subota, 13.08.2011.

Suze za dvoje (poetično-prozni praktikum)

Neka ti suze umiju obraze
I smire nemirno more tvoje
Jer što ostaje bez nade
To pravo je lice boje

Ne traži da šapćem ime tvoje
U noći satkanoj od svile
Gdje mjesta tvom imenu nema
A mnoge su ga snile



Jedan je momak odlučio posjetiti svoju djevojku noć prije vjenčanja. Bili su zajedno 6 godina kada su odlučili prekinuti, a i otada je prošlo već mnogo vremena. Gotovo da se može osjetiti paučina u tom vremenskom periodu.
On je krenuo na dalek put i ostao sam. Imao je djevojaka doduše, ali sve su one bile bezlične spram njoj... Nikad joj nije htio ni znao prići.... to bi značilo otvoriti srce, a to je teško.
Nakon mnogo godina došao joj je poželjeti sreću jer izabranik njenog srca više nikada neće biti on. Njihovo je vrijeme već odavna prošlo. Došao joj je u noći kada je trebala biti najsretnija.
Izjavljuje joj da ju voli i ponovno odlazi. Nikad više neće biti skupa, a sada moraju i živjeti u toj spoznaji.
Nije joj htio ponuditi ništa više, već samo malo svog samotnog osjećaja...Da ne bude sam u svojoj samoći morao je raniti djevojku.




POUKA: Volite li nekoga - nikada nije kasno. Recite, pokažite, djelujte. Ne radite to kako biste uništili nečije snove....i nikako dan prije vjenčanja! Uranite. Nemojte kasniti. I ne budite sebični. Ne izgovarajte te riječi ako niste sigurni ili ako ne znate što biste s njima. Otvorite srce. Nemojte bježati. Najteži su putovi uvijek najdragocjeniji.

True story.



/00:32/ nevermind or? /0 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.