07.03.2006., utorak
Lijepo je živjeti na Mejama
|
Svi moji umjetnički pokušaji shvaćeni su kao ozbiljna politička prijetnja Lijepoj nam Našoj, a ja sam neslužbeno proglašena parazitom na kičmi hrvatskog prosperiteta. A ja,potomak bande crvene,udbaško smeće,dabog da mi krv komunističku crne vrane popile,samo sam htjela pametno iskoristit svoje markere na netom očišćenoj i uglancanoj klupi iz glazbenog. A onda sam odlučila da neće mene niko izbacit iz takta,a i ako to pokuša,pogazit ću sva svoja moralna i ina uvjerenja i fino,kulturno i uljudno,kao i svi civilizirani Rvati,riješit to martom u glavu. Boots are made for booting,rekao bi moj najdraži skinjo. Zahvaljujući istom primjerku obožavane nam subkulture,moja soba je bogatija za par prebijesnih plakata.Uh,zavidim samoj sebi:) U skladu s gorenavedenim moralnim uvjerenjima,u stanju sam nekoga ubit ako još jednom čujem Moju štiklu. Kraljica Majka i ja smo zakopale ratnu sjekiru,pa smo čak počele i razgovarat.Divno je to,kad znaš da te roditelj ipak voli. Nakon ugodnik 15-ak stupnjeva,šetnjice po splitskoj Rivi,za prosječno brzih 6 sati smo stigli u vječni snijeg i led,prostor na kojem nikad nije zabilježena pojava sunca.Pa čak ni onda.   Dakle,do zaključka da je lijepo živjeti na Mejama,a ne u centru Zagreba,došla sam po n-ti put.Hvala svima koji su mi to omogućili.Šmrc,Šmrc.You love me,you really love me!!!  *mala napomena: preporučuje se da ne kradete cd svojim prijateljima samo zato šta ne znate čiji je i samo zato šta vam se sviđa činjenica da na njemu piše Real Mckenzies.U skladu s istim,nadalje se preporučuje što prije vratiti cd u zavičaj.Šta ću ja i napravit,šta brže mogu…ali za eventualne zakide od strane Hrvatske pošte ne odgovaram.I čiji god da je cd,ispričavam se..Požuda je bila jača od mene. I tako,dok smo moja Velika bijela psina a.k.a. metro-gay Kleo i ja,d ponosna vlasnica lutali bespućima autoceste A1 shvatila sam da ništa nije gore od toga kad u tebe i malu bijelu živinu,inače osjetljivu na sve vrste vremenskih (ne)prilika,puše orkanska bura,a ti imaš tanku majicu.Jednu.  ovo su ta ka bespuća autoceste:) Povratak u budućnost nije bio baš..khm,pohvalan,rekli bismo. Još jedanput,Kraljica Majka je došla do spoznaje da ja previše razmišljam o Splitu(čitaj:dragome),a premalo o školi(čitaj:matematici).Previše o sebi(čitaj:izlascima),a premalo o drugima(čitaj:njoj,točnije,pomaganju u kući) Zato režem izlaske i moj do-I-look-like-I-care stav,lijepim učenje i lijepo ponašanje... ..jer previše volim one do kojih mi je stalo da bi jednostavno zasrala sve. A ja sam samo bila tužna…  Napokon sam sama sa sobom na čisto.Upravo sam shvatila da nikad u životu nisam mrzila ovaj grad onoliko koliko ga sad mrzim.Pa čak ni onda kad su nadobudni kolege iz škole za mnom uzvikivali:Ubij tovara! Ili onda kad smo u dobra kad ni moja baba ne ide leć nesretno naletili na 2 maloumna željna tučnjave i isfrustrirana debila.  Šta mogu?Požurit sa završetkom srednje škole i upisat se na faks u Splitu? Ili nevjerojatno dobro odglumit živčani slom,da bi uslijedila moja faza mentalne retardiranosti,a sve u svrhu toga da moji roditelji shvate koliko su mi boli nanijeli kad su izrekli ono bezazleno:Da kao odgovor na pitanje selimo li se u Zagreb,a sve tako dobro da se toga ne bi posramio ni,hm..Sean Penn u I am Sam? Ili nešto treće?!? Svi prijedlozi su dobrodošli… Iako je mržnja prevelika i preteška riječ za sve ovo..osjećam to. Zašto ne bi svi moji dragi ljudi,dakle i oni iz Splita i oni iz Zagreba živjeli u istom gradu?!? Ha?!?! O roditelji,zašto me ne volite?!? Da,znam da sam u prvom razredu bila ošišana na teću i da mi je falija koji zub..al bilo nam je lipo. :) p.s.-tu suizgubljena 3 posta i prigodni komentari:) |
- 17:39 -
a
mislin,bija bi red napisat neshto...
(23) -
