Fantasy Dnevnik
petak, 06.04.2007.
Nema ni crnog ni tamnog.
Ljudi.
Čovjeci...
Tko će s njima više? Prvo mi prijete s jednim, pa se dugi pojavi, a onda odjednom nema ni jednog ni drugog.
Što da ja sad tu radim?
Onaj je pobjegao taman kad sam ga ja proglasila dobrim. Sad mi se više ne čini tako dobar. Mislim da je ipak on tamni čovjek. Uostalom, tko drugi se tako ponaša i još nosi tamno? Nitko.
No dakle, otišao je, a ja sam ostala mokra. Bogovi su ovaj put smočili i svoju kuglu, tako da su bjesnili i skakali po podu. (po podu kugle, naravno)
Napokon sam se osušila i otišla kući, vračara se vratila taman kad je ovaj otišao, tako da mi nije vjerovala ni riječi. Kaže da tamni čovjek ne ljubi, nego ubija. Pa šta ja mogu kad sam mu se svidjela.
I sad se dvoumim, da li da sjednem kod kuće i učim za prijelaz na viši stupanj čarobnjaštva, ili da idem tražiti tog tipa za kojeg mislim da je tamni čovjek...
Mislim, puno bi mi korisnije bilo učiti, ali s druge strane ionako neću ništa zapamtiti ako učim par mjeseci prije. A onda opet, ako ne uspijem naučiti na vrijeme ubit ću se u pojam jer nisam počela prije.
Pitala sam svoju mravlju kutiju za odgovor a mravi su mi napisali 'jedemo, mira.'
Ne znam kad su mi zadnji put ti mravi nešto rekli.
Svaki put ili jedu, ili vrše obred okrunjivanja matice, ili je vjenčanje u tijeku...
Mislim, teško je izbjeći vjenčanje kad ih je toliko.
A onaj trgovac je rekao da su mravi najpametnije životinje i da znaju odgovore na sva pitanja.
Pa, ako ih i znaju onda ih jako dobro skrivaju.
Bili bi dobri špijuni.
Mislim da sam se prehladila od onog smrzavanja kod vračare.
Nije to dobro...
I onaj prokleti tamni čovjek..
Ma prošetat ću malo, ionako SAD baš neću učiti...
