Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

utorak, 22.11.2011.

Perspektive

Perspektive
Seljak se žali.
Krava je ubijena. Nema više mlijeka niti mesa. Razlog?
Nije imala žutu oznaku. Sramota. Svatko normalan zna da krava mora imati žutu oznaku. Bez oznake porijekla krave nema razloga živjeti.
Pitam se, samo, koliko će vremena proći dok represivni sustav iz istog razloga ne počne privoditi ljude?
Miran sam. Na revere nam, ipak, neće zakačiti žute zvijezde.
Pod jedan: To ne bi bilo nimalo originalno.
Pod dva: Stavili su ih na zastavu.

ponedjeljak, 21.11.2011.

Zašto čitam te budalaštine?

" Pitate me što je knjiga? Pa... "Knjiga je ljupkost, vrt prekriven prelijepim cvijećem, čarobni tepih na kojem se leti u neznane krajeve..." ... Izgovorio ju je Sidney Greenstreet u filmu Dimitrijeva maska, a učinio je to držeći pištolj uperen u Petera Lorrea koji je glumio pisca. To je značiilo da i najokorjelije ljude može osvojiti privlačnost čitanja. Poslušajte komentar Georgea C. Scotta u koži generala Pattona u vezi s knjigom koju je napisao njegov najopasniji protivnik: "Rommele, veličanstveni gade pročitao sam tvoju knjigu... "
U Bez ljubavi Spencer Tracy kaže "Knjige su mi draže od ljudi jer knjige te ne izdaju" , u Amerikancu u Parizu Gene Kelly koristi knjižnu usporedbu kao kompliment za udvaranje: "Pa ... hmm... s koricama poput vaših, nemoguće je poželjeti saznati što se nalazi unutar same knjige", u Bananama pak Woody Allen otkriva neke svoje književne ukuse: "Sjećam se, kad sam bio mali ukrao sam pornografsku knjigu na Brailleovom pismu. Dirao sam prljave dijelove... " ; u Središtu oluje Bette Davis je knjižničarka koju progone mekartisti budući da u knjižnici drži i ljevičarske knjige: "Zapamtite! Od danas ćete morati prijeći preko mojeg leša ako želite ukloniti makar i jednu knjigu iz moje knjižnice!"
Pa se opet susrećemo s Woodyjem Allenom, za njega i Diane Keaton kao i za Billyja Crystala i Meg Ryan, suživot dvije osobe koje se vole označavaju zajedničke biblioteke. Ali ima jedna glumica s kojom ne bih nikada mogao živjeti. Julie Christie koja u Darlingu kao i "vatrogasci" iz Fahrenheita 451, uništava (strava i užas!) cijelu biblioteku vičući "Mrzim knjige!"
Tko zna... kad dobro promislim, možda je u pravu. Naime, mi bibliofili nemamo osjećaj mjere, a oni koji imaju tu nesreću da su u vezi s nama trebaju se pomiriti s prenošenjem prtljage koja bi bila izazov za Schwarzeneggerove mišiće, s nemogućnošću najsitnije promjene u namještanju kuće, s eliminacijom nekih suvišnih troškova zbog drugih, mirenjem s činjenicom kako je bankovni račun vječno na rubu opasnosti...
S druge strane u obranu nas bibliofila Mark Twain je govorio otprilike ovo "Svaki trošak za knjige, uključujući onaj koji dolazi do ruba rasipnosti opravdan je trošak" a budući da je M. Twain bio genij, ja mu se svakako neću suprotstavljati. Onaj tko voli čitati razvije neku vrstu proždrljivosti prema knjigama. Strastveni bibliofil neće nikada na noćnom ormariću držati samo jednu knjigu nego će skupiti hrpu njih... baš kao što i na najkraće putovanje neće ponijeti samo jednu knjigu nego barem tri ili četiri baš zati da bi bio siguran da će moći odabrati, promijeniti štivo ako mu se slučajno knjiga ne svidi. Ne treba reći da bibliofil putnik uopće neće ni pogledati knjige koje je ponio sa sobom budući da će za vrijeme putovanja imati prilike za kupovinu drugih... "

- Jeste li pročitali sve ove knjige?

"Sad ću si dopustiti da vam dam odgovor koji sam dao već puno puta. Ne mogu reći da sam pročitao svaku riječ u njima, ali znam točno što sadrže. Kad mi treba informacija, podatak, odmah znam gdje ću ga potražit, naravno pod uvjetom da uspijem odmah pronaćio knjigu. Iskreno, uspijevam održati određeni red ali kao što znate, ponekad se knjige zabavljaju tako što iritiraju svoje vlasnike. Npr. odložite jednu na pisaći stol, okrenete se za trenutak i knjiga je nestala, možete provesti sate u potrazi za njom, budite sigurni da je nećete naći. Zatim, nakon što ste se predali i kupili drugi primjerak ili se snašli na neki drugi način odjednom knjiga se pojavljuje točno tamo gdje ste je čitave sate tražili. Misterij... "

- Uh, dakle prema vama knjige žive vlastitim životom?

"Svakako. Svi pošteni ovisnici o knjigama zanaju za neke pojave kao na primjer onu koja krši Zakon o zadanoj veličini tijela. Imatte nove police za knjige, potpuno prazne, uhvati vas entuzijazam i počnete ih slagati prema svojoj omiljenoj klasifikacijskoj metodi. Ne obazirete se na razlike u formatima, sve knjige povijesne tematike stavljate na jedno mjesto, filozofske na drugo itd. Nažalost, utopija traje vrlo kratko. Nakon što kupite još knjiga, pa još prisiljeni ste se predati. Počet ćete slagati knjige prema formatu: džepna izdanja uz džepna A4 uz A4 i tako dalje, to vam omogućuje da izbjegdnete "prazni prostor" o mudrim pomicanjem polica napravit će se mjesta i za druge knjige. Naravno, sljedeći korak je dvostruki red, bolna odluka ali udvostručuje volumen. "

- Zatim dolazi podrum?

"Nipošto! Nipošto podrum! Bibliofil mora imati knjige na dohvat ruke. Dvostruki red već je vrlo velik kompromis. Kao što svaki bibliofil savršeno zna, knjiga koja se spremi u kutiju i odnese u podrum gubi 99% svoje funkcije koja se sastoji od toga da je se može prelistati i pomilovati u bilo kojem trenutku kad se želja pojavi što se, očigledno, može dogoditi i u dva ujutro. Da, bibliofilov um nije nikada toliko aktivan i svjestan kao usred noći. Usput, nikad ne posuđujte knjige drugim bibliofilima, nećete ih ponovno vidjeti. Ćak i najpošteniji pojedinci poput jednog urednika kojeg znam ne smatraju krađu knjige smrtnim grijehom. Odnijeti knjigu u podrum jednako je njenu poklanjanju ili prodaji antikvarijatu.
Korak nakon drugog reda jest smještanje knjiga vodoravno u ono malo prostora između reda knjiga i gornje plohe. Tada, i tek tada dolazi do neobjašnjive pojave koju sam spominjao a to je da sad kad je svaki kvadratni milimetar neumolljivo pun, na policama nema mjesta ni za iglu sudbina svake nove knjige je ležanje na podu ili ispod kreveta. A ipak, nakon nekog vremena te knjige tajanstveno pronađu mjesto zajedno s drugima. Kako? Gdje? Dobro znamo da prije nisu mogle stati a ipak su tamo uredno složene po policama. Kako je to moguće?"

- Aha, pa kako je to moguće?

"Tko to zna... Bibliofil se nejasno sjeća da je nešto malo pomakao tamo, nešto onamo... uglavnom sve je skriveno nekakvom mutnom amnezijom. Moje je mišljenje da se neki pripadnici malog naroda bave slaganjem prepunih biblioteka ili da postoji nekakva međudimenzionalna barijera koju prekobrojne knjige na trenutak prijeđu, nismo toga svjestni ali kad naslijepo rukom pipamo policu ona prelazi preko dimenzionalnog praga i dolazi do ogromnog planeta knjižnica gdje se, između ostalog, nalaze sve knjige koje su tajanstveno nestale iz neše biblioteke, one izgubljene, posuđene, nikada pronađene...
Da zaključimo, za nas bibliofile knjige posjeduju materijalnu vrijednost koja je veća od njihova književnog sadržaja. One su pravi fetiši. Knjige posjeduju materijalnost koja nedostaje slikama na televizoru ili na računalu. Iako se ponekad - posebno kad se radi o enciklopedijama i referentnim knjigama - digitalni tekst može pokazati praktičnijim, siguran sam da, hvala Bogu, papir nikad neće biti potpuno eliminiran. Teško je nositi računalo pod rukom ako vas odjednom uhvati želja za čitanjem u autobusu ili kupaonici, mjestu koje je kao što tvrdi Johnatan Swift, namijenjeno za čitanje a uz to nitko nikad neće uspjeti umotati ribu u elektronički list papira. "

Koliko se nas prepoznalo u ovom tekstu?
Koliko je ljudi pretpostavilo da ovaj tekst dolazi iz stripa?
Jer, danas je u percepciji strip još trivijalna, dječja literatura ali dječja literatura nije poznata po ovakvom diskruzu. Pitam se bi li pročitano zainteresiralo "nevjerne Tome" da u ruke uzmu strip, grafički roman poput "Inkala", "Mausa" ili "Sandmana"; i tako otkriju jedan sasvim novi svijet koji u pretpostavci trivijalnosti crtanog romana neopravdano drže - zatvorenim. Frederico Fellini, čijih 8 i 1/2, Amarcord... smatramo filmskim klasicima rekao je kako je strip jedini medij u kojem je moguće biti originalan. Baš zbog toga ne treba ga svoditi na šund, jer tako sami sebi zatvaramo vrata i postajemo robovi ograničenosti u kojoj se lako zabooravi kako nas je popularna kultura naučila da vrlo često ono što je za nekog šund, za drugog postaje avangarda, postaje umjetnost.
A možda je ovaj tekst čisto odgovor na pitanje: "Zašto čitaš te budalaštine?"
Pa eto... da je barem ovakvih budalaština - više.

<	studeni, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK