''Gotovo da je nemoguće učiniti stvari živahnima jer su sve činjenice dobro poznate; a glede palih ljudi često je istina da je ONO ŠTO JE BLISKO I POZNATO UJEDNO I ZAMORNO.
Uvjeren sam da kada bismo mogli ispričati priču o Kristu, riječ po riječ, kao da je riječ o nekom junaku, nazvati ga Sinom Neba umjesto Sinom Božjim, pronaći Njegovu blještavu aureolu u zlatnim nitima kineskog veza(…) tada bi došlo do jednodušnog svjedočenja u prilog duhovnoj čistoći te priče…''
''Divili bismo se viteškoj dimenziji kineske ideje o bogu koji je pao s neba kako bi se borio sa zmajevima i kako bi spasio zle ljude da po svojoj vlastitoj zasluzi i ludosti ne budu proždrti…
Divili bismo se kineskoj ezoteričnoj i nadmoćnoj mudrosti, koja kaže da postoje svemirski zakoni veći od onih koje poznajemo…''
(str. 17.)