en-sof

utorak, 30.03.2010.

ja dišem....

Pitaš me što mi je. Moje oči ti sve govore.
Ova bol koju osjećam ne prolazi samo novi dan dolazi.
Živim kako najbolje znam, svjesna svega oko sebe odabirem ono manje za sebe.
Tražim ljubav na krivim mjestima zadovoljavajući se mrvicama koje bezobrazno prosipaš.
Ljutim se na sebe jer ti ne znam reći ne, jer zbog tih mrvica pristajem da me gaziš u ime ljubavi.
Zar ljubav nije bezuvjetna, zar ljubav nije sveta.
Oči mi gube sjaj, samo sjena postajem.
Gledam spodobu koja stoji ispred mene u odrazu zrcala tražim sebe.
Ne, to nisam ja. Ne, to nisam ja.
Surova realnost izbija, sve vrišti u meni.
Gubim se u vrtlogu iluzije i strasti.
Odlazim od tebe bez i jedne riječi i sama znaš da su riječi u ovom slučaju besmislene.
Pratiš me pogledom i nije ti jasno da je gotovo, da je tvoja igračkica otišla, trudiš se zadržati me ali i sama znaš da je to nemoguće.
Sa svakim korakom koji napravim u meni ljubav i toplina raste, volim sebe i cijenim sebe sa svakom minutom sve više.
Idem podignute glave vise ne gledam u pod.
Smijem se iskreno bez potrebe da nosim masku.
Dišem, ja dišem......