26.02.2010., petak

Dućan

Zašto su propali kvartovski dućani?
Postoji nekoliko teorija o propasti dinosaurusa i sve su nekako katastrofične. Uglavnom se svode na tromost i nesposobnost vrste da se spretno i hitro prilagodi.
Kvartovski dućani su bili mali, prijateljski, vižljasti i prilagodljivi – zašto su onda oni propali?
Ja mislim zbog dinosaurusa. Kvartovski dućani su prosperirali dok god su imali monopol na prijateljsku prodaju hladnog piva. Pivo se hladilo u Ledo škrinjama, u vitrinama s parizerom i tirolskom, u frižiderima s mlijekom i jogurtima; kojekako. No, najvažnije: iz usluge.
Potpuno je svejedno jel se gleda Dinamo-Partizan ili Melodije Istre i Kvarnera – kvartovski dućan je bdio nad našim potrebama.
Onda su došli dinosaurusi. Veliki tvorničari su kupili naše pivovare, instalirali pivske frižidere u supermarkete, instalirali supermarkete u naselja i, kao što J.S. kaže: dućanćiću, baj,baj, ovo je tvoj kraj.
U mom su nemalom naselju tako propali mini marketi Natura, Neretva, Savica, i mnogi drugi iz garažsejl lige. Zauzvrat, sad imamo plac, Konzum, Billu, čak ni Žitnjak više nemamo, a Union se pretvorio u preogromni kontejner za boce – uopće mi je nejasno kako Union uprihodi toliko koliko isplati sakupljačima boca.
To mi sve nanosi bol koju jedino liječi uspomena na dućan mog djetinjstva.

Do škole sam rastao na obali rijeke na kraju malog grada. Baka Mandica je bila gazdarica u uvjetima vrlo tržišne ekonomije: popodne bi kopala i plijevila vrt, zorom bi ubrala u vrtu što je već za ubrati bilo, jutro bi provela na gradskoj tržnici, a utržak bi utrošila kod Kosa. Ja bih se obično probudio tek nakon njenog povratka kad bi kuću preplavio miris friško skuhane bijele kave. Onda bih u nju drobio svježu žemlju.

Nego, Kos.
Nije to bio samo dućan. To je bio javni prostor našeg susjedstva i prozor u svijet i horizont. Nepojmljivo je mojoj pameti bilo da postoje drugačiji dućani. Gospodin Kos je bio savršeno profesionalan trgovac. Bio je uvijek uredno ošišan i kuta mu je bila ono baš autoritativna.
Gospodin Kos je stajao iza pulta s olovkom zadjenutom iza uha i poznavanjem svoje robe i njenog rasporeda tako superiornim da bi to i Garija Kasparova zbunilo. Gospodin Kos je znao gdje stoji i ono čega sigurno nema, tako je uvjerljivo tumačio stalnim mušterijama svoje ideje, svoju robu i svoju ponudu.
Ali, da znate: gospodin Kos je neizmjerno cijenio svoje mušterije.
[To je, čini se pola posla. Danas se svi kunu u prava potrošača, zovu ih partnerima i klijentima i nude im sve počasti – riječ mušterija je iščezla, u stvari je ostala samo u poruzi.
A bolje je bilo nekad bit mušterija nego (mnogo puta) danas partner.]

Dan-danas kad dođem u dućan, nekako se sjetim g. Kosa. Druge smo stvari onda kupovali:
flebu, plavi radion, žemlje, juhe u kocki – pileću ili govedsku, Divku, mesni doručak, Toz žarulje, Dalmatinka konce, koch-čokolade na rebra, cigarete na komad, kiki-bombone na vagu. Majoneza je bila jedna (gospodin Kos nije doživio light i ultralight izdanja), jogurt jedan, kiselo vrhnje jedno. Kalodont jedan. Krema za laštenje cipela jedna. 4 asa za njegu parketa - proizvod bez konkurencije. Čaj – e tu se već nagovještavalo novo vrijeme: mogli ste dobiti indijski, šipak i kamilicu. Mene je zbunjivalo to što su neke susjede pitale ruski, a dobile indijski i otišle zadovoljne. Što je ipak daleko zaostajalo za misterijom proizvoda zvanog fleba. Taj se sastojao od plavih kuglica, a tumačilo mi se da služi izbjeljivanju rublja. Bilo mi je žao što odrasli misle da sam toliko blesav da mi takve mitove prodaju. [Malo sam i dan-danas skeptičan, ali ok, nek im bude.]
Sva bi ta blaga gospodin Kos elegantnim i odmjerenim pokretima donosio na pult i smjerno pitao: izvolite, što još? U međuvremenu, dok bi silazeći s lojtre s dvije kile brašna tip-400 pitao za svaki slučaj, ne treba li susjeda možda i cimet ter šećer u prahu. Čisto da optimizira kretanje.
Najbolje je bilo kad je netko trebao germu. Onda je g. Kos rezao germu onom predivnom pilicom i nepogrešivo bi odmjerio traženu količinu. Nezaboravno!
Na kraju, ko što puška koja se pojavi u prvom činu mora opalit, tako bi i olovka iza uha g. Kosa došla na svoje. Sve bi se lijepo zbrojilo – ručno – olovkom koja je zbilja bila olovka (zeleni kolege bi vjerojatno dobili ospice od upotrebe plajvajsa – al štoćete, takvo je vrijeme bilo) i gospodin Kos bi izrekao cijenu. Koju bi mi platili bez bez provjere i kompjuterskih ispisa. Jer smo vjerovali g. Kosu točno kao što je i on vjerovao nama. I kešu, doduše.
U stvari, vjerovali smo svi jedni drugima. Gospodin Kos nije primao kartice jer one nisu tada ni postojale. Postojale su, međutim, direktne ljudske pozajmice.

Danas u svakom dućanu svaka blagajnica ima ime na brošu zakvačenom za džep kecelje. Uzalud: nitko ih nikad ne oslovljava po imenu. Gospodin Kos nikad nije nosio nešto slično. Pa ipak, sasvim je jasno: sve što nam je u kući ikad trebalo nismo kupili u dućanu – kupili smo kod Kosa.
Zlato, trkni kod Kosa, jel možeš? Odi mi donesi margarin i vanilin šećer. I evo ostat će ti još dva dinara pa sebi uzmi životinjsko carstvo.

Eto, točno tako je bilo. target=_blank> .






- 00:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.02.2010., nedjelja

POLLITIKA

Vrlo mi je teško pao skandal koji je novoustoličeni predsjednik izazvao u prvom danu svog mandata.
Skoro je sve rečeno, pa i nemam što dometnuti.

Najbolje da čitate sami pa i zaključujte sami.

Možda bi samo bilo dobro podvući predsjednikovu izjavu (citiram po sjećanju): "g. Rakar je bio angažiran u mojoj kampanji jer se razumije u kompjutere".
Ako ste pročitali članak na ponuđenom linku ili išta znate o Marku Rakaru i njegovom javnom djelovanju onda ćemo se lako složiti: u kategoriji "cinične izjave u prvom danu mandata" postavili smo nove standarde nove pravednosti.


- 09:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.02.2010., subota

Tanja u zemlji čudesa

Već znate da subotom pasionirano čitam Jutarnji. Ima tu svega: Pavičić, Tomić, Jergović i kultura, intervjui sa Sanaderom (zwei glatt zwei verkehrt) i sve ostalo.

Apsolutni današnji favorit mi je ipak Tanja Rudež. Bog te ubio, Tanja otišla na Ruđer se raspitat o teleportaciji. Teško je mjeriti je li u svom poslu uspješniji vlč. Sudac ili Jutarnji.
Shvaćam dobrostivo i kolege s Ruđera; vjerojatno nisu znali u kojem kontekstu će im izjave biti objavljene. Ili su se samo dobro zabavljali.. Ok, dr. Davor Pavuna ima svoje poslanje pa tu ne bih htio ništa remetiti.

Nego, novinarica Rudež. Znamo mi da je novinarski posao okrutan. Da melje ljude. Ali, toliko …
Da li vi stvarno mislite da ima smisla pitat ljude na Ruđeru jel ima to fizikalnog smisla to što vlč. S. izvodi? Da stvarno to potpišete u novinama?
Politiku smo već estradizirali. Društvo pogotovo. Vidoviti Milan, protjeran iz etera naših istočnih susjeda sasvim se lijepo smjestio u nas. Što nam još predstoji? Možda kunolovac na Ruđeru?
Lako za Milana, ali nekako se čini da se Jutarnji uopće nije zajebavao s čitateljstvom. Jutarnji je samo svrstao znanost na mjesto koje smo joj u našem društvu pridijelili.
Sutra će novinarka T. R. pisati o velikim otkrićima u Nature i na Cambridgeu, što je još žalosnije, naši će je ministri, bivši i budući, zvati na mobitel da je zamole neka napiše o njihovim divnim planovima.
Mi ćemo i dalje imati u novinama znanstvenu rubriku i znanstvene eksperte.
A ubogi Sudac i Pavuna lovit će fratre (cf. Tomić) u lošinjskom arhipelagu, dok će lokalni gradonačelnik otvarati lisnicu.

Ni danas ni jučer u Jutarnjem ni traga o smrti prof. Svetozara Kurepe, jednog od naših najznačajnijih matematičara modernog doba. To je valjda zato što on nikad nije dao intervju o levitaciji vlč. S.
Onda se čudimo kad nas nas zatekne neka vijest poput ove nedavne bjelovarske, kakvo mi to društvo gradimo. Onda se naši novinski komenatori sjate pa sutradan objave instant reportažu o djeci koja su sudjelovala na informatičkoj olimpijadi. To su lažni da lažniji ne mogu biti očenaši i zdravomarije. Jer naša stvarnost je levitacija.
I, molim vas, gdjo Rudež, nemojte reći da je strani kapital tražio intervju s Ruđerovcima o nadnaravnim sposobnostima vlč. S. Da strani kapital kroji naš znanstveni interes i percpeciju znnosti. Vjerujte mi, stranom kapitalu, a da našu djecu i ne spominjem, beskrajno bi važniji bio pokojni prof. Svetozar Kurepa.


- 18:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje