Pjesme pisane srcem

utorak, 06.11.2018.

Jugo na Marjanu

Tužno šumi vjetar u krošnjama,
Tužno šumi, zavija i plače…
Načas stane pa opet iznova
Kao da nekog neumorno zove.
Ponavlja istu tihu jadikovku,
Bez prestanka tuguje...

Sjedim na šumskom panju
I slušam tužni šumor vjetra.
"Zašto si tužan vjetre?
Koga dozivaš povazdan?
Kiša dolazi polako,
Jesi li tužan zato?"

Vjetar samo tiho šumi, zavija
Pa na tren stane...

Ispod sivih oblaka cvrkuću ptice
Kao da ga razveseliti žele.
Šumor vjetra i cvrkut ptica
Ispunjavaju šumu poput
Prekrasne simfonije…

U blizini grakće jedna vrana.
Atmosfera postaje turobna -
Ostavljam tužno šumu
Do idućeg lijepog dana.

- 09:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #