Hrvatica na vrhu svijeta

petak, 22.05.2009.

IRIS, DARIJA I VEDRANA U BAZNOM LOGORU, ENA I MILENA U LOGORU 2

Ekspedicija se bliži kraju. Danas iza deset ujutro iz Ledenog slapa iz magle koja je obavila donji dio Mount Everesta, pojavile su se Darija i Iris Bostjančić i Vedrana Simičević. Već prije prema njima je krenuo naš treći Pemba (pomoćnik u kuhinji) s loncem čaja koji je beskrajno razveselio djevojke. Odbor za doček sastavljen od nas ostalih naoružao se opet loncima, balonima, ali najviše sa srcima punih sreće i emocija. Još daleko na ledenjaku cure su vriskale, pjevale i kada smo se konačno sastali veselju i zagrljajima nije bilo kraja. Putem kroz Bazni logor, pozdravljali su nas i čestitali članovi ostalih ekspedicija i mnogi Sherpe. U našem logoru sada je jako veselo, no ono glavno dolazi tek kada se sutra svi okupimo. Da se taj današnji silaz ne bi razlikovao od onih ovih dana, djevojke su putem opet pružile liječničku pomoć, ovog puta jednom Sherpi koji je isčašio zglob te mu sanirale ozljedu, da može nekako sići u logor.

Nedostaju Ena i Milena koje su se za šest sati bez problema spustile s Južnog sedla u Logor 2 gdje su ih dočekale Lana i Sunčica. Njih četiri krenut će sutra rano ujutro i trebale bi doći u Bazu isto oko deset sati. Umorne su, osjećaju se dobro, malo su promukle, ali kako je rekla Ena, gladne su kao vukovi. U Logoru 2 imamo kuhara koji će sada dati sve od sebe da skupe snagu za sutrašnji silaz.

Naš daljnji plan malo se razlikuje od onog napisanog neki dan. Prema Kathmanduu krenut ćemo dan ranije i to 25.5. kako bi naši Sherpe bez nas na miru spremili svu opremu i srušili Bazni logor. U Namche Bazaru spavati ćemo dvije noći, zatim zajedno sa Sherpama nastavljamo prema Lukli, a ako nadolazeći monsun dozvoli u Kathmandu letimo 29.svibnja. Vrijeme je sve lošije i s današnjim danom, sezona uspona na Everest s nepalske strane je najvjerojatnije završena. Uhvatili smo izgleda jedan od zadnjih vlakova za vrh, imali smo i sreće, no ona je samo bila točka na i, na naših 14 mjeseci priprema za najviši vrh svijeta. Sagarmatha čuvaj nas još sutra, ali i sve one dane dok ne dođemo u Hrvatsku.

22.05.2009. u 09:54 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.05.2009.

DANAS U 04:50 ENA VRBEK I MILENA ŠIJAN NA VRHU Mt.EVERESTA

U samo dva dana hrvatska trobojnica još jednom se zavijorila iznad cijelog svijeta. Danas u 04:50 sati po nepalskom vremenu (01:05 po hrvatskom) istakle su je Ena Vrbek i Milena Šijan, obje pripadnice Hrvatske gorske službe spašavanja. U fenomenalno brzom usponu koji je počeo jučer u 20:20, za samo osam i pol sati s Južnog sedla po tisuću metara visokom jugoistočnom grebenu u samu zoru praćene prvim zrakama sunca koje su obasjale vrh Mount Everesta, naša najmlađa i najstarija članica ekspedicije došle su zagrljene do najviše čvrste točke našeg planeta. Bravo cure!

Ena nije mogla zadržati emocije i stalno je ponavljala u radio stanicu: „Ovo je fantastično, fantastično,... joj kako bih željela da smo svi sada ovdje da možemo zajedno uživati u ovom prizoru“. Na vrhu su se zadržale svega petnaestak minuta, jer se pojačao vjetar i iza pet sati počele su oprezno silaziti po zaleđenom grebenu prema Južnom sedlu. I u silazu su postigle nevjerojatnu brzinu, jer su sada (08:15 po nepalskom vremenu) već na „Balkonu“ (8400 m) i ako tako nastave na Južnom sedlu bit će prije deset ujutro.

Milena Šijan iz Splita je dipl.ing biolologije i kemije, prije dvije godine na Cho Oyu je samoinicijativno odustala na 7400 m kako ne bi usporavala skupinu koja je išla prema vrhu. Ovog puta izgleda da s brzinom uspona nije imala ni najmanje problema, čak naprotiv. Sada Split ima i muškarca i ženu koji su bili na vrhu svijeta.

Ena Vrbek iz Zagreba studentica je Kineziologije; ne idu joj baš sportovi s loptom, no s tjelesnom izdržljivošću i brzinom iznad 8000 izgleda nema ni najmanjih problema. Najmlađa je članica ekspedicije (23) i sada se uvrstila u tek nekoliko žena te dobi koje su bile na Everestu. Jedina je osoba iz Zagreba koja je bila na vrhu Everesta, a pošto se bavi speleologijom i bila je i na minus 1026 m u „Lukinoj jami“, a sada na plus 8850 m jedna je i od rijetkih na Zemlji koja ima takvu visinsku razliku (9876 m).

S djevojkama je na vrh išao i naš sirdar (vođa Sherpa) Lakhpa Nuru i to je posebna priča. Prije dvije godine popeo se dva puta na Cho Oyu s našom prvom i drugom skupinom. Izgleda da to smatra pravilom, jer prekjučer je bio je na vrhu s Darijom i Iris. Ostao je čekati Enu i Milenu na Južnom sedlu (7920 m). Želeći svojim iskustvom (već je bio 9 puta na vrhu Everesta) dati dodatnu sigurnost, noćas je krenuo još jednom na vrh i na njemu bio dva puta u posljednjih 43 sata. To nikada nije učinio ni jedan čovjek prije njega. Bravo, Lakhpa!

Naša trenutna situacija na Mount Everestu je sljedeća: Ena i Milena blizu su Južnog sedla, sutra će u Logor 2, a prekosutra u Bazu. Na tom logoru su Iris, Darija i Vedrana koje sutra dolaze u BC, a Lana i Sunčica čekat će Enu i Milenu i s njima doći dolje. U Bazi su Jana, Tea, Josipa, Sanja i Darko. Veselimo se i sretni smo, no sve ventile ćemo otvoriti tek kada se svi okupimo u Baznom logoru. Za 25.5. navečer naručili smo yakove, 26.5. krećemo prema Lukli, gdje ćemo 29.5. već rezerviranim posebnim letom u „Twin Otterom“ (ima 15 mjesta) otići u Kathmandu, a 3.6. doći u Zagreb. Još četiri dana imamo plaćen satelitski internet, a to je dosta vremena da Vam napišemo još puno toga, a i pošaljemo slike s vrha, kad cure dođu u Bazni logor. Još jednom, hvala na čestitkama i podršci, vidimo se uskoro.

21.05.2009. u 09:40 • 27 KomentaraPrint#

utorak, 19.05.2009.

DARIJA I IRIS BOSTJANČIĆ DANAS U 09:40 NA VRHU MOUNT EVERESTA

Od danas, Hrvatska je na svijetu jedina zemlja iz koje se na najviši vrh planeta Mount Everest (8850 m) popelo više žena nego muškaraca. Nakon Stipe Božića, točno u 09:40 sati po nepalskom vremenu (05:55 po hrvatskom) Darija i Iris Bostjančić istakle su hrvatsku zastavu na najvišu čvrstu točku Zemlje i u tom trenutku na njoj bila i najviša živa bića.
Taj izuzetno teški završni uspon počeo je sinoć nešto prije deset sati navečer s Južnog sedla (7920 m). Već nekoliko dana na njemu su se izmjenjivala najpoznatija penjačka imena pokušavajući krenuti prema vrhu, no od svih uspona se odustalo zbog jakog vjetra. Neki su se čak odlučili za riskantno 24-satno čekanje boljeg vremena na Južnom sedlu koje može nanjeti nepopravljive posljedice za ljudski organizam.
Jučer popodne sve je izgledalo da će se opet ponoviti. Cijeli dan puhao je snažan vjetar, no oko devet navečer brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h s naznakama daljnjeg smanjenja tijekom noći. Više desetaka stranih penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Sherpa odmah je krenulo na iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu na kojem je iz snijega i leda trebalo čupati prije postavljena fiksna užeta, a na nekim mjestima postavljati i nova. U to društvo itekako rado su primljene Darija, Iris i naša trojica Sherpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Od šest pa do gotovo deset navečer Darija i Iris su se pripremale su za polazak kontrolirajući svaku sitnicu, jer na tim visinama svaka neoprezost u pripremi opreme može biti kobna. Po još dosta jakom vjetru krenule su na prvu dionicu do tzv. „Balkona“ na visini od 8400 m. Tamo su došle za nešto više od četiri sata, a to znači da su na visini iznad 8000 m savladavale više od 100 visinskih metara na sat što je fantastično brzo. Iako je na Južno sedlo došla bez pomoći umjetnog kisika iz boca, Darija se za daljnji put prema vrhu odlučila da ih ipak koristi, jer -37°C uz postojeći vjetar stvaralo je hladnoću oko -50°c i najvjerojatnije bi na usponu zadobila ozbiljne ozebline, ako ne i smrzotine. Umjetni kisik pomaže kod disanja na tim visinama, no važnija mu je funkcija da se njime stvara i toplina u organizmu.
Sljedećih pet i pol sati trebalo im je do Južnog vrha (8750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i Hillaryeve stube do vrha. U tom dijelu uvijek nastaju zastoji, jer je teren penjački vrlo težak.
U Baznom logoru, naravno cijelu noć nismo spavali, radio stanica je bila stalno otvorena, a zahvaljujući Lani kojoj zbog njenih liječničkih intervencija nijedna ekspedicija više ništa ne smije odbiti, dobila je najjači radio na Logoru 2 te smo imali najkvalitetniju vezu i znali što se na planini događa.
Oko pola devet otišli smo na pola puta do Gorak Shepa odakle se vidi vršna piramida Mount Everesta i otkuda je moguća izravna veza našim walkie-talkie s vrhom. U 09:40 čuo se usklik veselja „Na vrhu smo!“ Našoj sreći nije bilo kraja; zazveckali su lonci koje smo uzeli iz Baznog logora da cijelom događaju damo i zvučnu kulisu, to smo preko radio stanice prenjeli i na vrh, odakle su se čuli usklici veselja Darije i Iris.
Razgovor između nas, Darije i Iris trajao je desetak minuta i njihovi glasovi zvučali su toliko mirno i bez teškog disanja kao da se nalaze na Sljemenu, a ne na Mount Everestu.
Nakon 45 minuta boravka i slikanja na vrhu, djevojke su oko 10:25 krenule na još teži dio puta od uspona, na višesatno spuštanje prema Južnom sedlu gdje će prenoćiti.
Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene ove godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u povijesti koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta.
U Logoru 3 od podneva borave Vedrana, Ena i Milena koje sutra kreću na Južno sedlo i dalje s dva razmaka slijede put prve skupine na vrh svijeta.

19.05.2009. u 10:00 • 53 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 18.05.2009.

DARIJA I IRIS NA JUŽNOM SEDLU, USPON NA VRH UPITAN ZBOG JAKOG VJETRA

Nakon sedam sati penjanja iz Logora 3, Darija i Iris Bostjančić nešto iza 13 sati stigle su na Južno sedlo (7920 m), zadnju ishodišnu točku prije vrha Mt.Everesta. Svi koji smo u Baznom logoru, gotovo da nismo vjerovali da je to moguće, jer od noćas ovdje tako puše da su i naši bazni šatori u opasnosti da ih vjetar slomi ili odnese.

Prvi puta sestre Bostjančić javile su se u deset sati, negdje na polovici Yellow Banda (7600 m) i rekle da im dobro ide. Darija je penjala bez boca s umjetnim kisikom, a i Iris je povremeno skidala masku. Vjetar u Baznom logoru nije se dosad smirio, čak izgleda da se pojačava, no na Ženevskom rebru djevojke su bile od njega donekle zaštićene.

Sada sa Sherpama na Južnom sedlu koje je inače i poznato po jakom vjetru, postavljaju dva šatora u kojima će se koliko-toliko zaštiti i odmoriti. Šanse da se noćas krene prema vrhu su 50:50, jer osim jednog Amerikanca koji je s petoricom Sherpi bio na vrhu i to još 5.svibnja, nitko drugi se ove sezone s nijedne strane nije popeo na Mount Everest. Razlog je bilo loše vrijeme, a od noćas i taj vjetar koji je po brzini mnogo jači od svih najavljenih. Prema prognozama temperatura na vršnom dijelu Everesta trebala bi noćas biti oko minus 30, no zbog vjetra bit će vrlo blizu minus 50. Ne samo zbog takve ekstremne hladnoće, već i nemogućnosti kretanja po uskom jugoistočnom grebenu, ako se vjetar ne smiri, polaska prema vrhu sigurno neće biti.

Uobičajno vrijeme kretanja s Južnog sedla je između osam i deset navečer, no neke prognoze govore da postoji vjerojatnost da se brzina vjetra oko ponoći smanji na prihvatljivih 25 km/h i u tom slučaju u to vrijeme bi se ipak krenulo prema gore. Ne preostaje nam ništa od nadanja da se ta prirodna sila smiri, jer do vrha nema više nikakve logističke, tehničke ili druge prepreke osim brzine vjetra.

U Baznom logoru osim kontakata s našim djevojkama u visinskim logorima, imamo i one s drugim ekspedicijama koje tu borave, a i pokušavamo se razonoditi (pogledajte slike u Galeriji), jer nije jednostavno živjeti na dosta neprijatnom i visokom mjestu kao što je Baza i to već 42 dana. I tu zna ponekad biti opasno; pošto smo na ledenjaku koji se miče, svako malo se sruši neki kamen blizu naših šatora, otvaraju se pukotine i na sve stane ima leda, a od danas se borimo i s vjetrom.

U Logoru 2 u kojem borave Vedrana, Ena, Milena (one bi ako sve bude u redu, sutra trebale krenuti na Logor 3), Sunčica i Lana, izuzetno je dramatično. S našim djevojkama je sve najbolje, no nažalost nije tako u drugim ekspedicijama, posebno u onoj koju organizira najpoznatija nepalska agencija „Asian Trekking“. Njima je u lavini poginuo Sherpa, a već nekoliko klijenata je teško obolilo. Danas čak dvojica u Logoru 2 i uz asistenciju američkih doktora iz Bazne bolnice neprestano smo u kontaktu s Lanom koja im kao jedina liječnica na tom mjestu pruža medicinsku pomoć. Jedan od tih bolesnika vrlo je kritično i Lana je zatražila dolet helikoptera na vrh Ledenog slapa (6200 m) što je dosad uspjelo samo jednom (nakon poznate velike nesreće 1996.) i nijedan pilot se nije usudio to ponoviti, međutim to nije moguće zbog jakog vjetra koji čak onemogućuje dolazak helikoptera u Bazni logor. Iz njega se već tri dana, prvo zbog magle, a od danas zbog vjetra ne mogu evakuirati dvojica penjača koji imaju visinsku bolest. Lana je sa šestoricom Sherpi organizirala transport nosilima iz Logora 2 u Bazu tog teškog bolesnika i upravo traje izuzetno složeno i opasno nošenje unesrećenog kroz Ledeni slap do Baznog logora koji će možda trajati dugo u noć. Negdje na pola puta između Logora 2 i 1, dok je pratila bolesnika, Lana je hitno vraćena na Dvojku, jer je član IMG ekspedicije pao u Lhotse stijeni, zadobio teške povrede i sada ga transportiraju u Logor 2 i trebaju Laninu liječničku pomoć.
Ako se zbog vjetra i ne popnemo na Mount Everest, Hrvatska ženska ekspedicija, a posebno njena liječnica dr.Lana Đolnagić, ostat će zapamćena kao rijetko koja u Himalaji koja je ispred svog planinskog cilja na prvo mjesto stavila pomoć drugom čovjeku.
Ali, ako se ostvari oboje, našoj sreći neće biti kraja. Zato vjetre, stani noćas i još nekoliko dana za naše hrabre cure.

18.05.2009. u 10:59 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.05.2009.

PRVA SKUPINA U LOGORU 3, DRUGA U LOGORU 2



Danas smo se uvjerili da osim oblaka, vjetra i snijega, Mount Everest u pričuvi ima još neka vremenska iznenađenja, npr. maglu. Rano ujutro kao široka nabujala rijeka za samo nekoliko minuta dojurila je iz doline i satima prekrivala Bazni logor i donji dio Ledenog slapa. Takva scenografija ne bi nam previše smetala da u isto vrijeme prema višim predjelima planine nije kretala naša druga skupina.
No, bez obzira na slabu vidljivost u pet sati, u isto vrijeme kao prekjučer prva grupa, na svoj dug i naporan put prema vrhu svijeta krenule su Vedrana Simičević, Ena Vrbek i Milena Šijan praćene Sunčicom Hraščanec koja će se pridružiti Lani u Logoru 2 i tamo čekati povratak obje skupine.
U sedam ujutro iz Logora 2 po ledenoj stijeni Lhotsea na Logor 3 krenule su Darija i Iris Bostjančić i do njega došle za manje od četiri sata penjanja. Osjećaju se dobro i rade inventuru opreme i hrane, jer nismo potpuno sigurni da li je sve na broju nakon orkanskih vjetrova koji su nam uništili konstrukciju jednog šatora kojeg smo danas i zamjenili. Popodne će se odmarati i pripremati za sutrašnju izuzetno tešku dionicu kada će dugim prečenjem preko Yellow Banda i Ženevskog rebra morati savladati i 900 m visinske razlike te preći magičnu granicu od 8000 m nakon koje će se morati spustiti stotinjak metara niže na Južno sedlo (7920 m) i najmanje šest sati se odmarati za početak uspona na vrh koji počinje u između osam i deset sati navečer. Iako je opća vremenska prognoza relativno povoljna, do Južnog sedla bit će jakog vjetra, oblaka i snijega, sutra navečer vjetar bi se trebao umiriti, a noć biti vedra. No, svaki dan neki od tih elemenata u vremenskoj prognozi se mijenja i treba pričekati sutra da vidimo što će se stvarno dogoditi u toj nepredvidljivoj atmosferi oko najviše planine svijeta.
Oko podneva u Logor 2 bez ikakvih problema u Ledenom slapu i u Dolini tišine stigla je druga skupina koja će sutrašnji dan tamo provesti u odmoru i dodatnoj aklimatizaciji. Na tom logoru jedina liječnica je dr.Lana Đolnagić koja u posljednja dva dana koliko tamo boravi, ima pune ruke posla s bolesnim članovima ostalih ekspedicija, a danas je do deset ujutro imala već tri pacijenta. Zajedno sa Sunčicom Hraščanec isprobat će i radio uređaj kojeg su joj zbog navedenog angažiranja oko zdravlja ostalih ljudi dale na korištenje ekspedicije višeg standarda, a koji će na frekvenciji naših walkie-talkie znatno poboljšati domet i čujnost tih stanica te ćemo imati najbolju moguću povezanost sa prvom i drugom skupinom dok se penju prema vrhu.
Sve manje spavamo, ne zbog puno posla, već zbog uzbuđenja što su se približili ti ključni dani ekspedicije, ali i velike brige da se sve završi kako želimo.
Kada smo prije dva dana javili satelitskim telefonom u Kathmandu našem agentu i prijatelju Tashi Jangbu Sherpi koji pruža sav potebni servis ekspediciji da je započeo završni juriš na vrh Everesta, javio se nakon sat vremena da je u samostanu Bijeli hram u poznatom budističkom svetištu u Boudhanathu naručio sedmodnevnu puyu, obred u kojem će desetak lama cijelo vrijeme moliti za nas.

17.05.2009. u 10:58 • 0 KomentaraPrint#

subota, 16.05.2009.

LOGOR 3 DJELOMIČNO UNIŠTEN, ALI DALJE SVE IDE PO PLANU



Na padinama Mount Everesta vrijeme je isto kao i posljednjih dana; ujutro nekoliko sati sunca, oko deset sati počinju se skupljati oblaci, a popodne i navečer pada snijeg. Gotovo je teško povjerovati da će se kroz tri dana na vršnom dijelu planine otvoriti taj dugoželjeni „vremenski prozor“ i da će iznad 8000 m uvjeti biti takvi koji će omogućiti uspon. Loše vrijeme s naoblakom i snijegom ostat će nepromjenjeno u donjim djelovima Everesta još će najmanje tjedan dana.
Takvo vrijeme, izgleda ni najmanje ne smeta Dariju, Iris i Lanu koje se od jučer nalaze u Logoru 2 i s kojima smo se prije sat vremena čuli preko satelitskih telefona. Dobrog su raspoloženja, zdrave i odmorne, a Darija i Iris se pripremaju za sutrašnji uspon na Logor 3.
Naši Sherpe jutros su se popeli na Južno sedlo (7920 m), gore je još jaki vjetar, no odnjeli su za Logor 4 svu potrebnu opremu, hranu i gorivo. Usput su pregledali Logor 3 i ustanovili da je jedan šator uništen od vjetra, ali srećom stvari u njemu su većinom neoštećene. Sutra će šator zamjeniti novim. Ako će sve ići i dalje po planu, Darija i Iris će u ponedjeljak rano ujutro krenuti prema Južnom sedlu i navečer nastaviti prema vrhu Mount Everesta. U tom usponu prema sadašnjim informacijama sudjelovat će i mnogi poznati penjači, vrhunski Sherpe, te vodiči IMG-a, Jagged Globea što je već najavljeno na portalu mounteverest.net.
Nadajmo se da jučerašnja prognoza koja je „vremenski prozor“ pomaknula samo na 18.5. nije bila točna, jer današnja se opet vratila na ono staro da će ta rupa ipak biti od 19. do 21.5.
U našem Baznom logoru druga skupina (Vedrana, Ena i Milena) spremaju se za sutrašnji odlazak na Logor 2 i dalje će s dva razmaka slijediti put prve skupine. S njima ide i Sunčica koja će snimati kamerom i zajedno s Lanom u Logoru 2 čekati dok se obje skupine ne vrate u taj logor.

16.05.2009. u 10:59 • 0 KomentaraPrint#

petak, 15.05.2009.

POČEO ZAVRŠNI JURIŠ NA VRH MOUNT EVERESTA

Iako vremenski uvjeti još uvijek nisu najbolji (popodnevni snijeg, oblaci i vjetar u nižim predjelima Mount Everesta), dobre su naznake da će se između 19. i 21.svibnja na visinama iznad 8000 m, otvoriti „vremenski prozor“ s brzinom vjetra u opadanju na najviše 40 km/h, porastom temperature na minus 30° i pretežno vedrim vremenom.
Uvažavajući takve prognoze koje smo provjerili na tri različita mjesta i sve se podudaraju, danas točno u 05:00 sati ujutro (01:15 po hrvatskom vremenu), nakon 15 dana čekanja u BC-u, prva skupina članica Hrvatske ženske ekspedicije „Mt.Everest 2009“ krenula je iz Baznog logora na završni juriš prema vrhu najviše planine na svijetu na svoj najmanje 150 sati dug put.
Sestre Darija i Iris Bostjančić te dr.Lana Đonlagić u ovo vrijeme već su bez problema prošle zloglasni Ledeni slap i kreću se dolinom Western CWM-a prema Logoru 2 (6450 m) gdje je predviđeno da provedu dvije noći zbog aklimatizacije i odmora. U tom logoru do njegove evakuacije stalno će boraviti dr.Lana Đonlagić za slučaj potrebe medicinskih intervencija. Subota je predviđena za provjeru Logora 3, jer nakon olujnih vjetrova posljednjih dana, pitanje je da li je otprije ostavljena oprema tamo na broju, a ako nije, dan kasnije nadoknadit ćemo je zalihama iz Logora 2.

Darija i Iris u nedjelju rano ujutro nastavit će prema Logoru 3 (7200 m), u njemu prespavati i u ponedjeljak krenuti na sedmosatni uspon preko „Yellow Banda“ i Ženevskog rebra na Južno sedlo (7920 m). Isti dan oko osam navečer kada je vjetar najslabiji započet će uspon po jugoistočnom grebenu Mount Everesta i pokušati 19.svibnja između šest i deset ujutro doći do najviše čvrste točke našeg planeta. Darija Bostjančić odlučila je, ukoliko vremenski uvjeti ne budu izuzetno loši, taj uspon ostvariti bez korištenja umjetnog kisika iz boca čime bi se pridružila samo nekolicini žena kojima je to dosad uspjelo.

Ako sve bude po planu, sestre Bostjančić trebale bi se u rano poslijepode taj dan spustiti na Južno sedlo, tamo prenoćiti; 20.5. spuštanjem po Lhotse stijeni doći u Logor 2, a dan kasnije u Bazni logor.
S dva dana razmaka, slijedit će ih druga skupina u kojoj su Vedrana Simičević, Ena Vrbek i Milena Šijan.

Uz ove novosti da je danas započeo završni dio ekspedicije, obradovala nas je i vijest da je Vlada RH dala ekspediciji i dodatnu financijsku pomoć koja će nam itekako dobro doći. Veliko hvala od svih članica i voditelja, a posebna zahvala gđi. Jadranki Kosor, potpredsjednici Vlade i predsjednici Organizacijskog odbora ekspedicije.

I na kraju naša želja svima koji nas pratite i podržavate – u sljedećim danima, držite nam fige da se sve završi na najbolji način!

Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr

15.05.2009. u 15:52 • 22 KomentaraPrint#

srijeda, 13.05.2009.

SNIJEG, ČEKANJE, DRUŽENJA, PRIZNANJE, SNIJEG, ...

Dani nam nimalo lako prolaze, posebno kada čitamo vremenske prognoze, a još više kada pogledamo iz šatora. Tzv. „vremenski prozori“, kada se vjetar smanji na 50 km/h, oblaci malo raziđu i snijeg pada nešto manje intenzivno kratki su samo nekoliko sati i od svih ovdašnjih ekspedicija nitko ni ne pomišlja otići na planinu.
Stalno pomičemo odlazak iz Baznog logora na Logor 2 od kuda započinje završni juriš. Trenutno razmišljanje je tek između 15. i 18.5. i ako će to biti 18.5., gotovo nećemo imati vremena ni raspremiti Bazu, jer boravak i penjanje na vrh te silazak trajao bi do 26.5., dan kasnije trebao bi uslijediti trodnevni trk 80 km do Lukle i ako će uopće iz nje nešto letiti u Kathmandu, tamo bi nam ostalo samo dva dana da spremimo opremu i otiđemo u Zagreb.
Od vremenske prognoze, stvarnih uvjeta na Everestu i najviše od „Lufthanse“ koja radi na tome, ovisi hoćemo li dobiti još koji dodatni dan, ako se vrijeme bitno ne poboljša, planiramo ih četiri i u tom slučaju u Zagreb bi došli 7.6.2009.
Čekanje dobrog vremena prolazi nam u čišćenju snijega sa šatora, kraćih hodačkih tura u okolici da nam mišići ne zahrđaju, ali i u druženju s ostalim ekspedicijama. Jučer nam je na večeri bilo 11 Južnokorejanaca (jedna žena, deset muškaraca) predvođeno jednom od najpoznatijih svjetskih ekspedicionista Park Young Seokom, direktor North Face i čovjekom koji je prvi napravio ekspedicijski Grand Slam. U samo 12 godina, uz ostale uspone, popeo se na svih 14 osamtisućnjaka, na najviše vrhove svih kontinenata te je došao na Južni pol prehodavši 1200 km i Sjeverni pol hodajući 750 km. Na Everestu penje novi smjer u JZ stijeni, a u jesen će doći u Hrvatsku planinariti i održati predavanje o svojim pothvatima.
U posljednjih nekoliko dana imali smo posjete naših iseljenika koji sada žive u SAD-u, nekadašnjih članova PDS „Velebita“ oz Kanade i trekingaša Jadranka, također iz istog društva.
Svi bolesnici iz BC-a o kojima smo već pisali, u kratkotrajnim jutarnjim trenucima dobrog vremena (danas posljednji), evakurani su helikopterom u Kathmandu, a naša liječnica dr. Lana Đolnagić dobila je i pismeno priznanje Himalaya Rescue Association za svu pomoć u tim intervencijama i donacijama naše medicinske opreme i lijekova. Primila je i njihov znak koji sada može nositi kao himalajska spašavateljica.

Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr

13.05.2009. u 12:13 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 11.05.2009.

Š(H)ERPE, LONCI I OSTALO


Kod nas u Himalaji je danas Pemba, prvi radni dan u tjednu. Sutra je Nima, zatim Dava pa Minmar. Lhakpa je najljepši dan u tjednu kada svi bježimo van grada, a zatim slijede 2 dana vikenda - Purbu i Pasang.

U našem malom baznom logoru koji dijelimo sa 10 Sherpi imamo tako 3 Ponedjeljka, 1 Petak, 2 Nedjelje i 1-og susjeda Četvrtka koji nas obiđe gotovo svakodnevno. Onih preostalih par dana koji nam fale u logoru, sigurno se nađu među desecima Sherpi iz susjednih logora koji nas okružuju, a s kojima smo u proteklim tjednima uspostavili dobrosusjedske odnose. Namasteeee! Namasteeee!...dok se oni samo smješkaju, kartaju, fićukaju kroz zube ili pjevuše po cijele dane.

A kako svi ostali, tako i ovi, baš, baš naši...

Sirdar Lhakpa, jak kao životinja, popeo Everest preko nekoliko puta. Upustite li se u razgovor s njime, pripremite se na beskrajni napor hvatajući njegov simatično-nerazumljiv indijanski engleski, iste riječi ili čak situacije ponovljene i po nekoliko puta i „many, many wind“...

Gotovo u jednakoj dozi „katica za sve“ tu je i Pemba. Nešto mlađi ali s gotovo jednakim Everest iskustvom. S obzirom na najbolji engleski od svih naših Sherpi, on nam je kind of Sirdar – zamjenik.

Definitivno najveći glumac, plesač, diler pića i cigareta i jedan od likova koje bi čovjek najradije ponio doma u kutijici je Sherpa Pasang kojeg smo zbog italo looka prozvali Giovanni. Nasmijava nas već tjednima svojom minijaturnom pojavom, brojem noge 37, magičnim smijehom, spremnošću na glupiranje u svakom trenutku. I on je vrh Everesta dohvatio više puta...

U skupini Sherpi penjača koji u svojem CV-u imaju zajedno preko 25 uspona na vrh Everesta još su i 2 samozatajna: Lama Nawang i Lama Pasang. Nit ih puno čut, nit ih preveč vidjet, no zato na brdu ulijevaju beskrajno povjerenje.

Osim penjačkog odjela, tu je i vrlo bitan kuharski department. Stoga i ne čudi da taj odio zapošljava čak 4-ero Sherpi. Tu je prvi kuhar Chhewang koji se više drži svoje simpatične spiljske kuhinje negoli svjetla dana, a izađe tek tu i tamo kao kad se recimo popravlja agregat. On ne govori puno...sve što ima za reći govori svojim jelima. Šteta samo što mi ne govorimo nepalski, a o Dal Bathu ne mislimo isto što i on.

Njegov simpatični krezubi pomoćnik Kipa još je jedan od nevidljivijih. Bez puno riječi, uglavnom iz razloga što mu te engleske koje bi mi razumjeli fale, promili iz kuhinje 2-3 puta dnevno, šutke nam donese hranu, sramežljivo se nasmiješi i vrati natrag. Toliko od njega...

No zato je kitchen boy broj 2, mali Pemba, 25-ogodišnjak očaravajućeg osmijeha sve samo ne samozatajan. Ima ga svugdje, pun energije, dođe na Logor 2 za 3 sata, pleše, uvijek spreman na sve naše gluposti i uglavnom bira donijeti finu hranu za koju zna da će pobrati gromoglasni pljesak.

U kuharski odjel spada još i visinski kuhar Chunding. O njemu je teško nešto više reći osim da i na Logoru 2 navodno fino kuha.

Posljednji Sherpa kojeg ćemo spomenuti je definitivno jedan od likova koji se pamte. Ako ne po djelima (kojih nije da nema jer je preselio gotovo nekoliko desetaka kamenih gromada s lijeva na desno, donio stotine litara pitke vode izdaleka, zakopao i natrag iskopao yak i chicken steakove), onda definitivno po mirisu. Zove se Pemba, mi smo ga prozvali Sector (zbog amblema na njegovoj jakni), on je fizički radnik i u istim je hlačama i narančastoj jakni (nekad) proveo točno 35 dana. Pomnožite riječ smrad sa 35 i zamislite kako mi to osjećamo. No usprkos tome mi ga naprosto obožavamo.

I tako s tih 10 interesantnih likova mi trenutno dijelimo svakodnevnicu. Ljubomorni na naše druženje s drugima u Logoru, anđeli čuvari kada smo mi na brdu...učimo jedni od drugih i trenutno živimo jedni za druge...

Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr

11.05.2009. u 12:12 • 1 KomentaraPrint#

petak, 08.05.2009.

NOVA VELIKA LAVINA, OVOG PUTA NAŽALOST I TRAGEDIJA

Pet dana nakon prve lavine opisane niže na ovoj stranici, ostatak istog ledenog bloka visokog više stotina metara, jučer se u 10:36 sati srušio na Ledeni slap i izazvao veliku lavinu koja je opet došla do Baznog logora. U to vrijeme malo niže od mjesta na kojem su naše članice prije pet dana srećom, ali i pravovremenom reakcijom (zaklon od zračnog udara, pokrivanje lica) izbjegle bilo kakve posljedice, lavina je zahvatila nekoliko penjača, odbacivši dvoje Austrijanaca i jednog Sherpu u obližnje pukotine u ledenjaku.
Austrijanci su prošli samo s ozljedama od udarca u led, jedan od njih i s težom hipotermijom, jer u toj pukotini bilo vode. Sherpu je udar odnio u duboku ledanjačku pukotinu.
U to vrijeme, sve hrvatske članice ekspedicije bile su na odmoru u sigurnosti Baznog logora, a naša liječnica i pripadnica HGSS-a, dr.Lana Đonlagić u nedalekoj privremenoj Baznoj bolnici u kojoj volontiraju američki liječnici. Odmah je oformljena spašavateljska skupina od Sherpi iz drugih ekspedicija (i dva naša, obojica se zovu Pemba) i nekoliko stranih penjača u kojoj je kao jedina liječnica-penjač uključena i Lana te su za 40 minuta došli na mjesto nesreće. Austrijancima je pružila hitnu medicinsku pomoć i transportirani su u Bazni logor i nisu u životnoj opasnosti. Nakon toga počela je višesatna potraga za Sherpom (iz Eco Everest ekspedicije) i nažalost osim njegovih dijelova opreme nisu ga mogli pronaći unatoč spuštanjem više desetaka metara u ledenjačku pukotinu koja se nastavlja u dubinu.
Potraga je nastavljena i rano danas ujutro, no bez rezultata. Jučer popodne jedan stranac je dožio infarkt, a noćas je jednom indijskom penjaču u Baznom logoru puknulo slijepo crijevo i u pružanju pomoći uz američke liječnike opet je sudjelovala i dr.Lana Đonlagić. U dva naleta s vrlo zahtjevnim spuštanjem na ledenjak Khumbu na kojem se nalazimo došao je helikopter te prevezao bolesnike u Kathmandu.
Spašavatelji, voditelji ostalih ekspedicija i ostali liječnici izrazili su veliku zahvalu Lani na požrtvovanosti i stručnoj pomoći u posljednja dva dana.
Inače, naš odlazak na završni uspon koji je trebao početi sutra odgođen je do daljnjeg zbog vjetra koji je danas počeo puhati i čiji se maksimum od 200 km na visini od 8000 m očekuje sljedećih nekoliko dana. Imamo deset pričuvnih dana za takve slučajeve i čekat ćemo u BC-u dok vremenski uvjeti za uspon ne postanu potpuno povoljni.

Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr

08.05.2009. u 15:26 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (11)
Ožujak 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Kada sam prije nešto više od godinu dana primila mail sa pozivom za sudjelovanje u 2. hrvatskoj ženskoj ekspediciji na Mt. Everest 2009, samo sam ga preselila u junk folder, ugasila kompjuter i rekla NEMA ŠANSE!

Linkovi

everest.vip.hr
Hrvatice na vrhu svijeta

www.vip.hr
Vip portal

Forum.hr