Dugo sam razmišljala.O tome oću li objavit ono nešto šta san napisala prije misec dana.Mogla bi..ali ne.Ima vrimena.Jer neke se stvari nikad ne mijenjaju.
Ni PMS nije šta je nekad bia.
Puca me kreativnost.Dok sjedim na podu wc-a i čekam.
Uzet ću kantu crvene boje i prolit je po zidovima.

Kako je komplicirano održavati dobre odnose s ljudima.I teško.
A sve šta ja sad želim je bit doma. Sjedit sama i razmišljati.Slušati tišinu i glasno se smijatiNoge na zidu,glava na podu.
Bit doma,na toplom.Da me ne zove nitko,da ne moram izlazit iz kuće.Da brat prošeta pasa.Da mamaodeu dućan.Da ne moram u školu.Ne zato jer ne volim školu.Oh,ne.Volim školu.Nego zato jer moram izać iz kuće.
Kako bi sve bilo jednostavno da postoji nešto u nama šta nam zabranjuje da radimo stvari zbog kojih ćemo poslije požalit.Ili one stvari koje će nam donijet zlo.
Roses are red,
Violets are blue.
I'm a schizophrenic,
So am I.
Mama nam je kupila Ježevu kućicu.Novu.Jer smo staru izgubili.
Po šumi,širom,bez staze,puta
Ježurka Ježić povazdan luta.

Danas je 853. dan da živim u Zagrebu.Jupi.
Sinoć sam se opet rasplakala dok su se mnogobrojni ljudi oko mene smijali,ljubili,pili i gledali.
Zapravo je jako jadno kad se neko rasplače zbog pjesme,jel tako?
Da..znam.Meni isto.Se to dešava.
Jadno,jel tako?A pitala sam to već.Nema veze.
I sutra opet sve ispočetka.I one moje glupe zjenice koje nikako da se smanje.
Fali mi prsten.Skinila san ga i …
Isuse kako je ovo sve glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.glupo.
Opet dižem glupi zid.A znan da mi to ne triba.Znan da zapravo to ne želin.Sinoć san napravila veliku grešku.Oh,ne.Čak ni Medvjedić Lino nije bia dovoljno hrabar da izađe i da me zaustavi.I njega su pogodile moje riječi.
Lošelošeloše.
Oću stat doma.
Jest tu i tamo.
Fotoaparat.Zašto se ljudi ne žele slikat?
Fotoaparat ti je prijatelj,rekoše oni.
I još nešto.Glupo miješam kavu/čaj/ness/cedevitu/čokoladu.Glupo držim žličicu.
I stalno slušam iste pisme.Izgleda da mi 256 stvarno nije dovoljno.Kad na kraju opet,uvijek,iznova i svaki put završim slušajući Otmichare.
Iritira,zar ne?!
Neću ić kupit cipele.NeNeNeNeNeNeNeNe...to je smrt za mene.Ne cipele.Nikakve.Uopće.A-a.Molim te.
Ona misli da sam ja u depresiji pa mi kupuje stvari.I čokolade.A ne zna da ih ne mogu jest.
Ona misli da mene nešto muči pa hoće razgovarat sa mnom.A ja ne.
Ona misli da mene nešto muči pa...
...pa ona..da.

Pravila korištenja.
Piše li to isto vama?
Eto meni je dosadno pa pišem.
Mene ljuti šta se još nisam re-upisala u knjižnicu pa pišem.
A zapravo svaki put pišem te jedne te iste te jedne te iste te jedne te iste..gluposti.
Kao techno.Isto.Te jedno,te isto,te jedno,te isto..
Samo šta se ja ne drogiram.Osim utorkom s doktoricom.I nekad petkom.
Ali trava je loša.Znam to.Ne znam ja to iz osobnog iskustva.Ne volim to.
Ali oni drugi.A-a.Nije dobro.Nikako.
Why are you leaving me now?..
Sramim se.Da.
I opet stalno slušam isto.
Ti si rekao sve što si imao
I ja sam kazala sve što sam imala
Zašto stojimo samo da ćutimo?
Odustajem od dramske.Da.Stvarno.Zbilja.Ne znam zašto.Ne vidim se više.A da,narasla mi je dioptrija.Ali nije zbog toga.Ne veselim se više ko prije.Nikako.Žao mi je,ali..Ne znam.Eto,TO me frustrira.Isto.A ne znam zašto.
Zbilja.
Oću u Split.
|