every day
you're getting more closer to me.
Ljeto nam se vratilo uo uo uou.
Sestra mi se vratila s Paga.
Čudno je bilo uopće i zagrliti ju jer inače to nikad ne radimo.
Sjaj u očima, osmijeh.
Nisam ju vidjela 2 tjedna. Jedva sam čekala da je se riješim.
Ali kako je vrijeme prolazilo. Postajalo je dosadno.

Sada idem s njom na kavu.
Čini mi se kao da je bila moja vječna neprijateljica.
Sama sam ju pozvala.
I nasmiješila se. Ono što bi inače radila kad me stjeraju u kut,
prisilno.

I moram reći, jedva čekam čuti sve dojmove.
Jedva čekam.

Ovo je moje zadnje javljanje. Idem na more. Zbogom dragi Blogeri,
vi koji me još čitate, ili barem pokušavate čitati, hvala vam.
Neću vas iznevjeriti ni ovog ljeta :D
Vratit ću se s puno materijala. :)

x Komentari [3] x


Dragi moji.
Osjećam se tako dobro!
Obožavam obožavam obožavam kad sam sama u sobi i kad slušam glazbu i...
Za tjedan dana idem na more, jedva čekam onaj osjećaj kad vidiš obalu,
i valove, i kamenčiće što šume pod tvojom nogom
i brodove privezane, što plešu po plavoj površini
i sunce, kojega ovih dana baš i nije bilo u Zagrebu.
Jučer je Marcela bila kod mene.
Donijela mi je sa Selca narukvicu prijateljstva.
I gitaru je ponijela. Ona je svirala, ja sam nešto izgovarala.
Jesam li pjevala?
Ne znam.
Volim biti s njom, čija je kosa kadkad kao vatra, raščupana i divlja,
s negdje svjetlijim pramenovima, a kadkad poput one obične čokoladne boje.
Kakvu ja imam svaki dan.
Običnu ravnu, svakodnevnu.
Nadam se još nekim javljanjima prije mora.




Duša sa stotinu tisuća tijela.
Sve sam ja. Govorim jedino o sebi.
Poput vala dižem se u vlastitim tijelu.
More i val u istoj divljoj vodi.
(Rumi)

x Komentari [1] x


Tiha elegija.
... kao zvijezda što treperi
skrivena iza oblaka.
U svojoj tami nečujno
otvarao si usta.

Kvragu sve ako ova noć nije sjetna
I suptilno se uvlači u moja pluća
Svakim dahom dok ju udišem, dok razmišljam

Nebesa pitam jesi li
Jesi li se promijenio
Ima li traga barem i
zalazećeg sunca u tvojim očima

I sjećam se dok te nisam imala
Riječi sam izranjala samo za tebe
iz dubine sebe.
Žao mi je.
______________________________________________________________________

Tvoje kratko zvonko ime
kao morski val o stijenu
odzvanja.
Odzvanja...

Još čujem korake kojima si
pokušavao razbiti kolnik
i nekada uspjevao, a da nisi znao.
Nisi znao.

Tuga se odlično prodaje oko nas
I tvoj glas, čujem u tami i tugi
Ali ti moju tugu nećeš kupiti.

x Komentari [9] x


Tema: snalažljivost ljudskog roda i ljenost
Jučer napisala post, danas ću opet... Zadesio me roj riječi u utrobi koju jednostavno moram ispovraćat.
Oduvijek sam mislila za sebe da sam prava manipulatorica. Ali kad je jučerašnji dan prešao u današnji shvatila sam da to nije ništa loše. Naprotiv.
Da nije bilo te moje izvrsne sposobnosti ja sada nebih bila na kompjuteru i bila bi jedan dio ljeta u kazni.
Inače, takve se svađe "razrješe" deračinom, svađom, blablabla. E sad sam si dokazala da mi ne treba glasan i napeti ton, uvrjeđujuće riječi već samo manipulacija koju nije bilo teško provesti.
Zar nije to veliko otkriće za moju budućnost?
Shvaćam da će netko napisati da to nije pošteno, da to nebi trebalo biti nešto što ću koristiti ili još gore zloupotrebljavati.
Ali i vi bi to napravili. Znam da bi.

Dosadila mi je moja, nazovimo ju, poezija. Morala sam ju razbit nekim svojim postom.
Uživam u ljetu. Nemam većih problema, zasad je najveći što moram pospremiti kompletnu sobu i nakon ručka oprati suđe.
Život je lagan ljeti. A nije baš lagan onima koji ne znaju povući paralelu između dana kada rade i idu u školu i ovih dana kada mogu što žele.
Kako bi meni bilo da idem na popravni. Jebote!
Hvala bogu to se nije dogodilo, a bila sam jednom nogom u provaliji zadnjih dva tjedna škole zbog toga.
Ljena sam i uvijek sam takva bila, ali zašto sam sada nepodnošljivo lijena.
Moram izbacit to iz sebe, jer ako ne pospremim sobu, sad do 4 sata, crno mi se piše.
Uživajte u danima sunca i Zagrepčani, nemojte se kupati u Jarunu.
Vaša Templey.

Ps. Stanje ove dolje sobe na slici je identično stanju moje. :)


x Komentari [1] x


Pepeo i vatra.
Juro je pružilo svoje krakove na naše prozore
Ljudi dominantno hodaju ulicama.
Noćas si me grlio i dizao u zrak svojim rukama
Draga sam ti.

Tvoja sam...
Ima li čega dražeg od razgovora s tobom
dok se smijemo
dok uživamo

Zar nije to nešto što mogu
proživljavati svaki dan
svojevoljno...

Što je to što me sprječava
da se s tobom viđam
da se s tobom smijem
i ljubim kao prije

Nije više isto,
ljeto je pokucalo na naša vrata
baš kao i jutro
što pruža svoje krakove na naše prozore

x Komentari [1] x


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Credits.^^
x Prilagodila: Sk8designs
x Design: SummerKisses

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Since 29th December 2008.

Fallen angles at my feet
whispered voices at my ear
death before my eyes
lying next to me I fear
she beckons me shall I give in
upon my end shall I begin


Ima jedan dečko zbog kojeg radim svašta.
Ali ne postoji ni jedan dečko zbog kojeg bi se
mijenjala.
To je dobro, jel?
Godine su totalno nevažne. Važno je da sam dio mase.
Nisam nitko i ništa sve dok se ne uvučem u kožu.
Ljudi kažu da sam teatralna, neki da sam vesela neki da sam depresivna.
Vjerujem da sam moćna. Da mogu promijeniti.
Volim analizirati, ljenčariti tamo gdje ne treba i zapeti tamo gdje treba.

I Think this is a Dream. I really do.





Ok, ovo će biti prazno. Tako mi paše.

Coco Chanel
MTV
Brandy i kola
Rum
kiša
čaj od šipka
Philip Morris
korzeti
medo Šampi
fast food
šparoge
zelenjava