|
|
|
Oslobođen kapetan Laptalo!!! Napokon je oslobođen kapetan Kristo Laptalo. Tu vijest prva je potvrdila dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica. Dubrovnik je ponosan na svog kapetana koji je napokon slobodan, ponosna je cijela Hrvatska jer je osvjetljen obraz poštenja naših pomoraca. Sudsko vijeće od pet članova jednoglasno je donijelo odluku da nema dokaza protiv Laptala te da će biti pušten na slobodu. U tom trenutku sudnici je zavladala euforija naspram atmosfere koje je vladala nakon presude u srpnju kada je kapetan osuđen na čak 14 godina zatvora i novčanu kaznu od 200.000 eura. Možemo samo zamisliti koliko su sam Kristo, njegova kći Kike i supruga, rodbina i prijatelji sretni u ovim trenucima. Zasluženo... Napokon je došao kraj njihovoj noćnoj mori, a nakon 16 mjeseci pritvora kapetan odlazi u svoj rodni Dubrovnik. Nadam se da će mu dubrovčani organizirati veliki doček, barem jednak onom skupu koji se održao ljetos u znak podrške kapetanu. Drago mi je što je Laptalo oslobođen kao da je moj otac... Vikend u Budimpešti U subotu u rano jutro, prije 5 sati, započelo je naše dvodnevno putovanje u glavni grad Mađarske. Odlučili smo putovati vlakom u oba pravca. Povratna karta smješnih 207 kn, ali vlak je u prilično lošem stanju pa cijena odgovara kvaliteti. Oko 11 sati stigli smo na kolodvor Keleti udaljen 3 km metroom od centra grada i glavne Vaci ulice u kojoj je bio naš hotel Promenade. Cijena metro karte prava sitnica: 7,50 kn, a o prednostima da i ne pričam: brz, točan i čist metro. Hotel se nalazi u najpoznatijoj ulici u samom centru, predivno je uređen, minimalistički namještaj, ljubazno osoblje, dobar doručak, sve pohvale, a cijena vrlo prihvatljiva  Kako bismo se opravili od vožnje vlakom koja je potrajala punih 6 sati popili smo kavu u predivnom Coffee shopu odmah kraj hotela. Birc ima fine ukusne kave s puno različitih ukusa i odlične kolače, posebno pite od sira u kombinaciji s različitim vrstama voća. Osoblje također vrlo ljubazno i odlično govori engleski. Za sve obožavatelje i ovisnike o dobroj kavi nešto više o tome na linku . U Mađarskoj možete plaćati u forintama (HUF) ili u eurima, ali preporučam da ipak u Zagrebu kupite forinte u nekoj mjenjačnici jer tečaj po kojem vam preračunavaju cijene je dosta nepovoljan. Inače, 100 HUF=2,62 kn. Od stvari koje se svakako isplate pogledati naveo bih House of terror (Kuća strave) u Andrassy ulici br.60. Radi se o muzeju posvećenom žrtvama Hitlera i Staljina. Muzej je poprilično potresan. Naime, zvučni efekti prate razvoj situacije iz prostorije u prostoriju, npr. jedna uska prostorija napravljena je kao vlak u kojem se prevoze Židovi, drveni zidovi sa malim pravokutnim prozorčićima, a prostorijom (vlakom) odzvanja zvuk tračnica. Na zidovima su postavljeni LCD displayevi na kojima se prikazuju snimke iskaza Židova koji se prevoze tim vlakovima. U podrumu muzeja su napravljene mučionice kakve su nekad bile u kojima su bili ispitivani politički neistomišljenici, u pozadini se čuje zvuk kapanje vode, a u prostoriji je namjerno uključena klimatizacija na nekih 15-ak stupnjeva kako bi posjetitelji osjetili svu bol i patnju tih zatvorenika. Uglavnom prestrašno, ali isplati se posjetiti. Dva sata provedena u toj kući bila su puno korisnija od godina i godina sjedenja na satovima povijesti u osnovnoj i srednjoj školi. Ukoliko imate putovnicu EU ulaznica stoji 20 kn, ostale zemlje 40 kn. Dakle, diskriminacija na n-tu. To je bila valjda jedina stvar koja me tamo toliko iznervirala  Iduća znamenitost koju smo posjetili bila je bazilika St. Istvan (Sv.Stefana) koja nas je ostavila bez riječi, predivno oslikani plafoni i ugođaj. Njihovo kazalište Operu nismo uspjeli pogledati detaljno jer su unutra bile pripreme za neku predstave pa smo samo foayee razgledali. Parlament smo isto pogledali samo izvana kada smo šetali uz Dunav. Te četiri stvari smo pogledali na peštanskoj strani, a u nedjelju smo bili u Budi. Tamo smo se većinu vremena zadržali u Nacionalnom muzeju koji na 4 kata prikazuju kompletnu povijest umjetnosti cijele Mađarske koji me posebno oduševio, osobito baroknim portretima. Ulaz 20 kn bez obzira iz koje zemlje dolazite  Što se tiče klope, poznato je da se u Pešti može odlično jesti. Prvog dana sam jeo tradicionalni mađarski guliash (gulaš) i janjetinu sa krumpirom i kajmakom. Drugog dana, piletinu punjenu jabukom umotanu u špek sa preljevom od višanja i pire-krumpir. Što drugo reći, nego velike pohvale restoranima koji su nas prelijepo ugostili i uslužili ukusno pripremljenim specijalitetima  Sve u svemu, bio je to jedan predivan vikend u gradu kojem se treba uvijek vraćati jer uvijek će biti nešto novo (ili staro) što još niste stigli vidjeti, a vrijedno je posjeta. Vlastite dojmove o Budimpešti mogao bih sumirati u nekoliko riječi: luksuzna destinacija sa niskim cijanama koja će vam ostaviti bez daha. "Stezanje remena" Vjerujem da ste svi posjetili barem jednu facebook grupu koja govori o "ukidanju Božića od strane premijera" ili o tome "kako je Ivo ukrao Božić". Uglavnom ako i niste vidjeli te stranice, niste propustili puno jer su kreatori istih grupa krenuli u organizaciju kojekakvih prosvjeda, a poglavito onog najvećeg 5.12. na glavnim trgovima svih većih gradova na temelju novinskih napisa i medijskih izjava sindikalnih čelnika što je u jednu ruku smješno. Za organizaciju prosvjeda potrebna vam je ipak nekakva misija, vizija, cilj, uzrok ili nešto slično tome, a to nikako ne mogu biti mediji koji obožavaju preuveličavati stvari. Tako su neke medijske kuće pisale i govorile kako se ne smiju kupovati pokloni djeci za Božić. Mislim stvarno, pa to nema veze sa zdravom pameti. Nakon što smo sami sebe ismijali mi (ne narod, nego mediji) u Hrvatskoj, počeli su nas ismijavati i australski, britanski i kazahstanski mediji. Dakle, zbog nas samih i naših glupih izjava, tako da kažem, smije nam se - cijeli svijet. Premijer je odlučio zbog ekonomske krize u svijetu smanjiti javnu potrošnju, u našem slučaju troškove reprezentacije za vrijeme Božićnih blagdana, a nikako nije zabranio kupovanje darova unutar građanstva pa ukoliko građani imaju novca ti pokloni mogu stajati i više tisuća eura jer premijer na to ne može i ne želi utjecati jer više nismo u socijalizmu. Dakle, ništa nam premijer nije zabranio osobno. Ukoliko želite imati najskuplji Božić ikada, možete slobodno trošiti do mile volje odnosno iznosa koji si možete priuštiti. Da me se krivo ne shvati, niti sam u HDZ-u, niti sam obožavatelj Iva Sanadera, niti sam ikada imao koristi od njegove stranke ili obitelji, ali ovaj put moram stati u njegovu obranu jer ako nam itko želi dobro u ovo krizno doba, to je sigurno on, jer jednostavno nema razloga da nam premijer želi čisto tek tako iz zabave "stegnuti remen". Današnje "stezanje remena" zalog je za bolje sutra. Grinch stigao u Vladu Na današnjoj sjednici Vlade premijer Sanader uveo je neke „opake“ mjere štednje. Izgleda da je naš Ivo danas ustao na lijevu nogu jer je prvi puta izravno kritizirao svoje ljude, prvenstveno Fabera, a zatim i Vesnu Pusić, predsjednicu Nacionalnog odbora koja je organizirala okrugli stol na temu „Korupcija i kriminal“ u vrijeme kada je on boravio u Opatiji. Faber je bio prisutan na tom sastanku, a prema premijeru trebao je biti s policajcima na ulici. Moguće je da je Ivu teško pala činjenica da je Faber bio na sastanku, a on nije. Pusićka je rekla da je Iva zvala nekoliko puta na okrugli stol na tu temu, ali da se on nije odazivao. Faber se o packi koja je njemu upućena nije očitovao. Možda i bolje, za njega. Ipak će premijer sutra biti bolje volje. Kao što to uobičajeno biva. Osim packi koje je uputio svojim suradnicima, Sanadere se na sjednici Vlade pretvorio u Grincha. Znate onaj film Kako je Grinch ukrao Božić ili nešto slično. Tako je i sada Sanader odlučio ukrasti Božić svim državnim tvrtkama, ministarstvima, upravama i odjelima, tvrtkama u kojima država ima manjinski ili većinski udio te u resorima u kojima sjede neki članovi Vlade. Naime, premijer je odlučio, kao jednu od mjera štednje, uvesti zabranu održavanja domjenaka povodom božićnih blagdana te kupnju božićnih poklona poslovnim partnerima, a upozorio je sve tvrtke da manje novca izdvajaju za troškove reprezentacije. Dakle, ništa od ukusnih kolačića, kanapeiča, šampanjca, najfinijih vrsta vina, rolata i na kraju coctail partija lijepih poklona: kožnih rokovnika, finih penkala, naliv pera, kišobrana itd. U ime štednje, Sanader se također odrekao povišice svoje plaće od 1300 kn. Usput budi rečeno, mjesečna plaća premijera je 22 000 kn, pa tih 6% povećanja kojih se premijer odrekao i nije baš velik iznos za njega. Slijedom svoje odluke Sanader je odlučio u idućoj godini obustaviti povećanje plaća svim državnim službenicima kao i neisplaćivanje božićnica svojim djelatnicima, dakle djelatnicima svih Ministarstava. Idilična subota Ovih dana sam bio poprilično zauzet razno raznim poslovima tako da nisam baš detaljno pratio novosti. Tako me jutros ugodno iznenadio koncert na Trgu, posvećen malom Luki Ritzu. Baš je lijepo bilo vidjeti okupljenu mladež kako se zabavlja bez incidenata. Bilo ih je čak oko 1000. Subotnja kava na „špici“ ove subote mi je bila zbog toga posebno draga. Nekako sam osjetio da gledam onakav Zagreb kakav bi volio gledati svaki dan. Čak je i sunce izašlo, iako je u rano jutro pljuštala kiša. Tisuće sugrađana izašle su popiti kavu sa svojim prijateljima, svi su bili nasmješeni, sretni jer su obavili dobar shopping, kupili lijepe traperice, nove čizme ili torbu, kaput koji su tražili danima. Ili su jednostvno bili sretni jer se vide sa dragim osobama koje vide tek vikendom. Ali jednostavno svi su bili nekako sretni. Vidjelo se u njihovim pogledima da su napokon odahnuli od crnih vijesti i ubojstava kojima smo toliko okruženi proteklih tjedana. Lijepo je bilo vidjeti te ljude koji su djelovali veoma sigurni na ulicama svog rodnog grada, baš onako kao što je to nekad bilo i kako bi trebalo biti. Bila je to jedna predivna subotnja kava. Nakon kave otišao sam u Profil pogledati što se novo nudi. Očekivano, bestseller Baracka Obame. Ne sjećam se točno naziva, mislim Odvažnost nade, nisam siguran. I nekako je ne kupih, ne znam sada zašto nisam. Inače, kako rekoh ranije, zauzet sam ovaj tjedan bio poprilično, pa nisam stigao napisati jedan post o pobjedi Obame. Zbog toga sam, moram priznati u srijedu bio jako jako sretan, kao da je pobijedio moj čovjek, čovjek iz moje stranke. Njegov izbor za predsjednika je jedan veliki korak za čovječanstvo, prvi put je predsjednik najmoćnije države na svijetu crnac. Mlad, pametan, izvrstan govornik. Nema što, najbolji predsjednik. Neka mu je sa srećom u borbi sa financijskom krizom. Tolike simpatije javnosti i medija odavno nije neka osoba iz svijeta politike pobrala. Ali Barack jest, i to skroz zasluženo. Baš bi lijepo bilo vidjeti kako kod nas jedna osoba koja je do danas slabo poznata javnosti postane predsjednik 2010. godine. I da vidimo tu veliku predizbornu utrku, savršene marketinške kampanje, trikove... Zanima me vaše mišljenje, znate li tko je Nadan Vidošević i ako znate, što mislite kakav bi on bio predsjednički kandidat? Dnevnik iliti Crna kronika iliti tv junak Borovec U posljednje vrijeme na nacionalnoj dalekovidnici ili HRT-u, kako vam drago, RTL-u i meni inače omiljenoj Novi tv, vijesti odnosno Dnevnik izgledaju poput Crne kronike. Još proteklog ljeta vijesti su započinjale informacijom koliko je stranaca poginulo na našim autocestama, na kojem čvoru se koliko čeka, na kojem prijelazu je kolika kolona, koliko se ljudi utopilo, koliko je ljudi usmrtio gliser na svega 20 metara od obale. I kad je napokon završilo ljeto, svi turisti (mislim oni koji nisu poginuli na autocesti smrti) otišli svojim kućama, pomislio sam, ajde hvala Bogu počet će se vijesti malo drugačije uređivat. Kad ono, početkom listopada ubojstvo Ivane Hodak o čemu smo slušali na svim mogućim vijestima najmanje dvije trećine vremena. Nije ni tri tjedna prošlo, ubijen Ivo Pukanić. Sada umjesto pola sata Dnevnik traje 40 minuta i svih 40 minuta posvećeno je naručiteljima i izvršiteljima ubojstva Ive Pukanića. Osim redovnih vijesti uvode se izvanredne vijesti, čim Borovec nešto progovori prekida se program i cijela država prati njegov govor na sve tri najgledanije tv kuće. Bez ikakvog problema prekida se film za odrasle ili crtić za djecu i pušta Borovec. Sada kada se slegne prašina malo, opet ćemo nastaviti gledati Aleksandru Ljubu, nasljednicu Vulame. Ljuba je specijalist za ubojstva i samoubojstva običnih smrtnika, a kada su u pitanju poznati tu je tv junak Borovec. I tako sva naša djeca znaju što se događa u njihovom rodnom Zagrebu jer više ni crtiće ne gledaju „u komadu“, već im junak Borovec „uleti“ koji put u kadar. Baš neki dan čitam na jednom portalu kako jedan penzić šeta s malom unukom pokraj HNK, drži je čvrsto za ruku, a unuka pogleda u lijepo uređen cvijetnjak ispred kazališta i spontano kaže: Baš šteta što se više ovako nećemo moći šetati. Djed zbunjeno pita zašto. Mala unuka odgovara: Deda, nije sigurno, gledaš li ti televiziju? Eto vidite koliko televizija bruji o svim ovim tragičnim događajima, premijer i predsjednik se obraćaju naciji, govore da nismo baš sigurni, sutra kad shvate što su rekli, okreću ploču i kažu da ipak jesmo. A nisu ni sami sigurni. Ali sve to mediji prenose, a djeca upijaju, ko spužve. Odsad je najbolje da Dnevnik preimenuju u Crna kronika by Borovec. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr  since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |
