ex-factor

ponedjeljak, 29.01.2007.

Another piece of my heart….

Nije me bilo dugo….
Ziva, zdrava i rastem…
Zanimljiv je osjecaj…
postajanja mudrijom...sirenja horizonta…
Nadam se da je to u pitanju,
ako ne onda samo potvrdjujem da sam malo, zeru, jush je'an tikec
looney…


Postajem svjesna…
ne znam je li prekasno
jer ipak sam ja samo jedna osjecajna (previse, svi mi kazu) romanticna dusa….
Da je zivot puuuo tezi od onih prvih, drugih i trecih pogleda na njega…

Koliko kompromisa, koliko truda, koliko odricanja je potrebno…u zivotu to nitko ne zna…
Nitko ne broji…jer to je ustvari zivot…
Odrastala sam uz sve to, i ostaje pitanje
zasto mi ljudi imamo tako cudne mehanizme u nama da i kad je najteze, ono cega se sjecas, ono sto osjecas, ono sto ostaje nakon svega, ima malo veze s tim sto smo prozivljavali…

Ono sto mene pati, za ceg jos nisam dovoljno pametna, a sumnjam da cu ikada i biti je pitanje…
Postoji li granica…u tom…
I gdje tu granicu treba postaviti…
Preko cega prijeci..sto je bitno..a sto..ne..
Znam…male stvari ostaju male..razlikovanje manje bitnog od bitnog, jasno..
But…gdje je granica popustanja, nakon koje ne valja niti za jedno niti za drugo, niti za sve one situacije koje ce doci….
I kako, kako i kad znate granicu, ne dati svojem srcu da prijedje preko nje…
Ja, znam da ja jesam, priznajem…iako ne trazim da i drugi to urade….
dugo ja i moje drugo ja nismo se gledale u ogledalo…
dok nisam priznala…izrekla…i presla preko tog…

Najgori osjecaj…kojeg poznajem….ne mogu vjerovati da mi se ovo dogadja…
kada tjerate stvarnost da nocna mora postane…
To nikom ne zelim…
Iako prihvatimo the fact of life…..
To nam se svima dogadja…i svi nakon takvih situacija izadjemo
Jaci…pametniji (kako tko)
Ne odmah…ipak treba vremena…nismo svi od iste gradje…

s druge strane ponekad prelijepi osjecaji prodju kroz nas neopazeni
kao da se podrazumijevaju, kao da su cesto tu...
ljudi ne to radit...
zato...
treba stati i reci...
how wonderfull life is...

ja kazem:
la vita e bella....
i pjevam..


If I were the sun way up there
I'd glow with love most everywhere
I'll be the moon when the sun goes down
Just to let you know that I'm still around
That's how strong my love is...

29.01.2007. u 21:07 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

samo moj mali svijet...

...The greatest thing you'll ever learn in life is to love and be loved in return...

...zivot, ljubav - to ti je kao pjesma. Ako ne sjedne u pravom trenutku - kao da je i nema...

...Sreca postoji za one koji placu, one koji su povrijedjeni, oni koji traze i one koji se trude,
jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov zivot...

...Ne ljuti se zbog rijeci sto ih nekad kazem, nakon teske noci umorna i snena,
ne cudi se zbog suza kad u tami placem ili kad te ljubim...
ja sam zena...
Zena sto voli, zena od suza,strasti i boli...

Michael Houllebecq; Širenje područja borbe; Zagreb 2004:

"…Ljubav kao nevinost i kao dar za vjerovanje u iluziju, kao sposobnost da se cjelokupni suprotni spol svede na jedno jedino voljeno biće, rijetko preživi godinu seksualnog švrljanja, nikada dvije. Stvarnost je da spolna iskustva prikupljena jedno za drugim tijekom adolescencije podrivaju i brzo unište svaku mogućnost sentimentalne i romaneskne projekcije; postupni i zapravo prilično brzo, postajemo sposobni za ljubav koliko i stara krpa. A zatim, dakako, živimo poput stare krpe; stareći gubimo zavodljivost, a stoga dobijamo na gorčini.

Ex-factor...

It could all be so simple
But you'd rather make it hard
Loving you is like a battle
And we both end up with scars
Tell me, who I have to be
To get some reciprocity
No one loves you more than me
And no one ever will

Is this just a silly game
That forces you to act this way
Forces you to scream my name
Then pretend that you can't stay
Tell me, who I have to be
To get some reciprocity
No one loves you more than me
And no one ever will

No matter how I think we grow
You always seem to let me know
It ain't workin'
It ain't workin'
And when I try to walk away
You'd hurt yourself to make me stay
This is crazy
This is crazy

I keep letting you back in
How can I explain myself
As painful as this thing has been
I just can't be with no one else
See I know what we got to do
You let go and I'll let go too
'Cause no one's hurt me more than you
And no one ever will

Care for me, care for me
I know you care for me

There for me, there for me
Said you'd be there for me

Cry for me, cry for me
You said you'd die for me

Give to me, give to me
Why won't you live for me

Frank Sinatra:My Way

And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!



counter