REVIEW - Midnight Lunch After Edition@Temple/Monvi, 020906
LINE UP:
Main:
CHRIS DIS (D)
TOM JAY
CRAZY LEMON
ARMANDO (SLO)
Prive'e:
ALEN SFORZINA ( I )
ROBERT G. ROY (SLO)
XXL
BEBETTO
Nakon dugotrajne i sasvim sigurno iznenadujuce ljetne party apstinencije, doslo je vrijeme da napokon odem na neki event, pa je izbor pao na Monvi. Mozda je rijec izbor pretjerana, jer adekvatne alternative nije bilo, a kako se cini, u Rijeci je nece biti cijeli ovaj mjesec ( prema onome sto sam cuo, Tocka se otvara krajem 9. ili pocetkom 10.mjeseca, a Tesla, navodno tek u 11. mjesecu ).
Jucerasnji se event poklopio sa zatvaranjem ljetnog dijela Monvia, pa je tim povodom uprilicen koncert TBFa, koji je privukao more ljudi u punom smislu rijeci, a s time donio i iritirajucu guzvu na parkingu i u samom kompleksu. Inace, taj je kompleks zanimljiv cuspajz raznih vrsta glazbe i ljudi, pa se redom cuju cajke, rock, prastari house/dance hitovi, aktualni ljetni house hitovi koji svima vec izlaze na usi...Medutim, posebna je zanimljivost lokal na lijevoj strani, u kojem se vrti solidan house, sto samo po sebi ne predstavlja razlog za naglasavanje, ali kad se zna da je DJ koji pusta muziku potpuno slijep, to je itekakva vijest!! Za njega sam vec prije cuo, ali moram priznati da je to uzivo pomalo neobicno, da ne kazem neugodno iskustvo. Covjeku svaka cast, jer, unatoc elementarnom hendikepu, nije odustao od DJinga.
Buduci da sam vec navikao na to da se Temple puni iza 02h, nemali broj ljudi je predstavljao svojevrsno iznenadenje, jednako kao i cinjenica da je main floor bio puno losije popunjen nego mali floor, koji je bio krcat i sa vec usijanom atmosferom. Razlog ove anomalije je lezao u problemima sa soundom na mainu, koji je bio tako tih da se na sredini floora moglo komotno razgovarati, pa su nastupi prve dvojice DJa prosli neprimjeceno.
Sto se tice samog line upa, on je dozivio velike preinake u odnosu na najavljeni. Headliner Chris Dis se uopce nije pojavio zbog kasnjenja na avion, a Crazy Lemon se nije pojavio iz samo njemu znanog razloga. Moram priznati da me puno vise razocarao Lemonov nedolazak, cije su muzicke kvalitete daleko iznad onih Chris Disa. Njega sam, naime, puno vise zelio vidjeti nego cuti ( onaj tko je isao na partye prije 5,6 godina zna i zasto ). Zbog ovih nedolazaka se Sforzina prebacio na main i to u prime time, a warm up je odsvirao jedan nadolazeci labinski potencijal umjesto Lemona. Nazalost, tu novu nadu i Armanda, koji je svirao drugi, zbog prije navedenih problema sa soundom gotovo nije bilo moguce cuti.
Prvi koji je mogao normalno svirati na mainu je bio Alen Sforzina, a prema onome sto sam cuo ( a to nije previse, jer sam vise vremena provodio na malom flooru ) bio je blizu onoga sto se danas zove fuzija, uz neizbjezan i vrlo dosadan i plitak minimal, koji nazalost, uzima sve vise maha. Nakon njega Tom Jay, uz potporu jos dvojice suradnika, prilicno dize atmosferu, zvukom koji je na momente dolazio cak do psy trancea, ali je uglavnom bio baziran na progressive trance, dakle na ono po cemu je najpoznatiji i od cega, izgleda, ne moze pobjeci, uz nesto breaksa, koji su izvrsno zaokruzili ovaj nastup. Uglavnom, solidan nastup, uz opasku da bi sinoc puno bolje isao live nastup koji je odradio u Funu prije nekih godinu dana, gdje se bazirao na odlicne breakse, ali u neadekvatnom i malom prostoru. To je, naravno, samo moje misljenje, a mislim da o misljenju ostatka publike najbolje govori to sto je dva puta pozivan na bis.
Mali floor je sinoc bio orijentiran house i moram priznati da je odlicno odradio ulogu alternative. Vcer je otvorio XXL, covjek koji se nakon dugogodisnjeg djelovanja u technu, prebacio na house, pa je bilo zanimljivo cuti kako to zvuci. Dojam koji je ostavio je i vise nego dobar; miksanje ( unatoc nedostatku monitora ) bez greske, izbor glazbe onakav kakav je danas ustaljen kod svih artista koji zele pustati plesnu glazbu, dakle, bez piljenja po striktno jednoj podvrsti glazbe, nego pametno doziranje svega po malo i stapanje u plesnu cjelinu, sto se i na ovom primjeru pokazalo kao dobitna kombinacija. Jedina zamjerka ide prevelikim oscilacijama u setu, jer ja puno vise volim postepeno nadogradivanje seta, umjesto cestog dizanja i spustanja ritma. To je opet, stvar osobnog izbora, a nisam primjetio da je bilo kome smetala ovakva izvedba.
Dolaskom Robert G. Roya, floor se ispraznio, iako muzicki nije bilo extremne razlike u odnosu prethodni set. Iako se to donekle moze pripisati popravku sounda na mainu, ipak taj gotovo stopostotni bojkot floora cudi. Za kraj je ostao Bebetto, koji je ponovo donekle napunio floor i koji nas je na porterovski nacin odveo do kraja.
Sve u svemu, vrlo solidna zabava, uz puno poznate ekipe ( kojima idu 2/3 zasluga za ocjenu eventa ) i opcenito velik broj ljudi. Bilo je lijepo vidjeti krcat floor pred jutro, iako je donekle razlog tome free upad nakon 03h. Vjerujem da ce me Monvi uskoro ponovo vidjeti.
|