubrala prošle godine. Bilo bi stvarno nezgodno da to ne napravim...
Nekako, kad uđeš u magičnu šumu, očekuješ da ljudi unutra znaju kakve iluzije mogu stvoriti sve te biljke tamo, a ne da netko trči kao luđak i ...
No dobro, stajala sam i gledala ga kako oživljava neku malu.
Mislim, stvarno lijepo od njega, ali mogao ju je onda nekud i odvest.
I tako ja stojim i razmišljam koju je to magiju upotrijebio, i kako to da je on uopće čarobnjak, jer da je čarobnjak morao bi biti na Neviđenom Sveučilištu, a nisam ga nikad tamo vidjela.
Sasvim je poznato da ne postoji nijedna druga škola čarobnjaštva nego ova.
Čarobnjaci ne vole konkurenciju pa si ju ni ne rade.
A i da je išao na Neviđeno, morao je znati za vodena ogledala.
Koja budala ne zna za to?
Voda u magičnoj šumi ima svoj um i misli da jednostavno nije dovoljno samo ležati na podu i čekat da nešto padne u nju ili da neki vjetar puhne. Ne, magične lokve posebno vole ustati i praviti ogledala od sebe.
Pa je tako i ova jedna lokva napravila ogledalo, i mogu se kladit da je onaj lik vidio nešto tko zna što u tom ogledalu, jer se odjednom okrenuo i počeo trčati u drugom smjeru.
I naravno, zaletio se u mene jer sam bila par metara iza njega.
I kud će drugo oklopljen čovjek, nego na moju nogu??
OPET!!
