Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ma da.
za 6 dana mi je 15-ti rođendan. nemrem vjerovat.
sjećam se dok sam još bila malena klinka, dok sam hodala okolo u pelenama i tražila pivu (da, alkić od malih nogu.) i onda kad sam ju dobila sam padala po stepenicama.
ne mogu vjerovat da vrijeme tak brzo leti.
prije 8 godina krenula sam u 1 razred i upoznala ekipu koja se ne zaboravlja. u 5-om razredu, ta se ekipa još proširila i ti ljudi su jednostavno ušli u moje srce. ma ni čupanjem nejdu više van.
stvarno ne znam kak se budem odvojila od tih blesavih, ali opet dragih i simpatičnih ljudi s kojima idem u razred, s kojima se viđam po hodnicima. dala bih sve za još 8 godina našeg zajedničkog druženja, ali izgleda da nam je vrijeme da se rastanemo, da upoznamo neke nove ljude.
na jesen svaki kreće na svoju stranu, svaki ide u neku novu školu.
i već sad rastužujem samu sebe što znam da više ne budem sjedila s tim osobama u klupama, da više ne bude šaranja po bilježnicama, da više ne bude brbljanja i tajnog dopisivanja.
to jest, bude. sigurno bude. ali ne više s ovim ljudima. ljudima koji su mi zauvijek promijenili život. neki su me naučili da moram biti jaka i bili su uvijek uz mene. neki su me naučili da prijateljstvo nema granica.
ali svejedno. ko zna kad ćemo se nakon osnovne opet vidjet, svi opet nać, i otić na kavu. pitanje je dal ćemo se opće prepoznati na ulicama.
ne želim opće razmišljat kak ću bez Lee. s njom sjedim na skoro svakom satu - jednostavno smo.. nerazdvojne!
ne znam kak budem bez Robija na svakom odmoru. makar me to sad živicira, falilo mi bude njegovo bockanje, podjebavanje s kolačima, zagrljaji. jednostavno ga... volim.
kak bude bez Jankovićaaaaa. on i njegove šlapice i njeg'va poštapalica: kača!
falit će mi Matija, dečko s kojim sjedim na njemačkom. uvijek si pomažemo i uvijek je tu uz mene. nebi ga mjenjala.
David i Romario, dječaci (xD) koji izgleda nikad neće odrast i uvijek će ostat zaigrani.
Borna i Dominik i njihove spikeee.
Brko i "okusi se meešaju".
Maaaarijaa, njezini tračevi, histerične reakcije.
Kristina, kojoj smo svi mi njezini pederi.
Petra, Jelena, Barby, Ifka, Ema... svi su oni posebni na svoj način.
Više ne budem Maju sretala na hodnicima, Robi ju nebu mogel gnjavit, a ja ju nebum mogla zagrlit.
Više ne bude Salijevića i njegovog traženje moja radne bilježnice iz hrvatskog (jer on, naravno, nema zadaće) pa da pročita MOJ sastavak i dobije peticu.
Više ne bude cura s rukometa, ne bude polijevanja nakon svake pobjede, ne bude zajebavanja u svlačionici i ne bude više ne vježbanja nego treniranja.
ali, očito tak mora biti.
falit će mi svi ti ljudi, užasno!
već sam navikla na njih, a sad se rastajemo.
.. uvijek budem ih se sjećala i uvijek budem pričala o njima.
oni su jednostavno moji prijatelji! i ja ih volim.

ma ne znam više.
kakti nova sam na ovom blog.hr-u. jea vrajt, nova. ovo mi je valjda već 10 blog.
sve ostale sam pobrisala i ne znam kaj me sad opet puknulo.

uglavnom, sutra pišem fiziku. ta sjebana profa, mogli bi prvo ponovit malo. halooo! -.-'
slušam limp bizkit i baca me ta jebena pjesma u bed. ubit će me Robi ^^.

nekak mi više sve ovo nema smisla, sve je tak komplicirano.
e kaj bi sad dala da se može ono promijeniti - zakaj jednostavno kad može komplicirano? e pa ja bi jednostavno.

And no one knows
What it's like to be hated.
To be fated to telling only lies.


ne znam kaj mi je da mi prvi post mora bit depresivan. al ono - jeej.
sve bu oke. znam da bude. čim sutra vidim njega.
mdaj.
bezveze je ovo -.-'

budite pozdravljeni.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.