Obrtnički poduzetnici se vraćaju

nedjelja , 06.10.2019.



Iako se dugo smatralo da je rad glavom godinama bio najviši doseg, danas je sve više i više onih koji provode radni dan iza ekrana preumorno. Radije rade rukama, na primjer kao proizvođači piva, namještaja ili električari.

Kad je Wichtert van Engelen prije godinu dana odlučio napustiti posao kao voditelj programa u Gradskom prijevozničkom poduzeću u Amsterdamu, nevoljko je išao na posao.

Danas radi kao predavač zavarivanja u Javnoj radionici u Istočnom Amsterdamu, gdje možete slijediti sve tečajeve, od zavarivanja i obrade metala do održavanja motocikala i izrade namještaja. Kaže da uz ovakav rad, nešto doslovno ispada iz ruku i to mu se jako sviđa.

Sve veći interes za obrtništvo



I nije jedini koji u tome nalazi zadovoljstvo. Ne postoje točni podaci, ali prema riječima Elrie Bakker, predsjednice platforme za obrtničke poduzetnike AmbachtNederland, posljednjih je godina sve veće zanimanje za specijalističko zanatstvo. Godinama smo u ekonomiji znanja mislili da intelektualni izazov donosi više zadovoljstva.

To je primijetila kad je platforma prije dvije godine osnovala Obrtničku akademiju. "Ovdje se možete osposobiti za profesije poput graditelja klavira i izrade namještaja", kaže ona. "Odmah nakon otvaranja dobili smo tisuće prijava. Čak i visoko obrazovani ljudi žele promijeniti svoju profesiju."

Profesor kulturne ekonomije na Sveučilištu u Rotterdamu Arjo Klamer proveo je opsežno istraživanje o zanatskoj kulturi u Nizozemskoj. On je također primjetio da se zanatstvo cijeni već duži niz godina. "U ekonomiji znanja godinama smo mislili da intelektualni izazov pruža više zadovoljstva. Ali sada vidimo da to nije tako" - objašnjava Klamer.

Želimo biti više fokusirani



Prema američkom filozofu i autoru knjige The Case for working with your Hands, Matthewu Crawfordu, to je logična posljedica ere u kojoj živimo. Neprestano nas uznemiravaju sve vrste poticaja putem društvenih medija.

Rezultat toga je da je naša pažnja usitnjena, a fokusiranje postaje sve teže. Ali kad smo zauzeti rukama, na primjer, kada sastavljamo stolicu, uspijevamo zadržati pažnju na toj aktivnosti.

Crawford je okončao svoju uspješnu karijeru u think tank-u kako bi postao mehaničar motocikla. U svom prethodnom poslu uvijek je bio umoran. Također nije vidio korisnost onoga što radi.

Zadovoljstvo koje nije doživio dok je radio u think tank-u, dobiva kad radi na motorima. "Kad vidim nekoga s motociklom na kojem sam danima radio kako napušta moju trgovinu, iznenada se ne osjećam umorno" - kaže on u svojoj knjizi.

Opipljiv rezultat

Prema Crawfordu, zaposlenici nisu samo preopterećeni, već su izgubili i vezu s radnim mjestom. Prije donošenja neke odluke često se prvo morate konzultirati s nadređenima zbog čega se naš trud čini nejasnim mnogima od nas, a kao obrtnik odgovorni ste za dovršavanje jednog proizvoda.

Psihologinja i trenerica hodanja Hilde Backus to prepoznaje. "Čujem od mnogih klijenata da ih njihov rad čini nezadovoljnim", kaže ona. "Oni naporno rade, ali zapravo ne znaju zašto."



Također redovito čuje želju da se netko želi prebaciti u zanatsku struku. Na primjer, trenirala je ženu koja je napustila posao u zdravstvu kako bi proizvodila torbe i IT stručnjaka koji se zapravo nadao karijeri graditelja gitare. "Mnogi moji klijenti osjećaju nejasnu vezu u svom poslu", kaže Backus. "Nadaju se da će im zaokupljanje rukama donijeti više zadovoljstva."

Slučaj van Engelena s početka priče nam govori da je uspio u životu. Možda mu se financijska situacija malo pogoršala, ali nikada nije požalio zbog promjene profesije u karijeri. „Sada idem svaki dan uživati u mojem poslu. Ja sam sada mnogo sretnija osoba” - kaže on veselo.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.