Always turn around
turn around
2010 odmiče, nova godina dolazi.
što sam starija dani brže prolaze, i opet sam na istom početku na kojem sam bila i prošle godine.
ništa se nije promjenilo, možda koja glupost više . ništa ozbiljno, ništa čime bi se ponosila,
čime bih bila ispunjena. shvatila sam da me ni dobre ocjene ne vesele više. ništa mi ne pruža
osjećaj zadovoljstva samnom sobom.
hvata me ta predbožićna depresija. osjećaj da sam sama i da se nikome ne mogu vratiti.
jednostavno bih željela pripadati nekome. ustvari ne znam ni sama.
ipak želja za slobodom uvijek prevagne. nije mi potrebno puno za to. ne mogu to mijenjati.
i kad sve vodi k tome da budem nečija- javi se ta buntovnost, želja za zabavom, uzbuđenjem i ludovanjem.
i nakon svih, osjećaje prema njemu ne mogu mijenjati. tako bi ga htjela izgrliti i izljubiti, a princip mi ne dopušta.
u želji da se maknem od njega, upadam u još veća sranja koje me samo umaraju.
i ove godine želim da me poljubi prvi, kao i prošle.
jednostavno ne znamo zajedno. odnosno ja ne znam s njime. u zadnje vrijeme naš odnos su dugotrajne svađe
kad jedan drugome prkosimo, i kratkotrajna pomirenja koja čekaju novi razlog za bujicom teških riječi, provokacija i plača.
i htjea bih krenuti, negdje daleko, odmoriti sse od ljudi koji vide samo sebe i svoje probleme za koje očekuju da ih moram saslušat i razumijet.
samo želim da me netko pita kako sam, kao da ga zbilja zanima.
prijateljstvo? što li je to za boga miloga? ljudi koji bi te prvi izdali. sad shvaćam onu : Bože čuvaj me od prijatelja jer neprijatelja se i sam pazim.
ostavljam ovaj kraj 2010 u derpesvinom tonu. iako nije bila loša. bilo je puno smijeha, zabave, opijanja i plesa.
nadam se boljoj 2011 i dugo iščekivanoj punoljetnosti.
