...tek tako uz put...
29.06.2004., utorak
Prozor mojeg ja
|
“Pitam se što ću reći kad se budemo gledali oči u oči ja i ti…” Gledati nekoga u oči- bez srama, iskreno, hrabro, opraštajući ili pak moleći za milost- i ne spustiti pogled: definicija čovjeka. Oči puno govore. Zrcalo i prozor duše (mojeg identiteta, mojeg ja; onog što ja jesam), reći će neki. Velike, male, otorene, zatvorene, zavađajuće, nasmijane, osužene, iskrene, prijevarne, misleće… Jeste li ikad vozili utrku s pogledima u očajničkom pokušaju za njihovim hvatnjem? Bježi li to čovjek pred susretom s ti? Koji je razlog tom bijegu: skrivanje svoje male tajne ili bijeg pred razotkrivanjem intime? Kakav osjećaj imaju ljudi pri susretu s ti? Ograničuje li ih to ti ili ga prihvaćaju zahvalno kao dar i obogaćenje od strane drugog čovjeka? Zapravo, jesu li oni kao “jedinke” ti koji žele darivati, pa i darivati pogledom kao jednim od osnovnih i najjednostavnijih komunikacijskih “pomagala” ili pak žele suvereno zavladati s tim “ti”? Pitaju li se ljudi uopće što znači pogled, gledanje oči u oči ili je to sporedna i nevažna, možda već ustaljena “navika” na koju se ne obraća pozornost? Vjerujem da su svima drage nasmijane iskrene oči. One već same govore da te prihvaćaju. No, one su trebale i uložiti truda da budu takve. Usprkos životnim problemima i kušnjama one su se potrudile ostati nasmijane i otvorene za “ti” koje im dolazi ususret. To su uspjele jer su shvatile da je baza života prosta jednostavnost, priprosnost “čovjekovanja” zaslađena ljubavlju, ne samo tjelesnom nego i duhovnom. Možda bi bilo dobro do sutra pokušati s laganim bildanjem mišića osobnosti, pukok truda u traženju iskrenosti i osmjeha koji se zrcali u prozoru mojeg “biti”. |
- 22:11 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ako će te zanimati tematika...
Razmišljanja, varijacije na temu.
Poticaj čuđenju
Naučeno- može biti lako zaboravljeno. Proživljeno- postaje sastavnicom egzistencije. U zemlji duha ne možeš putovati u svjetlu tuđe svjetiljke. Ti bi htio posuditi moju. Radije ću te naučiti kako ćeš napraviti svoju vlastitu (de Mello). Stvari shvaćaj iznutra. Ne zadržavaj se na formi. Slika jutarnjeg sunca u kaplji rose nije manja od sunca. Odraz života u vašoj duši nije manji od života samog (Gibran). Život ne nestaje nego se mijenja. Ne započinji današnji dan jučerašnjim krhotinama. Žabi na dnu bunara nebo nije veliko. Religija je ili ljubav prema Apsolutnom Dobru kao i svim Njegovim stvorenjima ili nije ništa. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||