Something takes a part of me...
I need to save myself before I drown,
it took so long to see,
the world your mind creates,
it pushes me under...
....
It's always easy to judge,
but takes a lot to be specific...
Omg, ne mogu vjerovati da mi je toliko dosadno da pišem post...
Eh, subota a ja bila u školi, na 4h fizike... blah, umorna sam.. 
Osim ustajanja u pola 6, još se nekoliko sranja dogodilo (al doslovno)...
Skoro me zgazio autobus... Došla kući, pas skoči na mene i uprlja mi hlače... Ajd ništa, sjednem na prozor i slušam mp4, i tek nakon pola sata skužim neke seljake parkirane kraj ceste u nekom autu kako mi viču-odi vamoo... Ma... Onda je moj glupi pas počeo vijati neku djecu po igralištu, i dok sam ga hvatala, ugazila sam u govno... 
Čovjek od 31 godine mi izjavio ljubav 
(aj nije on ni prvi ni zadnji pedofil) i ostatak dana sam se suzdržavala da ne povraćam... Prekrasan dan, nema šta...
Idem sad ribati moje fensi-šmensi ukakane patikice uz lijepi glasić Andersa Fridena...
Moram i staroj pomoći spremat kuću... Tko radi, ne boji se gladi...hehe
ajd uživajte (kad već ja ne mogu).....................................pusa
