Pjesme pisane srcem

Davno bijah dijete...
Na nekom drugom mjestu,
U drugačijim vremenima,
Bez interneta i bez mobitela.

S prozorom koji gleda na dvorište,
S livadom koja zove na igru -
S igrom do prvih večernjih ura,
S prvim simpatijama, s prvim porazima.

(Livada bijaše zelena, cvjetna, mirisna.
Na njoj su cvjetali makovi,
Ljubičice i ciklame.)

Još se rado sjetim tih dana
Dok gledam kako djeca igraju
Iste igre u novim vremenima,
Na kompjuterima i na mobitelima.

I dok razmišljam o tome,
I dok me misli tamo vode,
Tamo daleko, u moje dvorište
Čije konture već polako zaboravljam,

Obuzima me sjeta i jedna tiha misao -
Da se još jednom vratim,
Da se osjetim poput djeteta,
Da ne zaboravim…