27.07.2007., petak

Comic Con, Han vs. Greedo, maternice u boci



Tjedan koji će usrećiti geekove cijelog svijeta.

Počeo je Comic Con.

Zachary Quinto potvrđen je kao novi Spock.

Objavljeni su i glumci koji će se pojaviti u n-toj stripovskoj adaptaciji ove godine, The Watchmen.

Prikazani su klipovi iz Zemeckisovog Beowulfa (za kojeg su scenarij napisali Neil Gaiman i Roger Avary, a glume Ray Winstone, Anthony Hopkins, Angelina Jolie i Crispin Glover), a i trailer je tu.

Bit će prikazani i isječci iz Iron Mana s Robertom Downeyem.

Tim Blake Nelson pridružio se Edwardu Nortonu, Timu Rothu, Liv Tyler, Williamu Hurtu i ostalima na setu filma The Incredible Hulk.

Najavljen je datum kada će izaći Blade Runner: The Final Cut. U 10. mjesecu će ga prikazati u nekoliko američkih kina, a u 12. stižu tri različita izdanja na DVD-u (Special Edition na dva diska, Collector's Edition na četiri, Ultimate Collector's Edition na pet). Bit će da im je Lucas novi marketinški savjetnik. Adaptacije, nastavke, trilogije, prequele i stripove srećom nitko nije spominjao.

(Digresija: prošli tjedan sam pogledala Žižekov The Pervert's Guide to Cinema i nekim čudom nije uključio Blade Runnera u svoj traktat o utjecaju Freuda i njegovih nešto zanimljivijih odbjeglih učenika na svijet filma. Enivej, dokumentarcu idu sve preporuke, iako mu malo više Lacana ne bi bilo naškodilo.)

Na novim slikama sa seta Indiane Jonesa (^ gore), George Lucas nosi majicu "Han shot first." Ima sajtova koji su to stavili među udarne vijesti. Nekaneka.

I na kraju, The Dark Knight. Teaser se nakratko pojavio na YouTubeu, ali nije im trebalo dugo da ga uklone.


A tjedan je tek počeo.


Nevezano za sve to, in grittier news, David Lynch je u nedavnom intervjuu otkrio još jedan zanimljiv detalj iz svog života:

Is it true that he has a bottled uterus on his desk? He shakes his head vigorously. "I don't have a uterus on my desk."

What about not on his desk? He nods. "Yes, I have a bottle with a uterus in it. It was never on my desk, it's somewhere in the house. That belonged to Raffaella de Laurentiis, Dino's daughter. She had it removed. I didn't ask her for it. She thought I might appreciate it, and she had the doctor package it and send it for me." And did he appreciate it?

"Very much. It's an organic object - we see so many things in the world, but sometimes we see something that was sort of hidden and it strikes us, and ideas can come from that."


Obavezna lektira.








- 14:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.07.2007., srijeda

Novi Spock, novi western


Sve više sajtova javlja da će Spocka u prequelu Zvjezdanih staza glumiti Zachary Quinto. Tip je inače najpoznatiji po ulozi sociopata Sylara koji hoda okolo, ždere mutantske mozgove i prisvaja nadnaravne moći istih u seriji Heroes, koja će se najvjerojatnije naći u jesenskoj shemi neke od naših TV postaja, kada u Americi krene druga sezona. Prva sezona je imala prilično razočaravajući kraj i par odličnih faca je završilo onako tarantinovski, ali treba vidjeti u kojem će smjeru serija krenuti dalje. Da li su glasine o Quintu točne ili se radi o decoyu, saznat ćemo kroz koji dan, kad objave imena glumaca na Comic Conu. Nakon ogledane prve sezone, teško mi je zamisliti tipa kao Vulkanca, a kamoli baš tog Vulkanca, ali vidjet ćemo.


Druga vijest dana je da je poster za tko zna koji po redu film s Christianom Baleom koji izlazi u bliskoj budućnosti, remake klasika 3:10 to Yuma, s Russellom Croweom u ulozi negativca, konačno ugledao svjetlo dana.

Trailer je već neko vrijeme na webu:



A evo i postera:


- 01:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.07.2007., utorak

Rachel vs. Rachel, Punisher 2



Dvosmisleni citat tjedna, Maggie Gyllenhaal o ulozi Rachel Dawes:

I'm not thinking of it as a role that anyone's played before. I'm not walking into Katie Holmes' performance. I'm thinking of it as an opportunity to play somebody who's alive and smart. Chris (Nolan) asked me to do this because he wanted me, not because he wants some lady in a dress.


I najava za novog Punishera, s jednim od možda dvoje glumaca koji bi me mogao natjerati da pogledam taj film, iako zapravo nemam pojma o čemu se tu radi. Čudi me da snimaju nastavak, s obzirom da prvi film i nije bio neki box office hit, a pokupio je i dosta negativnih kritika.

Ray Stevenson je svoju najpoznatiju ulogu (Titus Pullo, legenda) odigrao u HBO-ovoj seriji Rome, uz hrpetinu drugih britanskih, klasično školovanih, kazališnih glumaca koji u seriji skakuću okolo u togama, psuju po rimski, spletkare, kolju se i slično, sve to neposredno prije i tijekom vladavine cara Augusta. Definitivno jedna od boljih serija u zadnjih nekoliko godina. Šteta što su je morali ograničiti na dvije kraće sezone.


- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.07.2007., petak

Kritičari bojkotiraju Fox, Fox bojkotira Comic Con

Čitam danas ovaj zadnji biser holivudske logike.


Twentieth Century Fox pulled some of its high-profile projects out of Comic-Con Wednesday, a week shy of the massive movie fan convention in San Diego.

The studio previously announced plans to promote its movies with a star- and filmmaker-studded panel next Friday in the main hall.

The movies included "Jumper," directed by Doug Liman and starring Hayden Christensen; directors Colin and Greg Strause's update to the popular "Aliens vs. Predator" franchise; the Vin Diesel action film "Babylon A.D."; and "Hitman," starring Timothy Olyphant, based on the wildly popular video game of the same name.


Službeno objašnjenje je da promotivni materijali nisu bili gotovi na vrijeme. Kao, jedan od najpoznatijih filmskih studija nije stigao složiti par klipova za najpoznatiju geekovsku konvenciju na svijetu koja garantira besramnu količinu višemjesečnog besplatnog publiciteta na Internetu i drugdje.

Cinematical (među ostalima) povezuje tu odluku s prošlotjednim pozivom čikaških filmskih kritičara na bojkot Foxovih filmova (pa kud ćeš Vina Diesela i prepakiranog Aliena...). zbog "politike favoritizma" koju dotični studio objašnjava strahom od piratstva. Ovdje. Neće se prestati pisati recenzije, samo ih neće popratiti intervjuima i ostalim informacijama, općenito čitanijim od samih kritičarskih osvrta.

Komentar:

"We have a reputation of walking around Chicago with eye patches and parrots on our shoulders," says Gire, who, as a critic for the Chicago Herald, is member of the reviewer A-list.


Ma ideš.

Ne samo da ne mogu gledati Oscare i razmišljati koja mi je to lopuža zamaskirana u ceremonijalnog pingvina dostavila razonodu dana, sad vidim i Eberta kako na kraju dana iz svoje showmanske odore vadi kameru i izopačeno se ceri vlastitom odrazu u ogledalu.

I pitati se vodi li se taj genus pirata ikakvim kriterijima u svojoj velikodušnosti.

Da, OK, bio je sarkastičan. But where there be smoke, me mateys...

- 03:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.07.2007., nedjelja

Dylan, Batman, laoska džungla




Na webu se pojavio prvi isječak iz novog filma Todda Haynesa, I'm Not There, o različitim aspektima ličnosti Boba Dylana (valjda), kojeg glumi više ljudi, među njima i Christian Bale, Richard Gere, Heath Ledger i Cate Blanchett. Eto ga gore. Susret Dylana s Ginsbergom.

Druga vijest dana... na nekoliko sajtova javljaju da će se teaser za novog Batmana pojaviti prije filma o Simpsonovima, koji ima premijeru kroz neka dva tjedna. Doduše u Americi, ali već će taj klip negdje izroniti.

Kad smo već kod Balea, za dva tjedna i Rescue Dawn ima svjetsku premijeru. Herzog već par tjedana dijeli intervjue.

Kako bi rekao frend, da je bolje, ne bi bilo dobro. :)


- 23:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvo online kino




Nezavisna filmašica Mary McGuckian pokreće novi filmski site čiji je moto: ''Ne igra u vašem kinu!''

Njen site MoviePol, koji bi trebao zaživjeti krajem ljeta, direktni je odgovor na frustracije nezavisnih redatelja, koji se uporno bore da im se filmovi, unatoč najezdi blockbustera, prikažu u američkim kinima.

^ članak


Izgleda da se ono što je George Lucas rekao prije dvije godine ovih dana obistinjuje sve bržim koracima. Među ostalim:

American movies are too expensive. "The average [Hollywood budget] is something like $60 million, [but] the average cost of making a movie in Europe is $3.5 million. That's the way things are really competing. I think the American film industry is going to become like the rest of the world -- and people won't get paid as much."
Movie theaters don't matter... "For studios, the fact is that the theatrical film market is less than 10% of their business -- it's very, very small. I mean, you could chop that off in a second, and it wouldn't even bother them -- they're just doing it as a promotional thing."


Nije to ništa posebno novo niti nešto što prosječan vlasnik kompjutora i magarećeg ljubimca neke vrste na desktopu sam ne bi mogao predvidjeti, ali sama brzina kojom se sve to odvija... Jedne godine nabavljaš kućno kino, godinu dana kasnije prestaješ ići u videoteku jer ionako ne možeš naći išta osim trenutnih hitova, a u međuvremenu si i naučio pretvarati .avi u dvd, a tada, budući da nisi više osuđen na kompjutorski ekran, ne skidaš samo stvari koje ti nalažu vlastite kompulzije (npr. sezone serija koje još nisu prikazane u nas), već i poneki film koje ti preporuči tvoj frend Amer s tamo nekog foruma pa tu i tamo koji klasik koji HTV nikako da prikaže i tako u nedogled... Par godina kasnije, dvd je već na izdisaju, kao i pojam holivudske zvijezde, a sad eto i blockbusteru slijedi paljba.

Ono što će biti najzanimljivije pratiti je pomak vrijednosti. Hoće li marketinški odjeli velikih američkih studija (npr. onaj gmaz u Paramountu koji je prošle godine javnosti objasnio kako su raskinuli ugovor s Tomom Cruiseom zbog njegovog ponašanja, a ne zato što su mu njegovi ljudi uspjeli isposlovati besramno visok postotak zarade na hitovima u kojima se pojavljuje, ili ona zvjerad koja vodi Weinstein Co. i tu i tamo napravi smeće od filma tipa Factory Girl i onda ga prodaje ne samo putem javnih ispada svoje preglumljene zvijezde i imena poput Warhola, već se i u nastojanju grabljenja publiciteta ne ustručavaju posegnuti i za tračevima najprljavije vrste i upotrijebiti ih u medijskom borbi protiv jednog Boba Dylana) i dalje održavati holivudski sistem iznad površine, ili će globalna umreženost i, u krajnju ruku, prezasićenost specijalnim efektima i ispranim facama koje dobivaju uloge proporcionalno svojoj izloženosti u medijima, učiniti svoje? I ako Hollywood izgubi bitku, koliko je vjerovati anarhiji? Anarhiji marketinga? Anarhiji ukusa? Ima li globalna populacija bolji ukus od onog ciljanog američkog mužjaka u dobi između 16 i 25 godina koji je dosad hranio tamošnje blagajne? Što gledaju Kinezi ovih dana na svojim superkvalitetnim piratima tipa Backstroke of the Sith?

Kakvo je uopće stanje u tom Hollywoodu u zadnjih nekoliko desetljeća?

Jedan čovjek napiše sažetak mogućeg scenarija i možda ga proda. Drugi čovjek, koji ili ima već nekakvo ostvarenje iza sebe ili veze (ista stvar, više manje), piše sam scenarij. Treći ga pegla. Producenti, režiser i zvijezde kažu svoje. Ako ih se, naravno, uopće uspije okupiti na jednom mjestu kako bi se išta ikome prodalo i našlo sponzore. Na kraju dana, čudo je da ijedan film ima smislen početak, sredinu i kraj, a kamoli išta više. Originalni scenariji se ne otvaraju dok se autor ne odrekne gotovo svih prava na svoj rad, a i onda ih je gotovo nemoguće prodati velikom studiju, barem ljudima koji nemaju većih filmova iza sebe. Scenaristi posežu za predlošcima kako bi prošvercali svoje ideje na veliki ekran. Fanovi predložaka šize zbog silnih promjena. I tako u nedogled.

Gledam samo popis scenarista za treći dio serijala o Jasonu Bourneu. Tony Gilroy, koji je pisao prva dva filma. Scott Burns, zasad prilično nepoznat, koji je naveden kao producent aktualnog dokumentarca The Inconvenient Truth. George Nolfi (Timeline, Ocean's Twelve). Paul Attanasio, jedan od glavnih faca dobrog starog Homicidea, koji ovih dana piše i producira seriju House M.D., a iza sebe ima jednog Donnieja Brasca i The Quiz Show.

Na stranu s time što se film automatski strmoglavo penje na listi ajdeizađivećjednom, zar je stvarno potrebno imati tri manje poznata scenarista plus Attanasija plus jednu legendu kao što je Tom Stoppard? Kao prokleti Real Madrid, samo s manje logike, jer će film na kraju prodati traileri, prva dva filma, Ludlum i Matt Damon, a pitanje je koliko se taj silni scenaristički talent međusobno nadopunjuje, a koliko ograničava i razvodnjava.

S druge strane, skoro svake godine se među potencijalne oskarovce probije jedan manji film, napravljen baš po originalnom scenariju, bez međunarodno poznatih glumaca, bez veće face od režisera. Obično je to solidan filmić koji bude nominiran za neku od sporednih kategorija. Pretprošle godine, bio je to Junebug, u Americi prozvan "najboljim filmom godine kojeg nitko nije vidio," za kojeg je Amy Adams bila nominirana za najbolju sporednu ulogu.



Prošle godine, s nešto većim uspjehom (nominacija za glavnu ulogu) i nešto poznatijom facom (Ryan Gosling), to je bio Half Nelson. Nikom neće promijeniti život, ali je definitivno jedno od boljih iznenađenja prošle godine.



Još jedan film koji se probio do ovogodišnje dodjele Oscara bio je Pan's Labyrinth, ratna pričica ispričana kao bajka, uz naglasak na povratak na gnjusniju stranu priča za djecu, koja je pokupila nekoliko kipića, par BAFTA-inih nagrada, čak i par Saturna, itd.



Koliko mi je poznato (bez provjere), Junebug kod nas nije ni stigao do videoteka, a ostala dva tek trebaju doživjeti premijere na predstojećim festivalima. Koje neki ljudi imaju vremena posjećivati, a drugi nemaju.

Lijepo je znati da ćemo mi iz druge skupine možda uskoro dobiti uljuđenu alternativu čekanju do besvijesti i prokletom lopovluku. :)


- 03:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.07.2007., ponedjeljak

Zodiac i ostalo


Nego da se nadovežem na ono o Fincheru. Što više razmišljam o Zodiacu, to mi se više čini da se film zapravo i ne može ocjenjivati prema nekim zadanim žanrovskim mjerilima, jer je strukturom više dokumentarac nego igrani film. Iznosi priču i okolnosti vezane za tu priču, ali nema tu neke dramatizacije, nekakvog punchlinea koji bi to sve povezao. Ne fokusira se niti na jedan element priče ili lik kako bi to postigao. (Ali zato Fincher zna besprijekorno pogoditi kompoziciju kadrova... )


Seven, Fincherov prijašnji, lako je nahvaliti iz više razloga vezanih za sam sadržaj. Prvo, drži se onog starog pravila koje nalaže da priča o zločinu mora biti zanimljivija od priče o istrazi i to radi bolje od većine filmova tog žanra. Bolje utoliko što se poigrava sustavom vrijednosti gledatelja i čini to s tolikim samopouzdanjem da samog ubojicu i njegovo hvatanje stavlja u drugi plan, ne posuđuje te elemente thrillera "za svaki slučaj." Tip se sam predaje, a njegov identitet (John Doe, bez prošlosti, bez povijesti bolesti, bez otisaka prstiju) svodi se na funkciju, na približavanje njegove ideje zločina kao umjetničkog djela publici. Fim nameće sam sustav vrijednosti kao glavnog antagonista priče.


Drugi "kultni" detektivski, The Usual Suspects, doslovno se drži postavke da kriminalac stvara lažnu stvarnost koju detektiv mora eliminirati kako bi riješio slučaj i pritom koristi nepouzdanog pripovjedača. Iako je taj pripovjedač na kraju sam sebi svrha, film ima nekakav provjeren oslonac u teoriji o kojem se može raspravljati. Sama tehnika mi se nakon tko zna kojeg gledanja čini nekako jednokratnom u tom filmu, pogotovo nakon ponovo odgledanog Heroja, u kojem je Zhang Yimou koristi tako da, ne samo da daje priči slojevitost, već i oslikava likove kroz laži, a oni se unatoč tome na kraju ne čine nimalo disonantnima, kao ni sama priča. Ali o Kinezima i epovima neki drugi put.


Teško mi je ne gledati Zodiaca u usporedbi s dva novija filma koji se također bave stvarnim pričama i nekom vrstom istrage, u kojima isto tako ne dobivamo neki upakirani uvid u motivaciju antagonista. Oba je režirao isti tip, Billy Ray. Prvi je Shattered Glass (u nas Lažljivi Glass), nedavno prikazan na HTV-u, a drugi, Breach (Pukotina), koji je donedavno igrao u kinu.


Shattered Glass je jedna od boljih drama koje su izašle u zadnjih nekoliko godina. Iako su je prodavali kao nekakav morality piece (vidi didaktični naslov), što u kombinaciji s onim "po istinitoj priči" lako čovjeka odbije asocijacijom na one televizijske melodrame iz popodnevog termina, film je sama suprotnost takvim limunadama i uspijeva vjerno ispričati priču koristeći samo ogoljelu dramu između likova kako bi postepeno razotkrio Glassa i općenito ostavio odličan utisak. Glumci su sve jedan bolji od drugog - Peter Sarsgaard, Hayden Christensen, Steve Zahn, Rosario Dawson, Hank Azaria, Melanie Lynskey - i film uopće ne pati od nedostatka uvida u motivaciju. Dapače, ikakvi pokušaji dodatne interpretacije jednog patološkog lažova samo bi ga učinili bespotrebno pretencioznim.


Breach koristi sličan pristup, ali većina se stvari otkriva u komadu, negdje između drugog i trećeg čina, i veći je naglasak na perspektivi protagonista (Ryan Phillippe), ali upravo ga ta usredotočenost i definira prvenstveno kao dramu, a ne tzv. dokudramu.

Postoji još jedan odličan primjer adaptacije stvarne priče koja fantastično funkcionira u dramskom obliku, ovaj put na malom ekranu, u jednoj od najboljih epizoda serije Homicide: Life on the Street (koja je prije desetak godina bila ono što je ovih godina Oz kod nas ili The Wire u Americi), Three Men and Adena. Cijela epizoda sastoji se u ispitivanju tipa osumnjičenog za ubojstvo djevojčice Adene Watson. Priča se temelji na stvarnom slučaju koji ostaje neriješen, kako u stvarnosti tako i u seriji, ali prerasta u svojevrstan simbol i definira jednog od detektiva kroz svih sedam sezona. Osim same atmosfere, dinamike ispitivanja i razrade likova, ono što ostaje u sjećanju je podsjetnik na ulogu detektiva-Sitha, koji se nužno mora poistovijetiti sa zločincem, kroz riječi naočigled polu-lucidnog sumnjivca, negdje pred kraj ovog klipa, na kojem ću se zaustaviti za danas:





- 05:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lynch



Koliko likova Laura Dern glumi u Unutarnjem carstvu, kako su konteksti u kojima se ti likovi pojavljuju međusobno povezani i ima li uopće smisla postavljati takva pitanja s obzirom na to da je i sam Lynch rekao da je snimao film bez scenarija? (I što mu to uostalom znači, bez scenarija?) Da li je film gotov nakon odjavne špice ili tek kada Laura dobije svog zasluženog Oskara? I zašto, kad gledam onog zeca na početku, zec bleji natrag u mene?

Nakon odgledanog filma, prvi su mi dojmovi bili svakakvi. Onaj glavni, the gloves are off. No more Mr. nice Lynch. Koliko god je bilo moguće gledati Mulholland Dr. kao jednu od najljepših studija lika ikad napravljenu, donekle pristupačnu već nakon prvog gledanja, i u isto vrijeme zadržati jedan pristojan, civiliziran odmak od same fikcije, toliko se Carstvo opire lijevog strani mozga i beskompromisno uvlači gledatelja u doživljavanje filma. Djelomično ubacivanjem horor elemenata, djelomično slikom i scoreom (naročito u sekvencama na setu), djelomično samom tvrdoglavošću opiranja smislenoj interpretaciji. U jednom se trenutku čak čini da će film završiti smrću glavnog lika, u sceni koja neodoljivo podsjeća na kraj filma Stay (Ewan McGregor, Ryan Gosling, Naomi Watts), ali Lynch odlučuje reći još koju.

Lynch: Cut!
Publika: Mrš!

I tako to još par puta.


Temeljna razlika između Carstva i Mulholland Drivea ipak je nešto veća od kaosa likova i stupnja ogorčenosti Hollywoodom koju Lynch iskazuje na razne načine, od ismijavanja sitcomova, preko poistovjećivanja glavne zvijezde s prostitutkom, do postavljanja prvih horor scena u pozadinu filmskog seta. U Mulhollandu se, kao i nešto manje pristupačnom Lost Highwayu, bavi oslikavanjem jednog lika. U Carstvu, koristi pretpostavljeni lik da bi napao pojam identiteta kao autonomne cjeline. Pretpostavljeni lik zato što suprotstavlja nekoliko vrlo različitih osoba u različitim kontekstima ili vremenskim razdobljima ili nakon različitih iskustava, koje sve glumi jedna osoba. Dok se u Mulhollandu u svemu tome može jasno razabrati jedna intuitivno shvatljiva protagonistica i način na koji ona aneksira ženu koju voli u svojoj posljednoj maštariji, u Carstvu se ništa ne svodi na jedan lik. U neku ruku, nije ni čudno što je jedan režiser koji se u toj mjeri oslanja na univerzalnost ljudskog iskustva napokon odbacio ograničenja lika i umjesto toga se pozabavio shvaćanjem same definicije identiteta kao nečeg zasebnog i zaokruženog. Osim što se zabavlja suprotstavljanjem osobe (glumice) i lika koji ona glumi, nekoliko različitih osoba utjelovljenih u istom fizičkom liku, on uz to još i seli iskustva, osjećaje i tendencije s jednog lika na drugi. Tako nekoliko likova biva ubodeno na isti način, jedan lik sanja ono što drugi proživljava, ili je jedan lik (npr. glumičin muž) predstavljen kao ljubomoran ili agresivan da bi te crte onda bile ilustrirane na drugom liku (npr. kad se glumici ukazuje onaj korus prostitutki ili kad se Dern pretvara u svojevrsnu Calamity Jane i priča kakve je grozote radila nekom tipu koji ju je jednom napao).


Nekih tjedan dana nakon gledanja filma, sinulo mi je na što me podsjeća taj cijeli pristup. U jednom od svojih ranijih djela (Portrait of an Invisible Man), Auster (u svijetu filma poznat po suradnji s Wayneom Wangom na filmovima Smoke i Blue in the Face) govori o svojoj mentalno nestabilnoj sestri, uspoređujući identitet s kućom:

At what moment does a house stop being a house? When the roof is taken off? When the walls are knocked down? At what moment does it become a pile of rubble?

Naravno, uz Lyncha, opasno je i pretpostaviti da tu postoji nekakva house.

- 03:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2007., nedjelja

Next



Pogledah jučer Next. Gledljiv, ali skroz nedorađen film. Bez Nicolasa Cagea i Julianne Moore vjerojatno bi bio potpuna katastrofa.

Najbolji dio?

Puno prekrasnih kadrova u kanjonu, Jessica Biel izlazi iz tuša, ma sveopća idila slike i kadra, a onda te onako nenadano zaskoči snajperist, zemljak po svemu sudeći. rofl

Kasnije ga pokose kao što će on vjerojatno domaću publiku, ali što ćeš.

I to je valjda jedini primjer dickovske iščašene perspektive u filmu. Usamljen, nenamjeran, ali ubojit.

Next se nekako našao na B listi mojih najiščekivanijih filmova nakon što je otrpio
općenarodno natjecanje u pljuvanju na par foruma na kojima visim, ali kao svaki
(PK)Dickhead koji ponekad mora kanalizirati ogorčenost svijetom i životom iskaljujući se na posljednjoj holivudskoj viziji neke od Dickovih priča, morao mi je i ovaj filmić doći na red.

I nekako me nije uspio naljutiti. Heh. Možda uskoro adaptiraju još nešto. njami
- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2007., nedjelja

White Jazz, Fincher, Keanu i ostali dektektivz

Zadnjih par mjeseci uhodim nekoliko holivudskih njušaka, među njima i ovog tipa i, osim što se pitam postoji li kakav insajderski blog s novostima o recimo Fincherovoj adaptaciji Fitzgeralda ili Malickovom uspavanom Minotauru, sve mi se nešto čini da, ako se ikada uspijem odlijepiti od filmskih foruma, to neće biti u narednih par godina.

Ukratko, slijede adaptacija zadnjeg dijela Ellroyevog L.A. opusa, jedan film se upravo snima po njegovom originalnom scenariju, a nedavno je najavljeno i ovo:

Universal Pictures and Strike Entertainment have set Frank Miller to adapt the Raymond Chandler novella "Trouble Is My Business" as a star vehicle for Clive Owen.

Strike partners Marc Abraham and Eric Newman are producing; Owen and Phil Clymer exec produce.

"Sin City" was Miller's first collaboration with Owen. "Trouble Is My Business" was chosen partly because it provides the actor with a similar chance to frame the narrative with a compelling voiceover, using Chandler's hardboiled prose as hard-drinking private eye Philip Marlowe cracks cases, busts heads and romances femme fatales in 1940s Los Angeles.


Zvuči kao novi napadaj monomanije za svakog tko voli tradicionalne detektivske priče. I Franka Millera. I noir. I Clivea Owena.

Ali da se vratim na ovog zadnjeg Ellroya. White Jazz je četvrti dio njegovog losangeleskog kvarteta (The Black Dahlia, The Big Nowhere, L.A. Confidential). Najave su zasad obećavajuće. Režiser iza sebe ima barem jedan pristojan film (Narc), a George Clooney (glavna faca) već dugo nije demonstrirao filmski neukus, dapače. Film bi se trebao početi snimati u 12. mjesecu.

Uz to, prošle su godine neko vrijeme kolale glasine da bi se u filmu mogao pojaviti i Guy Pearce u istoj ulozi koju je odigrao u L.A. Confidential, ali ne samo da se to neće dogoditi, nego, kako je Carnahan nedavno obznanio, on i društvo ne smiju uopće koristiti taj lik. (Ako netko shvaća logiku po kojoj je normalno imati prava na knjigu, ali ne i na lik koji se u njoj pojavljuje, bajolminz... komentari.) Dakle, ništa od reprize tipa koji je izmislio valjda najboljeg nepostojećeg zlikovca u novijoj filmskoj povijesti.


Jack Vincennes: Why in the world do you wanna go digging any deeper into the Nite Owl killings, Lieutenant?
Ed Exley: Rollo Tomasi.
Jack Vincennes: Is there more to that, or am I supposed to guess?
Ed Exley: Rollo was a purse snatcher. My father ran into him off duty, and he shot my father six times and got away clean. No one even knew who he was. I just made the name up to give him some personality.
Jack Vincennes: What's your point?
Ed Exley: Rollo Tomasi is the reason I became a cop. I wanted to catch the guys who thought they could get away with it. It's supposed to be about justice. Then somewhere along the way, I lost sight of that.


Rollo Tomasi. Nije razvikan kao Keyser Soze, ali s obzirom da se u filmu pojavljuje u svega nekoliko rečenica, biva utjelovljen isključivo metaforički, a ima ključnu ulogu, tko će ga zaboraviti...

Enivej, drugi Ellroyev film, The Night Watch(man), zvuči još bolje. Snima se ovih dana, režira ga David Ayer (koji je napisao scenarij za Training Day i režirao Harsh Times s Christianom Baleom i Freddyjem Rodriguezom -- film koji nije baš najbolje plasiran na tržište zahvaljujući razmiricama između matičnih kompanija, MGM-a i producentske kuće Bauer Martinez, ali definitivno spada među bolje tzv. character studies u zadnjih nekoliko godina, iako nije El Maquinista), a ima i nekoliko opakih faca u glavnim ulogama.


^ fotke sa seta, Just Jared i ovaj sajt ih imaju još.

Osim Nea i Housea, pojavljuju se i Forest Whitaker, Jay Mohr, Chris Evans (Fantastic Four, Sunshine), Naomie Harris (Pirates of the Caribbean, Miami Vice) i (neizbježni rapper) Common.

Najbolji dio? Niti jedan od gore navedenih neće koristiti dokumentarnu strukturu. party

Nije da mi se Zodiac nije svidio, daleko od toga, ali nakon silnog iščekivanja bilo mi je u najmanju ruku čudno što je jednog Finchera, koji je dosad koristio mystery elemente u neke druge, daleko zanimljivije svrhe, privuklo jednoj takvoj nefilmičnoj priči. Film je fantastično napravljen, ima hrpetinu odličnih glumaca i općenito mu je teško naći ikakvih tehničkih zamjerki s obzirom na to da koristi tu dokumentarnu strukturu i drži se stvarnih činjenica, ali sama priča je nakrcana naznakama, likova je previše da bi bili dostojno razrađeni, bez obzira koliko ih glumci dobro nosili, a silni tragovi, smjerovi, mogućnosti, poigravanje aluzijama (Bullitt, Prljavi Harry) na prozaične forme i sadržaje, na Se7en i općenito kompulzivne postmodernističke detektive koji vise u knjižnicama nastojeći "pročitati" svoje kriminalce, na kraju se se svode ni na jednu zaokruženu, ispeglanu ideju koja bi dala filmu neki nezaboravan značaj.

Da imam tendenciju pridavati takvim stvarima preveliku važnost, scenarij koji bi mi nakon odgledanog filma proletio kroz glavu bio bi sličan onom traču vezanom za Nolana:

Nolan: Hoću snimiti ovaj slatki mali film o iluzionistima.
Studio: OK, može, scenarij je zakon i ti si nam super, ali daj pogledaj ovaj prvi draft novog Batmana.
Nolan: Batman? Pa ne znam sad baš...
Studio: Ako napraviš Batmana, dat ćemo ti da napraviš svoj slatki mali film o iluzionistima (s mrcinom od antiklimaksa koji, koliko god bio svrhovit i genijalan, %ebi9a ne prodaje se.) Naravno, ako nagovorimo dovoljno velikih imena da odglume te tvoje mađioničare.
Nolan: Aha, aj si. Da vidimo onda tog novog Batmana.

And so the story goes...
- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #