...it's me and my life...
Prebirač dobije otirač…
Omiljena poslovica moje mame, ili ak već nije omiljena onda sigurno najčešće izgovarana…
U današnjoj situaciji kad je bila izrečena mislilo se da sam ja prebirač, a moj budući dragi otirač…hehe…
Moja draga mam misli kak ja preveć izbirem, i kak mi dobre partije prolaze ispred nosa…Ona se također brine da ću ostati sama…Ona je loko u totalu…Ma ona je lokisima:)
To se čak ni ja ne brinem…
Današnji razgovor o mom ljubavnom životu završio je zaključkom kako ću ja kad nađem dragog( mada je prema njenom mišljenju upitno I dal ću ga naći!?) sigurno nabasati na nekog mnogo starijeg od sebe…Sigurno će to biti neki rastavljeni lik koji već ima dvoje deriščadi…Neki iskusan ženskar koji će mi uspjeti smotati pamet ( opet je upitno dal ima kaj smotati!?)…Jerbo vam ja ljudi moji dragi nisam u rangu sa svojim vršnjacima I nikako se s njima ne kužim, i nije mi suđeno da budem s dečkom svoje dobi…Eto ti ga na…Zato draga moja nacijo blogerska ako je vjerovati riječima moje majke, i ako ona ima imalo vračarskih sklonosti mene čeka poprilično buran život…
Da ga opišem u par crta:
- od 21- 26 lunjam okolo i mjenjam dečke, svakog se zasitim nakon mjesec dva
-u 26 počinjem se brinuti za opstanak svojih gena pa odlučujem krenuti u potragu za ozbiljnim životnim partnerom, no to mi baš ne uspijeva
- nakon višegodišnjih bezupsješnih nastojanja za pronalaskom mužjaka koji se neće vući okolo i pariti sa ostalim ženkama, nego biti samo uz mene, polako gubim nadu…
- na pragu sam tridesetih ( bem ti ja sam Briđet Đons s Balkana)- još uvijek solo…
- godinu dana cmizdrim i odlučujem da ću se zarediti, a onda na poslovnom putovanju srećem čovjeka u srednjim godinama…
- on je naravno markantan, uglađen, voli poklanjati cvijeće, nosi dobre šuze, ima lijepe zube( ne protezu, nego prave zube), košulja mu je ispeglana, ten preplanuo, nokti uredni, financijska situacija dobra( makar to I nije tak bitno jer ja ću biti važna poslovna ženska:), svira gitaru, čita knjige, zna voditi razgovor, visok je barem 185( ispod ne ide), ne depilira prsa( jer ipak je on pravi muškarac, a ne metro), igra golf, nepobjediv je u šahu, član je mense, ima mnogo životnog iskustva i prešao je pola svijeta, voli planinariti, avanturist je, dobro pleše, vozi bicikl, čita dnevne novine i kuži se u stanje u svijetu, nikada mi ne dopušta da sama platim piće, donosi mi domaćica kekse na sastanke( moji omiljeni), sviđaju mu se moje pjegice, voli zimu, zna promijeniti ulje u autu i staviti lance, zna nacijepati drva i ima viksu u gorskom kotaru, voli mačke i ostale životinje, kad nađe vremena volontira za okoliš, ne puši, pije samo u specijalnim situacijama, ne znoji se pretjerano i uvijek fino miriše, znam sam skuhati večeru…nije snob, uvijek daje prosjacima na ulici, staru odjeću nosi u caritas, mjenja donje rublje sakodnevno, pere ruke nakon piškenja i onog drugog:), odmiče mi stolicu u restoranu, sluša rock i ima sve dobre stare ploče…
- meni naravno ne treba dugo da padnem u trans- bezglavo se zaljubljujem…
- provodimo nekoliko sretnih mjeseci skupa- naravno za to vrijeme meni uopće ne pada na pamet zašto je on sam?, viđamo se onoliko koliko nam posao dopušta( oboje smo poslovni ljudi), svaki susret je drugačiji i neponovljiv…
- ja cvjetam, a prijateljice su skeptične…
- nakon 6 mjeseci poziva me na ozbiljan razgovor- govori mi ida ima ženu i djecu
- moj svijet se ruši, utapam tugu u alkoholu jer nemam hrabrosti ubiti se; telefon zvoni sto na sat, nitko ne zna sto je sa mnom…
- nakon dva tjedna dolazim k sebi i odlučujem krenuti dalje, no kako to ide susrećem ga u gradu…Trči za mnom i rasplače se…Kaže mi da me voli i da je ionako pred razvodom, moli me da ga čekam, da će se sve srediti, uvjerava me da smo mi jedan za drugoga…ja ne pristajem…
-dolazim kući, mozgam nekoliko dana, i shvatim da sam luda za njim, zovem ga i dajem mu ultimatum da se razvede u roku mjesec dana ili me gubi…Kaže da će učiniti štogod zatražim…opet provodimo sretnih tjedan dva skrivajući se od ostalih…
- nestrpljivo iščekujem razvod, govori mi da se nešto zakompliciralo, ja mu vjerujem…mjesec je prošao, prošla su dva, prošla su tri, …..prošla je i godina…on je i dalje u braku, a ja sam i dalje s njim…
- skoro su mi 32 godine, ne znam što ću sa svojim životom…dal da mu vjerujem ili ne…jednog dana šetajući gradom vidim njega i kćerku mu...u tom trenu shvaćam da nisam ta koja će raoriti obitelj…
- prekidam sve, plačem, tugujem, odlazim na karibe da dođem k sebi…tamo uhvatim malo energije..
- pri povratku mirim se s tim da će moji geni ipak ostati moji i neće ići dalje
- posvećujem se poslu, dostižem vrhunac uspjeha…društevni život se raspojasao, kulturni također…
- prestajem razmišljati o ljubavi, braku, djeci, dostigla sam stanje u kojem me nitko i ništa ne može povrijediti i u kojem gazim sve pred sobom…
- 35 mi je godina, postigla sam sve što jedna žena može postići ( ako izuzmemo obitelj)
- dobivam titulu hladne krave
- unatoč tome prijatelj s posla me stalno zove na kavu, provodim mnogo vremena s njim…odlazimo skupa na predstave…za mene on je običan šmokljan koji ne zna iskombinirati kravatu i košulju…tu i tamo mu dijelim savjete…a dalje, tko zna!?
-u 26 počinjem se brinuti za opstanak svojih gena pa odlučujem krenuti u potragu za ozbiljnim životnim partnerom, no to mi baš ne uspijeva
- nakon višegodišnjih bezupsješnih nastojanja za pronalaskom mužjaka koji se neće vući okolo i pariti sa ostalim ženkama, nego biti samo uz mene, polako gubim nadu…
- na pragu sam tridesetih ( bem ti ja sam Briđet Đons s Balkana)- još uvijek solo…
- godinu dana cmizdrim i odlučujem da ću se zarediti, a onda na poslovnom putovanju srećem čovjeka u srednjim godinama…
- on je naravno markantan, uglađen, voli poklanjati cvijeće, nosi dobre šuze, ima lijepe zube( ne protezu, nego prave zube), košulja mu je ispeglana, ten preplanuo, nokti uredni, financijska situacija dobra( makar to I nije tak bitno jer ja ću biti važna poslovna ženska:), svira gitaru, čita knjige, zna voditi razgovor, visok je barem 185( ispod ne ide), ne depilira prsa( jer ipak je on pravi muškarac, a ne metro), igra golf, nepobjediv je u šahu, član je mense, ima mnogo životnog iskustva i prešao je pola svijeta, voli planinariti, avanturist je, dobro pleše, vozi bicikl, čita dnevne novine i kuži se u stanje u svijetu, nikada mi ne dopušta da sama platim piće, donosi mi domaćica kekse na sastanke( moji omiljeni), sviđaju mu se moje pjegice, voli zimu, zna promijeniti ulje u autu i staviti lance, zna nacijepati drva i ima viksu u gorskom kotaru, voli mačke i ostale životinje, kad nađe vremena volontira za okoliš, ne puši, pije samo u specijalnim situacijama, ne znoji se pretjerano i uvijek fino miriše, znam sam skuhati večeru…nije snob, uvijek daje prosjacima na ulici, staru odjeću nosi u caritas, mjenja donje rublje sakodnevno, pere ruke nakon piškenja i onog drugog:), odmiče mi stolicu u restoranu, sluša rock i ima sve dobre stare ploče…
- meni naravno ne treba dugo da padnem u trans- bezglavo se zaljubljujem…
- provodimo nekoliko sretnih mjeseci skupa- naravno za to vrijeme meni uopće ne pada na pamet zašto je on sam?, viđamo se onoliko koliko nam posao dopušta( oboje smo poslovni ljudi), svaki susret je drugačiji i neponovljiv…
- ja cvjetam, a prijateljice su skeptične…
- nakon 6 mjeseci poziva me na ozbiljan razgovor- govori mi ida ima ženu i djecu
- moj svijet se ruši, utapam tugu u alkoholu jer nemam hrabrosti ubiti se; telefon zvoni sto na sat, nitko ne zna sto je sa mnom…
- nakon dva tjedna dolazim k sebi i odlučujem krenuti dalje, no kako to ide susrećem ga u gradu…Trči za mnom i rasplače se…Kaže mi da me voli i da je ionako pred razvodom, moli me da ga čekam, da će se sve srediti, uvjerava me da smo mi jedan za drugoga…ja ne pristajem…
-dolazim kući, mozgam nekoliko dana, i shvatim da sam luda za njim, zovem ga i dajem mu ultimatum da se razvede u roku mjesec dana ili me gubi…Kaže da će učiniti štogod zatražim…opet provodimo sretnih tjedan dva skrivajući se od ostalih…
- nestrpljivo iščekujem razvod, govori mi da se nešto zakompliciralo, ja mu vjerujem…mjesec je prošao, prošla su dva, prošla su tri, …..prošla je i godina…on je i dalje u braku, a ja sam i dalje s njim…
- skoro su mi 32 godine, ne znam što ću sa svojim životom…dal da mu vjerujem ili ne…jednog dana šetajući gradom vidim njega i kćerku mu...u tom trenu shvaćam da nisam ta koja će raoriti obitelj…
- prekidam sve, plačem, tugujem, odlazim na karibe da dođem k sebi…tamo uhvatim malo energije..
- pri povratku mirim se s tim da će moji geni ipak ostati moji i neće ići dalje
- posvećujem se poslu, dostižem vrhunac uspjeha…društevni život se raspojasao, kulturni također…
- prestajem razmišljati o ljubavi, braku, djeci, dostigla sam stanje u kojem me nitko i ništa ne može povrijediti i u kojem gazim sve pred sobom…
- 35 mi je godina, postigla sam sve što jedna žena može postići ( ako izuzmemo obitelj)
- dobivam titulu hladne krave
- unatoč tome prijatelj s posla me stalno zove na kavu, provodim mnogo vremena s njim…odlazimo skupa na predstave…za mene on je običan šmokljan koji ne zna iskombinirati kravatu i košulju…tu i tamo mu dijelim savjete…a dalje, tko zna!?
i sad kad si razmislim, nije to sve skupa tak ni loše...bit ću hladna krava, ništ me neće dirat...bit ću No.1 u firmi, a možda ću imati i svoju...vozit ću auto na vodik...
ma draga majko sad si mi zbilja raspojasala maštu sa svojim fix idejama...od danas gledam samo starije, i to ne one starije pet šest godina, nego 10-15...buahahaha...
Samo, hm...problem, di da ih nađem!?
30.12.2005. u 19:33 | 10 Komentara | Print | # | ^
Svašta nešto
Pojest cu sve kolačiće tebi u inat postat cu debela…sve djevojke nece biti slatke kao ja…
Daklem…majka, seka i ja udrile smo peći kolačiće…Kuhinja miriše na bademe, lješnjake i naranče, muzika trešti, a seka i ja tackamo i radimo božićne zvjezdice( da, da, malo smo fulale Božić…)
Ginem za tim da dobijem koju kilu i da mi traperice konačno budu popunjene na pravim mjestima iliti da mi se malo masnoća nataloži na dupetu:) Zasada je sve otišlo na bušu, i sada dok sjedim jedan šlaufek mi se prelio preko ruba traperica...Mačak je najušio moje novozadobivene jastučiće pa mi sve češće liježe na trbuh i zadovoljno prede…Khm, khm…moram paziti da mu to ne pređe u naviku…
Već par dana spremam se za tretman depilacije…U kućnoj radinosti…To će reći da ću otapati vosak, tackati ga po nogama i onda trpiti vanzemaljske bolove…To također znači da ću istegnuti sve glavne žile na tijelu da dođem do nepristupačnih mjesta jer me moja seka naravno ne želi depilirati, a majci su to gluposti…Da, da, i meni bi bile da imam tri dlake na nogama koje mogu ščupati s pincetom…Enivej, već mjesec dana, ili više uzgajam dlake da dosegnu željenu dužinu i da ih mogu lagano iščupati…Znači, trenutno izgledam ko king kong…To isto tako znači da već više od mjesec dana ne nosim najlonke boje kože nego one crne neprozirne tako da se ne vide pošumljeni dijelovi…A ne volim baš crne najlonke…U njima mi noge izgledaju tanko…
Božić je prošo…Nisam ga ni osjetila, nije bilo snijega, nije bilo kolača ( mam se neda peći kolače za Božić, zato to nadoknadi za Novu)… Nije bilo Polnoćke…Tj. bilo je, al mene nije bilo na njoj…Zapila sam polnoćku u bircu ispod crkve…
Nije bilo ni poklona, ko i obično…Ne dobivam poklone za Božić, al nisu mi ni falili…Ponosim se sa sobom, dosegla sam jedno više stanje u kojem mi više takve stvari nisu bitne…Nije da ne želim, oooo želim itekako, ali nije mi prioritet…
Khm…khm…kupila sam si sama poklon, makar to i nije poklon nego nešto što mi je neophodno i čega baš nemam u velikom broju…
Kupih si grudnjak , rozi, presvucen sa čipkom, ali ne bilo kakav nego sa umecima…I to ne ona dva mala umetka, nego 4…Kada sve to natrpam izgledam prilično obdarena…Za moje pojmove izgledam si ko Super Silva…Jerbo si inače u normalnim okolnostima izgledam ko hodajuća ishoblana daska…Eto, sad i ja malo mogu hodati sa dva brda ispred sebe:) I to sve skupa izgleda potpuno prirodno…Toliko prirodno da mi je neki tip uletio vani i htio opipat dal su prave…Hehe…Ofkors, u svakodnevnoj situaciji umeci stoje u ormaru:)
Dok ja tu meljem naveliko tijesto čeka u frižideru da padne pod moje nemilosrdne ruke i da ga pretvorim u rajske kolačiće…Čeka me posla barem do ponoći…
Radimo već spomenute Božićne zvjezdice, narančine kockice, badem kocke, bajadere, kiflice, jaffa kocke, mađaricu, nešto od limuna, raffaelo, dunavske valove…I ako nam nešto još padne na pamet…
Ako već ne uspijem dobiti naslage na guzi sigurno će mi se na facu u iduća dva tri dana doseliti toliko željena kolonija bubuljica…A to se traži, kaj ne?
Ništa, odoh ja, ko je za kolače neka javi:)
28.12.2005. u 18:20 | 7 Komentara | Print | # | ^
