c/p dijela teksta od 15.04.2005.(petak) Shvativsi da se vrtim u krug..trebalo mi je ovo. Mrzim kad nemam kontrolu nad svojim životom,nad bilo čim što uključuje mene,moje postupke i razmišljanja. A situacija je takva da nemam kontrolu nad ničim.Uopće.Nikakvu... Koliko toga još moram napraviti?Koliko još gluposti moram učinit da bi svatila da i ja imam osjećaje,da i mene boli?!? Sama sebe uništavam.Ne znam razlog.Iako nije bilo toliko davno,ne sjećam se. Sad više nije ni bitno… Znam samo da sam ja kriva.I moji glupi filmovi.Nisam dovoljno iskrena.Ni prema sebi,a kamoli prema drugima. Kočnica.Ne volim je.Jer ne upravljam ja njome.Ona upravlja sa mnom. A tako bi tila sve reć.Bilo kome.Imam osjećaj da ja to mogu.Ali ne mogu.Ne,ne to šta je jedino i samo moje,šta nitko drugi ne zna. Možda to i nije razlog svih ostalih gluposti,problema,razmišljanja,filmova..ali predugo je prisutno u mom malom,naizgled običnom,monotonom životu da bi to pustila samo tako.Pustila da neko drugi kontrolira. Kočnica.Previše sam rekla. Jednog dana,kad kočnica zahrđa i kad napokon ja budem nadređeni u tom «odnosu»,e tad ću ja nekome sve ispričat.Možda tada već to bude daleko iza mene.Nadam se. A i ako ne bude,niko mi neće pokušavat pomoć,jer ja sve mogu sama.Moći ću..Ako ne danas,ne sutra..a onda možda preksutra. Ne rade mi svjetla.U magli sam.U gustoj magli teških,neugodnih osjećaja.Neki su mi novi.Ali lijepo mirišu,premda izgledaju zastrašujuće.Zapleću mi se pod noge. Sama sebi sam čudna. Kako me drugi vide? Jer moje ogledalo ne priča istim jezikom kao i ja. Kaos. Zapravo ne znam kako se osjećam.Ironija je u tome što sam sretna.Jesam li?!?...Objektivno gledajući,trebala bi bit sretna.Barem ja tako mislim..želim.Kako sam samo sebična. Mada ne vjerujem da je ovo povrijedilo određene ljude.(Ali ako nastavim ovako,moglo bi.) Vrijeđam sebe,ali sam toliko otupjela da me više ništa ne boli.Ne osjećam više bol.Suze sam odavno prekrižila na listi pokazatelja tuge. Mislila sam da će to bit kratkotrajno. Ali nije. Kriva sam,priznajem.(Kome?Sebi?Ne vjerujem ti.)Ne tražim ništa,samo podršku.Da znam da ja to mogu. Nda..mogu.Kako?Ne znam.Valjda postoji netko pametan tko će mi objasnit.Znam,znam da postoje stručnjaci za to…Kako sam onda došla ovdje? Žalosno je šta je meni to postalo normalno.Svakodnevnica.Rutina.Samo od sebe.Nisam to htjela. (Opet lažem.) «…In your mind,in your mind It all goes down in your mind. One foot on Jacob's ladders, And one foot in the fire And it all goes down in your mind…» |
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (4)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (7)
Prosinac 2005 (9)
Studeni 2005 (7)
Listopad 2005 (6)
Rujan 2005 (9)
Kolovoz 2005 (2)
Srpanj 2005 (1)
Lipanj 2005 (9)
Svibanj 2005 (13)
Travanj 2005 (9)
Ožujak 2005 (14)
Veljača 2005 (12)
Siječanj 2005 (7)
Prosinac 2004 (17)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv