utorak, 27.11.2007.
Male Stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Elemental
to je moja zivotna filozofija...
27.11.2007. u 11:17 •
0
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 22.11.2007.
i kao sto rekoh, i to ne tako davno..
One of these mornings
Won't be very long
You will look for me
And I'll be gone
Moby
uzasno je osjecati stvari prije nego sto se dogode
uzasno je znati stvari prije nego sto se dogode
a najgore od svega ne uciniti pravu stvar prije toga svega
i to puno prije...
uvjeravati sebe, truditi se, na kraju price, zaista nema smisla...
ostane ti samo supljina vjerovanja
i vlastiti pogled kukavice u ogledalu...
22.11.2007. u 10:07 •
0
Komentara •
Print •
#
utorak, 20.11.2007.
Oda ljeta 30-tog
Blago budalama i sebicnim lazljivcima…
to je osnovna teza zivota koju sam naucila u 30 mojih godina
blago njima…koji jesu…
jedni pojma nemaju sto se dogadja oko njih, zive zivot bez obzira na dane, godine, osjecaje, mjesec, sunce, vrijeme, kvalitetno, lose, ruzno, podlo, bez obzira na ljude slicnih kvaliteta…a sat kuca i vrijeme odlazi u nepovrat.. Gdje su, tko su, sto zele, sto ima smisla, a sto ne, to su pitanja za njih ne postoje…odbijaju se, kao baloncici, od zidova zivota bez imalo ostecenja….
a pak drugi..a oni su vladari svega ovoga velebnog svijeta…vecinom uz lazljivce dolazi i enormna kolicina sebicnosti..i onda..to izgleda ovako..oni kreiraju svijet kakvima oni zele, prema njihovim mjerama..konceptima zasnovanim na: nije bitno kome sto, kome kako, zasto, zbog cega samo da je sve onako kako oni zele… Prodat ce i srce i dusu, samo da je to u cilju onoga sto na kraju price oni zele..i sve je dopusteno, sva «pravila» prljave igre u ovome zivotu, ljubavi, obitelji, poslovima …Otkriti ih, je tesko. Oni su divni i krasni i cine, apsolutno sve (naravno i ono sto isto tako apsolutno ne misle, a pogotovo sto ne osjecaju) kako bi svoj uzviseni odraz pronasli u zamagljenim ocima…drugih. To je za njih vrhunsko zadovljstvo sve dok od drugih dobijaju ono sto zele, a poslije jedne zrtve prelaze na drugu i tako...i tako..
tako da…
Blago njima…
I jedni i drugi…
Na kraju price bit ce zadovoljni…
Budale nece niti znati sto ih je snaslo…
A sebicni lazljivci ah…oni ce uzivati i u tome…jer vjecno zivi njihov savrseni krug zivota…
Sebicni lazljivci i budale…
tako savrseni par u ovom nesavrsenom svijetu…
Blago njima…
p.s. najveci apsurd je, sto ne znam zasto sam ovo pisala, oni se sigurno nece prepoznati u ovim rijecima...
niti jedni niti drugi...
Blago njima...
20.11.2007. u 14:07 •
2
Komentara •
Print •
#
utorak, 06.11.2007.
fado...
.....
od zivota zelim...
znakove
tragove galeba u pijesku...
i mirise narance....
iako znam sto me na kraju ceka
....
....
pitaju me s kim provodim noci...
to je moja tajna..
ali ja cu im reci ako vec inzistiraju
to je samo strah,
strah o meni
..
06.11.2007. u 20:47 •
0
Komentara •
Print •
#
0
samo moj mali svijet...
...The greatest thing you'll ever learn in life is to love and be loved in return...
...zivot, ljubav - to ti je kao pjesma. Ako ne sjedne u pravom trenutku - kao da je i nema...
...Sreca postoji za one koji placu, one koji su povrijedjeni, oni koji traze i one koji se trude,
jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov zivot...
...Ne ljuti se zbog rijeci sto ih nekad kazem, nakon teske noci umorna i snena,
ne cudi se zbog suza kad u tami placem ili kad te ljubim...
ja sam zena...
Zena sto voli, zena od suza,strasti i boli...
Michael Houllebecq; Širenje područja borbe; Zagreb 2004:
"…Ljubav kao nevinost i kao dar za vjerovanje u iluziju, kao sposobnost da se cjelokupni suprotni spol svede na jedno jedino voljeno biće, rijetko preživi godinu seksualnog švrljanja, nikada dvije. Stvarnost je da spolna iskustva prikupljena jedno za drugim tijekom adolescencije podrivaju i brzo unište svaku mogućnost sentimentalne i romaneskne projekcije; postupni i zapravo prilično brzo, postajemo sposobni za ljubav koliko i stara krpa. A zatim, dakako, živimo poput stare krpe; stareći gubimo zavodljivost, a stoga dobijamo na gorčini.
Ex-factor...
It could all be so simple
But you'd rather make it hard
Loving you is like a battle
And we both end up with scars
Tell me, who I have to be
To get some reciprocity
No one loves you more than me
And no one ever will
Is this just a silly game
That forces you to act this way
Forces you to scream my name
Then pretend that you can't stay
Tell me, who I have to be
To get some reciprocity
No one loves you more than me
And no one ever will
No matter how I think we grow
You always seem to let me know
It ain't workin'
It ain't workin'
And when I try to walk away
You'd hurt yourself to make me stay
This is crazy
This is crazy
I keep letting you back in
How can I explain myself
As painful as this thing has been
I just can't be with no one else
See I know what we got to do
You let go and I'll let go too
'Cause no one's hurt me more than you
And no one ever will
Care for me, care for me
I know you care for me
There for me, there for me
Said you'd be there for me
Cry for me, cry for me
You said you'd die for me
Give to me, give to me
Why won't you live for me
Frank Sinatra:My Way
And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.
I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.
Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.
I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.
Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.
I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.
To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.
For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!