Jeste li ikad bili kraj neke osobe upravo u trenutku kad je ona umrla?
ja jesam danas.
pomodrile su mu ruke i noge..neko mrmljanje se čulo..i neki čudan,hrapav kašalj..
a visoka,crnokosa žena u plavom došla je s injekcijama..
okrenula sam glavu da ih ne gledam..uvik mi dođe muka čim vidim iglu.
dobro,prošlo je i to..
nastavili smo pričat,smijat se..on mi je pričao o nekom njegovom psu kojeg je ima dok je bia dite..davne 40 i neke..
nakon par minuta opet je ušla žena u plavom..došla do njegovog kreveta,nešto pogledala...u jednom trenutku,pogledala sam prema njemu..kap guste,bijele sline kapnula je s njegovih modrih usana..
opet kašalj..nekakvo hroptanje...
maknula sam pogled s njegovih ranama pokrivenim dlanova..i vratila se priči o psu.
zamolila nas je da izađemo iz sobe.svi.
čekali smo dugo na hodniku..on je već bio umoran i htio se vratiti u sobu..
još smo bili na hodniku,kad je njegov sin došao na odjel.vidno nervozan,zbunjen,potresen i tužan u isto vrijeme,tražio je doktora..
otišli smo..sve do kuće,u autu je bio muk..samo se muzika čula iz cd-playera..čak ni ona nije mogla izvući niti jednu riječ iz bilo koga od nas..
sama sa svojim mislima..
ma koliko se god trudila ne razmišljati o tome,slike su samo stajale pred očima..
i to je to?
zar tako izgleda jedna smrt?
zar su neki nepoznati ljudi ti koji su uz tebe zadnjih nekoliko minuta tvog života?
zanima me je li on što osjetio?jel bio svjestan da će za par sekundi umrijeti?jel znao šta se događa?o čemu je razmišljao?
sad me strah..još više..
svaki telefonski poziv,svako zvono na vratima,svaki njihov povratak iz bolnice podsjeti me koliko je smrt blizu mene..
blizu njega..
blizu nas..
jesmo li mi brži od nje?hoće li nas sustići onaj zadnji hroptaj?kad će po nas doći visoka žena u plavom?
vrijede li svi naši napori,svi naši osjećaji,razmišljanja,poljupci,suze,svađe,osmijesi..
vrijedi li sve ovo tih par zadnjih minuta?tih zadnjih par izdisaja?zadnjih par kapljica infuzije?zadnjih par treptaja?
recite mi..vrijedi li?
|