Moj izgubljeni svijet

Lako je bilo potrpati kovčege, zaključati vrata i reći baj baj ustajaloj svakodnevnoj rutini. Prepustiti se čarima ljeta, osluškivati šum mora, sanjariti malen ispod zvijezda, daleko od televizije, interneta, političkog i inog šunda kojima nas svakodnevno hrane.
U zagrljaju plavih valova, plivajući blistavim sunčevim tragom, uz orkestralnu pratnju neumornih cvrčaka, udisala sam život punim plućima. Svijet iz kojeg sam iskočila činio se dalek i nestvaran, nalik sivoj celuloidnoj vrpci nevažnog sadržaja.
Ali dani godišnjeg iscurili su poput pijeska kroz cjevčicu vremena. Vratila sam se u dobro poznati film, glavnim i sporednim likovima, and show must go on:))
U vrtlogu kriza, recesija, neizvjesnosti, plastičnih informacija, katastrofalnih prognoza, nužno je pronaći sklonište satkano od sretnih misli, neuništive ljepote i ludog optimizma, jer svijet ionako ide tamo kamo ide, i mi skupa s njim, a cvrčci i dalje pjevaju, smilje opojno miriše, more plavetnilom miluje obalu, sunce nas dobrohotno grije, a moj otok strpljivo čeka do nekog novog susreta.
Odoh zirnuti prema zvijezdama, zaželjeti nešto lijepo i pokušati se koliko toliko naspavati, jer budilica će pjevati u šest, pa na noge lagane, igrati se zaposlene žene, zaraditi plaću, osmisliti novi dan.
Laka vam noć, moji virtualni prijatelji. Lijepo je biti ponovo ovdje.
I ne zaboravite pogledati kišu kometa, ili raskošan ples zvijzda padalica, kako vam drago. Uputite im skrivenu želju srca svoga, tko zna, možda se koja i ispuni:))