Who is Soirse Ellis? ❤
Ona je obična,sasvim obična cura.
Puna optimizma.Smije se često.I glasno.Možda preglasno.
Mašta joj je ne poznaje granice.Previše razmišlja.
Najveća opesija joj je Ger ard
Muzika joj je sve.Bez nje ne živi.
Pas. Najvjerniji prijatelj.Knjiga,relaksacija.
Zbunjena,realna,naivna.
Do you listen?
5.11.2010
Još mi nešto značiš,znaš?
Nikad nisam mirna u tvojoj blizini.Uvijek te tražim.Tvoj pogled.
I nikad neću zaboravit taj trenutak.Trenutak kad sam te "primjetila".
Pretjerala sam s ponašanjem.Pretjerala sam sa smijanjem.Ali htjela sam da me skužiš.
I jesi.Odmah se dogodio "onaj klik" jer nismo voljeli cajke i protestirali smo protiv njih.
Neću te zaboraviti.Nikad.Ni pogled,ni osmijeh i poruke.Ni osjećaj koji me tada prolazio.
Nisam te voljela,ne.Bila sam premala.Ali nešto mi značiš.Još uvijek.Nakon gotove dvije godine..
Ali, promijenio si se.Nisi isti.Glumiš facu.I bojim se.Bojim se pogledati te,a silno mi treba tvoj pogled.
Bojim se obratiti ti se,jer se bojim da ćeš me odbiti.To ne želim.Želim te uloviti dok me gledaš.Želim.
Želim nemoguće...
Bee
Traveler
Ps; Amy
She
Smile - obožavam ovaj blog
LuciferkaLipso
Elizabeth - obožavam!
Izzy
Forsaken
Sky
Janie B. Page
Katy
Eskimo
Karla
Krivotvoreni smješak
When we could run away
Muzika.
Neizostavan dio moga života.
A vjerujem i ostalih tinejđera..
Na slušam mnogo toga.Slušam kao prvo sebe i svoj mozak.Ne povodim se za drugima ^^
Coldplay ❤
30 second to Mars ❤
MCR - Sing
Sing it out
Boy you've got to see what tomorrow brings
Sing it out
Girl you've got to be what tomorrow needs
For every time that they want to count you out
Use your voice every single time you open up your mouth
Sing it for the boys, sing it for the girls
Every time that you lose it sing it for the world
Sing it from the heart
Sing it 'til you're nuts
Sing it out for the ones that'll hate your guts
Sing it for the deaf
Sing it for the blind
Sing about everyone that you left behind
Sing it for the world, sing it for the world
Sing it out
Boy they're gonna sell what tomorrow means
Sing it out
Girl before they kill what tomorrow brings
You've got to, make a choice if the music drowns you out
Raise your voice every single time they try and shut your mouth
Sing it for the boys, sing it for the girls
Every time that you lose it sing it for the world
Sing it from the heart
Sing it 'til you're nuts
Sing it out for the ones that'll hate your guts
Sing it for the deaf
Sing it for the blind
Sing about everyone that you left behind
Sing it for the world, sing it for the world
Cleaned up, corporation progress
Dying in the process
Children that can talk about it
Living on the railways
People moving sideways
Sell it 'til your last days
Buy yourself the motivation
Generation nothing,
Nothing but a dead scene
Product of a white dream
I am not the singer that you wanted, but a dancer
I refuse to answer, talk about the past
And rooting for the ones that want to get away.
Keep running
Sing it for the boys, sing it for the girls
Every time that you lose it sing it for the world
Sing it from the heart
Sing it 'til you're nuts
Sing it out for the ones that'll hate your guts
Sing it for the deaf
Sing it for the blind
Sing about everyone that you left behind
Sing it for the world, sing it for the world
We've got to see what tomorrow brings
Sing it for the world
Sing it for the world
Yeah, you got to be what tomorrow needs
Sing it for the world
Sing it for the world
credits
Design: o / Base Code: o
Adjustment: murderscene
|
|
And maybe it has been inside of me all this time ❤
ponedjeljak, 20.12.2010.
There are so many people who will tell you that you can`t. What you`ve got to do is turn around and say " WATCH ME"
Shiny toy gun - Season of love
Je li pogrešno sumnjati?
Sumnjati u vlastite odluke.Možda nije.Ili ipak je?
Sumnja mi preuzima mozak.Želim li ja to sve izgubiti?Želim li izgubiti osjećaj povezanosti i potrebe? Jesu li moji hirevi vrijedni gubitka svega?Gubitka veze s njima.Znam da sam sramežljiva.I znam da mi je trebalo dugo da izgradim sve ovo.Je li zbilja došlo vrijeme da se moj šestogodišnji trud sruši? Kao kula od karata.Neupozoreno.Priznajem,dosta mi je! U nekim bi trenucima istoga trena nestala.Nestala sa lica Zemlje.Onda se sjetim.Šest godina.Šest divnih godina provedenih s njima.Sjećanja naviru.Mozak se ne odupire.Usta se razvlače u blagi osmijeh,a na očima se pojave tragovi suza.Nisam spremna.Nisam još spremna posustati.
Moja sumnja nije toga vrijedna.Neću odustati.Nastavit ću se boriti.Za naše prijateljstvo.Za našu povezanost kakvu sam jučer osjetila.Osjećala sam se vrijednom. Primijećenom.
Prošlo je prebrzo.
Gotovo je.Još jedno polugodište.Ostaje nam još samo šest mjeseci.Još samo šest mjeseci bit ću 8.a Još samo šest mjeseci.I više nikada.Svatko će poći svojim putem.Neće se obazirati.Usprkos obećanjima da će veze ostati sačuvane,novo,srednjoškolsko društvo progutati će nas. Zaboravit ćemo jedni na druge.Dogodit će se ono na što smo se kunuli da se nikada neće dogoditi.
Rastati ćemo se.Naše veze će puknuti.A odnosi neće biti obnovljeni..
Pretvoriti ćemo se se u sve ono što smo uvijek tvrdili da nećemo biti.
Utjecaji društva bit će preveliki,i promjeniti ćemo se.Postat ćemo dio jednolične mase odglumljenih likova i pubertetskih hormona.Jadno.Ali istinito.
Nikada ih neću zaboraviti.Ili možda samo sebe u to uvjeravam?
Bilo kako bilo,nitko ih neće moći zamijeniti.Bili smo jedno osam godina.Bili su dio najljepšega doba moga života.I za to sam im vječno zahvalna.Uvijek su bili tu uz mene.Zahvaljujući njima nikada nisam pala.Bili su moj oslonac.A sada je svemu kraj.Prvi ću put u životu osjetiti kako je to pasti.Pasti,a bez da te netko uhvati i osovi na noge..Prvi ću put osjetiti kako je to dotaknuti dno.
Sve naše uspomene neće izblijedjeti. Čuvati ću ih.U svome srcu.I pamtiti ih zauvijek.postali su dio mene.I sada će ostaviti prazninu za sobom.
Prazninu koju nitko neće moći popuniti..
No,skoro će Božić.Taj neki Božićni duh mora da me zaobišao jer nisam ni svjesna koliko nam je Božić blizu.Borova još nema na travnjacima,kolači se ne peku u pećnicama a darovi se još ne ukrašavaju prekrasnim papirima.
Gdje je taj Božićni duh? Nigdje se odzvanjaju lako pamtljive pjesmice,nigdje se svijetle lampice.Jedino što me podsjeća da je Božić blizu je snijeg.Neumorni snijeg koji danonoćno pada.Zar su ljudi prezauzeti za Božić?Najljepši blagdan od svih?
Ponekad se zapitam.Do vraga,gdje ide ovaj svijet?!
Pošto nemam namjere pisati do sljedeće godine,želim svima lijepe praznike,sretan Božić i Novu!
| 14:50 |
Komentari (46) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
Sing it from your heart ❤
subota, 04.12.2010.
Daleka Obala – Kurve
You never really stop loving someone, you just try to live without them ❤
Previše je toga.Previše je misli u mojoj glavi.Više ni sama ne znam što želim..Boli,prokleto boli.A nisu ni svjesni koliko sranje su mi napravili.NE!Nisu svjesni.Igraju se mojim osjećajima i ja im to dopuštam.Svaki put im iznova poklonim dio sebe.I svaki put ostanem bez tog djela.Gubim djelove sebe.Dio po dio..Uvijek si obećam da je ovo zadnji put.Da ću bit snažnija.Da mi neću ponovno dopustiti da otmu dio mene.Ali neuspješno.Slaba sam a to si ne mogu priznati.
Samo želim da sve prestane.Želim odlučit.Želim bit odlučna.
Ne želim razmišljat.Ne želim se dvoumit.Želim izabrat..
Često se uhvatim u razmišljanju o tim trenucima.Posebnim trenucima prošlosti.Pokušavam sama sebi naredit da zaboravim.To je prošlost.Preslaba sam..Nastavljam razmišljat.Boli,prokleto boli.
Znam da ne smijem.Svjesna sam da je zabranjeno,a to me samo još više privlači.Želim a ne mogu.Želim dosegnuti a predaleko je.Zašto?Zašto je sve tako komplicirano?
Zašto ne mogu izabrati? Zašto sam tako neodlučna?
Opet kidaju dio mene.Osjećam to.A ne poduzimam ništa.Možda uživam u tome.U tom,barem nekakvom osjećaju.Tom osjećaju da su blizu mene.
Hodam kao slijepac u mraku.Nose me osjećaji.Ne upravljam njima.Oni upravljaju mnome.Znam,ne bih si to smjela dopustit.Prekasno je.Već jesam..
Vratila bih se u prošlost.Samo da opet osjetim taj osjećaj.Osjećaj strasti i
želje.Da osjetim dodir,ono isto uzbuđenje.Da to sve ponovo proživim.Da pomislim kako nisam zaboravljena.Nisam ne primjetna.Dodir i riječi.Ne zaborave riječi.Ne izbrisive riječi.
Ne osjećam se sigurno na blogu.Strah me sve ovo pisati a imam potrebu.Ne,običan dnevnik za mene ne funkcionira.Prijateljima ne govorim.Ne vjerujem im.Treba mi mjesto gdje mogu stvoriti svoj svijet i vladati njime.Treba mi osjećaj da sve držim pod kontrolom.Treba mi ovaj blog..A on u meni pobuđuje strah.Strah kojemu ne znam uzrok.Strah koji potiče zbunjenost i gubim kontrolu.Opet se prepuštam osjećajima..
Ponoć je. 5.12.2010
Moj blog tu je već mjesec dana.Pitanje je koliko će još izdržati..
Vrijeme prolazi prebrzo.Život prolazi prebrzo.Iskoristi ga..Ne očajavaj.
| 23:34 |
Komentari (31) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
