Eryka
19.02.2008., utorak
Naslov
|
Sve se bojim putiti svoje kaotične misli van. Pa da počnem od početka. Godina 2007. bila je nekako, kaotična, špicasta i nedorečena. To je sigurno zbog broja 7 koji je takav špicast i oštar i hladan. U novu 2008. ušla sam puna promjena, straha i nekog pozitivnog iščekivanja. Ipak broj 8 je jedan lijepi okrugli broj, obal, topal i pozitivan. Takva su mi i očekivanja bila. Puno promjena, novi posao, pošteno ostavljen iza sebe stari s odškrinutim vratima i fer play igrom. Pokušaj zaboravljanja stare ljubavi ili nešto što bi ja tako mogla nazvati bez da se ova druga osoba pita. I sva sam poletna krenula raditi na sebi i promjena frizure (dugu u kratku, smeđu u plavu), dijeta (UN-naravno-viš radi psihološkog reda nego radi velikog mršavljenja, aiko ni to nije na odmet), teretana...i sad kad sam mislila da će uslijediti red uslijedio je kaos. Kad najednom nešto fali. Previše me smara ova ljubav koju ne mogu imati. Osoba koja se ne može zadržati, koja stalno traži izazov i ne može ostati.(barem ne samnom i kako ja to vidim). I onda oni pokušaji izlazaka s nekim drugim ljudima. Kad sam sebe uvjeravaš: -Ma tip je ok, ful je drag i dobar i pažljiv... I onda umjesto da odustaneš...ja rađe pustim da on odustane jer mi je veći bed da se on blamira nego ja...jer kao ja ću lako:) Hebemu! Savjeti dolaze sa svih strana, i svatko daje neko svoje viđenje stvari i neku situaciju kad su i oni imali ili možda i imaju sličnu situaciju. A onda analize i pregled stanja i predviđanja i retrospekcija i redundancija i i inovativni prijedlozi i smijeh i tuga i histerija i ... I sad čekam tilt. Ili restart. Ili Reload. Samo ovo više ne mogu podnijeti. (uvijek kad dotaknem dno uzlet je veličanstven, samo da tresnem više) |
13.02.2008., srijeda
Novi život
|
Uvijek se nekako vratim ovom blogu kad su mi prilike u životu kaotične. Nikad ga ne održavam u nekom određenom smjeru. Improvizacija je sve što koristim na njemu, jer kad krenem pisati nemam cjelinu u glavi, samo dijelove koje pokušavam nagurati. Stoga: Novi posao. Izgubljena ljubav, dobro možda ne potpuno izgubljenja. Potraga za životnim izazovima. Pokušaji stvaranja reda. Nova frizura. Nova boja. Prve cipele na petu kupljenje u svrhu svakodnevnog nošenja. Prvi odlazak na dijetu.(relativno uspješan...bitna je disciplina) Vraćanje u teretanu i vježbanje. Svakodnevno obavezno šminkanje. Uporni odlasci na kave, pive i razne cuge s nekim novim ljudima.(imajući na umu HP hit: Kad nema velike ljubavi dovoljna je i mala...) Dugi razgovori s frendicama o vlastitim greškama u vezi, o autoanalizi i muško-ženskim odnosima. Nekakav trenutak umora i uzaludnosti. Želja za dokazivanjem u poslovnom planu. Osvještavanje vlastitih godina. Tuga za izgubljenim ljudima. Te na kraju: Želja za nečim novim. Nadam se da ću s ovim svim navedenim ostaviti i di koji trag u blogosferi. Ako me netko još škicne od starih mi blogera. Pozdravljam vas. I svratim. ovih dana:) |
