Molučani, posebna vrsta emigranata

subota , 30.04.2016.

Molučani dolaze sa Moluka, grupe otoka koji se nalaze jugoistočno od Indonezije. To je vrlo komplicirano i osjetljivo pitanje i ima veze s neovisnosti Nizozemske Istočne Indije iz 1949. godine. Tokom 2. svjetskog rata su prostor Indonezije okupirali Japanci i okončali vlast Nizozemske na tim prostorima. 2 dana nakon predaje Japana je vođa indonezijskih nacionalista Sukarno proglasio neovisnost Indonezije. Nizozemska je htjela obnoviti kolonijalnu vlast, ali 1949. godine ipak priznaje neovisnost Indonezije.



Molučki otoci bili su dio nizozemske kolonije, ali nakon rata i samostalnosti Indonezije, nisu željeli pripasti novoj Republici Indoneziji.

U problemima koji su nastali između Indonezije i Molučkih otoka našlo se četiri tisuće Molučkih vojnika koji su se borili u Kraljevskoj nizozemsko - indijskoj vojsci (KNIL). Nizozemska vlada željela je da Molučani dobiju svoju autonomiju unutar Republike Indonezije, ali do toga niti do danas nije došlo. Kada su Molučani 25. travnja 1950. godine proglasili državu Republiku Maluka Selatan (RMS), nizozemska je vlada to smatrala ustankom pobunjenika. Zato su bivše vojnike 1951. godine odlučili prebaciti privremeno u Nizozemsku zajedno sa njihovim obiteljima, dok se ne nađe rješenje s Indonezijom.

Ono što je zamišljeno kao privremeno rješenje, ostalo je zauvijek. Bili su smješteni u kampovima diljem Nizozemske. U Brabantu su živjeli u sedam kampova od kojih je bivši koncentracijski logor Vught bio najveći. Kamp je pretvoren u stambeni prostor Lunetten. Tamo su čekali dan kada će se vratiti kući. Ali polako je postajalo jasno da Molučki otoci nikad neće biti neovisni i da se oni nikad neće vratiti. Večina njih pokušava danas ovdje pronaći novi dom i posao.



Molučke četvrti su stambena naselja izgrađena posebno početkom 60-ih od strane nizozemskih vlasti za nekoliko tisuća Molučana, profesionalnih vojnika i njihovih obitelji. Ukupno 71 četvrt izgrađena je od 1960. godine za bivše molučke vojnike i njihove obitelji diljem Nizozemske. Molučani su tako jedina zajednica sa vlastitim četvrtima u Nizozemskoj.



Zbog toga je teško zamisliti da bi netko tko nije molučkog podrijetla došao živjeti u te četvrti. Jedino se doseljavaju oni iz mješanih nizozemsko-molučkih brakova.

Molučke obitelji u kampovima živjele su u drvenim barakama. Svaka obitelj je imala površinu od dvadesetak kvadrata, od kojih je iskorišten svaki kutak. Vlastitu kuhinju nisu imali. U središnjem kuhinji se služila nizozemska hrana, ali nakon prosvjeda, nizozemski kuhari bili su zamijenjeni Molučanima. Godinama su Molučani živjeli odvojeni od vanjskog svijeta. Nisu smjeli raditi, nisu se smjeli integrirati u društvo, nisu smjeli imati kontakte izvan kampova. Zbog toga dugo nisu mogli ništa saznati o svojoj sudbini i propalom povrtaku na Moluke. Veliki kamp kao Lunetten bio je neka vrsta sela s brojnim sadržajima, kao crkva, škola i sl. No, posla nije bilo za bivše vojnike, koji su dobili otkaz iz vojske nakon dolaska u Nizozemsku.

Toj šutnji konačno je došao kraj kada su 2012. godine objavljene tri knjige u kojima centralno mjesto zauzimaju priče o Molučkim vojnicima, njihovoj djeci, unučadi i praunučadi. Nakon objavljivanja tih knjiga, pokazalo se da je Nizozemcima malo ili ništa poznato o njihovoj sudbini i da postoji velika potreba za više informacija, kako kod Molučana tako i kod Nizozemaca.





Mnoga djeca se s radošću sjećaju svojeg djetinjstva u logorima. Pjevač Ais Lawalata koji je odrastao u Lunettenu, rekao je: "Život u Logoru Vught u starim barakama bio je za nas djecu vrlo ugodan i lijep. Bilo je uvijek puno mladih ljudi, s gitarama, a imali su i svoje bendove."






Jedan od najpoznatijih Molučana, rođenih u Vughtu je Simon Melkianus Tahamata, koji je igrao za Ajax, Feyenoord, Standard Luik, Beerschot i Germinal Ekeren, a bio je prvi reprezentativac Nizozemske Molučkog podrijetla. Tahamata je visok 164 cm, a za sebe je znao reči: “Mali ali pametan”.





Drugi poznati nogometaš, molučkog podrijetla je i Giovanni van Bronckhorst, sadašnji trener Feyenoorda i bivši reprezentativac Nizozemske, za koju je odigrao 106 utakmica. Za njega se vežu zanimljivi detalji kad je igrao u mnogim klubovima, između ostalog za RKC Waalwijk, Feyenoord, Glasgow Rangers, Arsenal i FC Barcelonu. Na svim utakmicama pojavljivale su se zastave Republike Maluka Selatan (RMS). van Bronckhorst nikad nije skrivao svoje molučko podrijetlo.







Prema statističkim podacima danas u Nizozemskoj živi oko 80.000 Molučana.

Oznake: ajax, feyenoord, Tahamata, kamp, moluki, nizozozemska, indonezija

Hrvati će vidjeti kako je to živjeti u Americi...

srijeda , 30.03.2016.

NAKON što je ministarstvo zdravlja potvrdilo kako će od 1. svibnja povećati cijenu dopunskog osiguranja sa 70 na 89 kuna, Živi zid je tu novost iskomentirao na svojem Facebook profilu.

Sinčiću, ne moraš ići čak u Ameriku. Možeš skoknuti do Nizozemske.

U Nizozemskoj je cijena osnovnog zdravstvenog osiguranja 98,75 € mjesečno ili 1185 € godišnje. Ako želiš dopunsko, plaćaš 19,75 € osnovno dopunsko ili 32,75 € top-dopunsko osiguranje mjesečno. Ukupno 118.50 € za najmanje dopunsko.

Ali ni to nije sve! Godišnje te još opale za 385 € tzv. "vlastitog rizika". Do tog iznosa plaćaš iz svojeg džepa sve lijekove, preglede kod specijaliste, laboratorijske pretrage krvi i sl. Jedino je posjeta kućnom liječniku besplatna.

Kad potrošiš taj svoj "vlastiti bonus", onda tek dobivaš besplatne usluge.

Ako netko ima mirovinu od 760 €, što je maksimalna mirovina u NL, misliš da je njemu lako, iako živi na Zapadu? Uz ovu državnu mirovinu neki dobivaju i mirovinu iz mirovinskih fondova, ako su je uplaćivali!

Tu još moraš odbiti stanarinu, koja je u pravilu veća od 500 €, razna osiguranja... članarine...

Pa ti vidi kako je na Zapadu. Nije sve med i mlijeko kako neki misle.

Oznake: nl, feyenoord, ajax

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.