Pjesme pisane srcem

Avion obasjan suncem preletio je iznad grada, u predvečerje, dok je moj pogled pratio let galebova.

Na nebu, iznad moje glave, jedan je galeb napravio krug i lagano zamahujući krilima odletio na jug, prema moru. Drugi je, pak, jednako zamahujući krilima, u niskom letu, odletio na istok. Vidjela sam i jednu usamljenu lastavicu...

U sjeni, gdje opušteno sjedim, nema sunca i puše hladni povjetarac. Njiše mlade grane vinove loze, tek prolistale. Kraj mene svira muzika - Simon & Garfunkel. Lijep je ovaj pogled u predvečernje nebo koje je još plavo dok bijeli oblaci plutaju po njemu mijenjajući oblik. Čas su prijeteći poput morskih pasa, čas su privlačni i nježni poput bijelih zečeva. Volim gledati to čudesno mijenjanje oblika sve dok ne postanu sasvim sivi ili dok se ne rasprše.

Obožavam gledati nebo u predvečerje, i premda se smrzavam, ja uživam...