Eryka
18.04.2008., petak
Nemirna
|
Ja nisam ja, ja sam netko drugi, Nešto posredno između dvoga: Četverouglasti stup na mostu dosade, Sto od mene prelazi na drugoga. Zašto se opirem? Umjetnik ništa Nema od prirode, ni od života. Mi moramo skočiti u maglu Pretrčat modrinu da bi se nasla ljepota. Mário de Sá-Carneiro Leptir, zablistao je jedno jutro, ugledavši prve zrake sunca. Izbacio veselu glavi van i raširio svoja ukukuljičena krila. Svijet je za njega bio prekrasan, šarenilo boja, mirisa, zraka i vjetra. Cvijeća je bilo u izobilju i leptir je letio od cvijeta do cvijeta, nije se dugo zadržavao. Uvijek je bilo i ljepših i svježijih cvjetova, koji su se nježno lelujali na vjetru, dozivajući ga bojama, mirisom i svježinom. Leptir je uživao. Cvijet, promolio je iz mokre zemljice, ispružio se u visinu i izbacio žuto lice i šarana latice. Polako, sramežljivo, kako samo cvjetovi znaju. Svijet je bio lijep, po danu topla i živ, a po noći hladan i bajkoviti. Zbunjivali su ga šareni leptiri koji su svaki čas htjeli sletjeti na njega i oduzeti mu dio života. Cvijet ih je želio, ali ne sve i ne odjednom. Stoga je naučio pognut glavu i sakrivati se u gužvi i čekati. Leptir se umorio. Cvijet se umorio. Leptir je sletio. Cvijet je zatvorio latice. Stigla je noć. |
