|
|
| < | siječanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Čitaj i shvatit ćeš! ;)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Cui-daore je bio prekrasan.Restoran na 8 katova pred kojim je bio veliki klaun.
Lijepo uređen i zbilja sladak,u njemu si mogao pronaći nešto za sebe ma koliko izbirljiv bio.Najela sam se japanske govedine i paelje.Iako nisam sigurno što je bilo unutra,znam da je bilo fino.
Osim toga,Sara je rekla da u potpunosti vjeruje restoranu i dobavljačima tako da nije bilo problema.Site smo krenule u shopping.Ooooooooo da!Jedva sam dočekala.
-Hankyu Department Store.Hm...Zvuči...Čudno. -.-
-Znam.Ni ja nisam bila oduševljena kad sam čula i vidjela izvana.Ali ponuda je fenomenalna!Baš je super.Vjeruj mi.
-Vjerujem.Samo kažem da je čudno.
Vozikale smo se Osakom.Upijala sam sve kao spužva.Bilo je odlično.Japan je zaista bio lijep.Ispunio i nadmašio sva moja očekivanja.A tek sam ga počela promatrati i upoznavati.Razmišljala sam o preseljenju.Ne za ozbiljno,ali ipak... 
Kad smo došle pred Hankyu moje oduševljenje je splasnulo.Izgledao je...Čudno.Ali kad smo ušle,nisam zatvarala usta.Bradu sam vukla po podu i smješkala se.
-Kud idemo prvo?
-Ti reci,tvoji su novci.
-MOJI????
-Gospođica Joy se pobrinula da dobiješ sve što ti treba.Recimo da bi ti svi zavidjeli da živiš ovdje.Bila bi vrlo bogata,imućna.
-Ono tamo!!-prstom sam pokazala na dučanćić u čijem izlogu je bilo zaista lijepe odjeće.Pokupovala sam pola dućana.Oduševljena sam krenula dalje.Sara me jedva pratila i stalno prigovarala kako sam rastrošna,ali se smješkala i govorila kako mi što stoji.Zahvaljujući njoj sam odabrala dosta lijepih stvarčica.Dobila sam i 4 kimona!Furisode-šareni kimono dugih rukava jer sam mlada i neudata.Nije baš da shvaćam ali dobro.Uglavnom...Po kimonu možeš puno toga saznati o ženi.Njenu dob,bračni status,ali i praznik ili doba godine koje se približava.Moji su bili:crveni posut bijelim cvjetićima,bijeli koji prelazi u nježno rozi, čisto ljubičasti i crni s nekim crvenim detaljima koje ne bih znala opisati.Dobila sam i neke smiješne čarape za japanke i par japanki,crni kućni ogrtač sa zmajem i još mnogo slatkih stvarčica .Kad smo napokon završile s kupovinom,kad sam našla sve što sam trebala i željela,već je bio mrak.Sari je zazvonio mobitel.
-Ajme Mamoru!Već si trebala biti s njim.Sigurno je zabrinut što te još nema.
-Sara,da li bi mogla ostati s tobom još jedan dan?
-Što se mene tiče,da.Sad ćemo vidjeti.
Javila se.Dugo su razgovarali.Njeno lice je mjenjalo boje-od crvene prouzrokovane smijehom do zelene prouzrokovane strahom.Nisam znala što se događa.Nisam ni željela znati.Kad je Sara prekinula,počela je plakati.
-Mamoru...
-Što mu se dogodilo?
-Ništa.U tome i jest stvar.Oduvijek je bio takav srećković.
Ništa nisam razumijela i nagovarala sam ju da priča dalje.
-Napali su ga.Znali su da trebaš biti kod njega večeras.Njegova kuća je izgorjela do temelja,ali njemu nije ništa...Skoro ništa.Metak mu je okrznuo ruku.To je sve.Mali moj...Da mu se nešto dogodilo,ja...Ne znam kako bih...
-Znam.Ali nije mu ništa.Sad je dobro.Budi sretna.
Kimnula je:"Izgleda da ipak ostaješ još neko vrijeme sa mnom.On će nam se pridružiti sutra ili preksutra.Spavat ćeš u mom stanu.U hotelu je preopasno."Tek tada sam shvatila što se dogodilo.Oni su tražili mene.Metak koji je okrznuo ruku nepoznatog mi čovjeka je bio namjenjen meni.Njegova kuća je izgorjela zbog mene.Od sreće što sam živa,i ja sam zaplakala...
-Jesi li gladna?-Sara me ispitivački promatrala.Nisam htjela da se brine,ali nisam ništa jela već stvarno dugo i moj trbuh je bio na izmaku snaga.Kimnula sam.
-Dobro.I ja sam.Znam super mjesto.
Nasmiješila sam se.Sjele smo na klupicu u parku.
-Kako si ti dospjela u Japan?Vidim da znaš gdje je što i kako što funkcionira.Nije ti prvi put da si ovdje.A tu je i Andrew.Kako je osoba poput tebe završila u Osaki?
-Hm...Hh...Nisam sigurna da bi shvatila.Ali uglavnom...Recimo da je Andrew kriv.Njegova majka zapravo...Andrew je moj nećak.Njegova mama je moja sestra.Zaljubila se u prijateljičinog dečka-svog budućeg muža,kad su njih dvoje došli k njoj jer njen otac nije odobravao njihovu vezu.On je bio iz Tokya.Kad su se posvadili,zamolio je moju sestru(koja mu je u međuvremenu postala najbolja prijateljica) da ide s njim u Japan.Ne znam zašto,ali ona je pristala.Već je bila punoljetna i roditelji ju nisu mogli spriječiti ni odgovoriti.Bila je s njim u Japanu 8 mjeseci.Počeli smo joj faliti pa se vratila i upoznala nas s njim.Zvao se Kichiro i bio je zbilja drag i zgodan.Objavili su zaruke,a moja sestra je shvatila da je trudna.Bili su presretni.Vjenčali su se u Tottoriju.Evo,imam sliku!-otvorila je novčanik i izvadila presavinutu sliku lijepe žene i presavinutu sliku zgodnog mladića.
-To je Kichiro dva dana prije vjenčanja.A to je moja sestra prije 4 godine.
Nešto nije bilo u redu.Sarine oči su se u trenu zacaklile i bile su spremne izliti rijeku suza.
-Sara...Ako ne želiš ne moraš...
-Kichiro je ubijen dok je išao u bolnicu da vidi svoje novorođene sinove.-Sarin lijevi obraz u trenu je bio prošaran suzama,dok je desni krasila samo jedna.-Pljačkaš ga je upucao dok je izlazio iz cvjećarne s ružama kupljenim za Leilu.Naljutila se što nije došao tog dana.Tek sutradan su joj javili.Bila je shrvana.Plakala je cijelo vrijeme i nije se odvajala od sinova.Svi smo ju tješili,ali jednog dana se samo nasmiješila i rekla:"Danas je novi dan."Tog dana su dječaci naučili očevo ime.Bila je savršena majka...
-Bila?
Sara je glasno zaplakala i zagrlila me.
-Umrla je prije 4 godine.Moždani udar.
Jecala je na mom ramenu.Izvadila sam maramice i tješila ju.Nakon nekog vremena,jedino što sam mogla reći je bilo:Danas je novi dan.Tada je ispuhala nos i kimnula glavom.
-Hvala ti malena.
-Samo mi jedna stvar nije jasna.Rekla si da je Leila rodila 2 sina.Andrew ima brata?
-Da.Mamoru kod kojeg ćeš biti u Tottoriju je njegov blizanac.
-Ahaa...
-Ok.Ajmo sad jesti!!!
Ustale smo se s klupe i krenule prema restoranu...Čekaj...Kako je rekla da se zove?Cui-daore?