srijeda, 23.02.2022.
Madam
Život nije vodena boja pretočena u remek djelo skupog akvarela. Već se ponekad više čini da je tamna soba nekog provincijskog bordela. U kojem si ti madam.
Na stolu je samo čaša s ostacima ispijenog Courvoisiera i papirnata maramica na kojoj je vidljiv trag crvenog ruža. U zraku punom dima još odzvanjaju tvoje riječi "Uzmi sve što ti se pruža". Kroz prigušeno crveno svijetlo hodnika moji su se koraci činili kao jecaj teških zvona s katedrale svetog Marka. I priznajem da više ništa nije bilo isto kao kad smo bili djeca koja trče kroz labirinte lunaparka. Izgubili smo sebe, putujući peronima lakomosti i žureći uhvatiti posljednji vagon strasti. A neki od nas bojali su se da nikada neće odrasti. I tu smo prestali s igrom. A život ti nije vodena boja pretočena u remek djelo skupog akvarela. Već je tamna soba nekog provincijskog bordela. U kojem si ti madam.
ponedjeljak, 21.02.2022.
Popravljam stare kišobrane
Brusim noževe, oštrim škare, popravljam kišobrane stare. Stavljam zakrpe na snove. Poznaju me sve djevojke, udane žene, bogate i one bez love. Pričam što žele čuti a uz štamprl rakije ili dve, skidaju se sve. Po potrebi dajem imena zvijezdama na tamnom svodu, za dukat zlatni ljubim ih na golom podu. Spavam im na grudima, šaputam ono što im muževi neće. Ponekad donesem uz put iz njihova vrta ubrano cvijeće. Brusim noževe, oštrim škare, popravljam kišobrane stare. Stavljam zakrpe na snove.
nedjelja, 20.02.2022.
Meni se samo činilo da čujem kako muzika svira svoj posljednji krug pred zatvaranje.
Činilo se sinoć kako muzika svira svoj posljednji krug pred zatvaranje. Jedna kap vina skliznula je s tvojih usana ravno u otvoreni dekolte. Silno sam se trudio da ne gledam kako klizi po tvojoj koži i onda nestaje u tami između nedohvatljivih planina. Svaka riječ je suvišna. Odložila si čašu na rub stola i ustala. Kao hipnotiziran krenuo sam za tobom. Večer je bila hladna kako to i dolikuje veljači. Od nekuda stvorio se vjetar i natjerao te da rukama pridržavaš rub svoje haljine ispod koljena. Smijeh. Hoćeš li me voljeti do jutra upitala si skrivajući pogled u sjeni ulice. A meni se samo činilo da čujem kako muzika svira svoj posljednji krug pred zatvaranje.
Jutro je stiglo kao ni jedno do tada. Brzo i nenadano. Svjetlost se probila iza debelih zavjesa u sobu okupanu mirisom znoja i strasti. Na krevetu pored mene ležala si spokojna i mirna, čvrsto grleći jastuk od perja, Na tvom ramenu dvije male plave istetovirane zvijezde. Na bijeloj plahti jedva prepoznatljiv crveni trag. Na trenutak mi se učinilo da se to ona kap vina poigrala s nama i utisnula svoj pečat ispod naših tijela. Hoćeš li me voljeti do sutra kao da si upitala. A meni se samo činilo da čujem kako muzika svira svoj posljednji krug pred zatvaranje.
subota, 19.02.2022.
Tebi koja si se izgubila
Tebi koja si izgubila strast. Tebi koja samo želiš budna sanjati. Tebi koja lutaš. Koja ogrnuta si plaštom nemira. Tebi koja samo si dio nesavršenog svemira.
Tebi koja tražiš vjeru u najdaljem kutu sobe. Tebi koja plačeš na tužne filmove. Koja ostavljaš tragove po putu da se znaš vratiti. Koja hodaš zatvorenih očiju. Tebi koja oduvijek si htjela bijele konje i zlatnu kočiju.
Tebi koja mrvicama kruha hraniš gladne ptice zimi. Tebi koja grijeh grijehom pravdaš. Koja ljubiš i kad ljubiti se ne smije. Koja tražiš iskupljenje. Koja nosiš majicu pretijesnu... Tebi pišem ovu pjesmu.
petak, 18.02.2022.
Predbilježbe za pjesme po mjeri
Primam narudžbe za uljepšavanje snova. Predbilježbe za pjesme po mjeri. Za određeni stih dajem popust.
Na rasprodaju stavljam više puta korištene riječi i nekoliko tužnih nota. Sve one dodire koji su me nekada doveli do bankrota.
Za bludne misli i navade stare sezonski popust s moje gitare. A posebna pogodnost uz gratis čašu vina je pjesma što svira ju tužna violina.
Nekoliko potrganih žica i grijeh u polutami sobe je samo za one koji traže pjesmu bez tjeskobe. Romantičari, ljubavnici, i svi oni što hodaju svijetom bez mozga i otkopčanog šlica,obavezno potražiti pjesmu s dva lica. Za mlađi uzrast i ljude zrele dobi slažem stihove uz prikladni hobi. Za Vjenčanja, rođendane, sprovode i krštenja imam odjel osvještenja. Unikatne stihove umotane u celofan možete ponesti i za van.
Primam narudžbe za uljepšavanje snova. Predbilježbe za pjesme po mjeri. Za određeni stih dajem popust.
srijeda, 16.02.2022.
Ne trebaš ti pažnju
Ne trebaš ti pažnju, ni utjehu satkanu od riječi. Ne trebaš muškarca koji pred tobom kleči. Ne trebaš rime, stihove i tužne note. Ne trebaš sjetu iza maske od ljepote. Ne trebaš ti pažnju, ni tamburaše da te prate. Ne trebaš suze što te slijede u kasne sate. Ne trebaš zalazak sunca iznad pučine plave. Ne trebaju ti isprike prije jutarnje kave. Ne trebaš protraćeno vrijeme kao da je u boci punoj pijeska. Ni da se život čini poput kratkog bljeska. Trebaš haljinu od svile, da klizne preko tvojih grudi. Jedan poljubac vlažni da te jutrima budi. Gram sreće. Prstohvat slasti. Trebaš vjetar u odjelu od strasti.
utorak, 15.02.2022.
Tebi
U sjenama na zidu. U odrazu tame. Tvoje su grudi dotaknule moje rame. I šapuću riječi, govore mi stih. Njihov je dodir baršunast i tih.
petak, 11.02.2022.
Sve moje paranoje
Sve moje paranoje u knjigu ne bi stale ni na tisuću gusto tipkanih strana
Sve moje paranoje ne mogu da se zbroje, to je puno otvorenih rana
Sve moje paranoje jedino su poznate tebi i nikome više
Sve moje paranoje ne daju mi da dišem
Sve moje paranoje samo su krug u kome život piše svoje drame
Sve moje paranoje na dnu su moje duše, te moje jame
Sve moje paranoje otkinuti su dio krhkoga stakla
Sve moje paranoje umiru kada bi me ti dotakla
Sve moje paranoje imaju svoj početak, sredinu i kraj
Sve moje paranoje ugasle su zvijezde posljednji sjaj
Sve moje paranoje u knjigu ne bi stale ni na tisuću gusto tipkanih strana
Sve moje paranoje ne mogu da se zbroje, to je puno otvorenih rana
četvrtak, 10.02.2022.
Tvoj posljednji egzorcist
Kažeš mi da sam tvoj boem, tvoj umjetnik, artist
Borac za tvoju dušu onaj posljednji egzorcist
U krevetu tvom da stojim kao vojnik na straži
Onaj dodir sam što uvijek te navlaži
Kažeš da sam bedem u sobi zidanoj od srama
Pored mene jedino da ne osjećaš se sama
Tvoj izvor strasti, Tvoje pjesme bol
Kao da sam na ljutoj rani ona utrljana sol
S haljine tvoje da sam ona jedinstvena šara
Da spuštam se po tebi kao note s gitara
Na platnu tvog života da sam zaneseni kist
Borac za tvoju dušu onaj posljednji egzorcist
srijeda, 09.02.2022.
Tvoja domovina
U haljini satkanoj od vicuna. I bocom skupog vina. Stojiš na pragu gdje počinje djedovina.
Zrak miriše na svježi kruh ispod peke. Na nebu igraju se dvije ptice. Hladni vjetar nježno dodiruje ti lice.
Kap krvi na dlanu. U duši tišina. Tu je tvoja kuća, tu je domovina.
Potrgani plot i škripa drvenih vrata. U dvorištu laje pas. Stisnulo se grlo, ne izlazi glas.
Sjeta kuca iza leđa. I suza suzu tjera. Misliš gdje pamet mi je bila, prokleta karijera.
Jedan otkucaj srca. I pjesma s tisuću rima. To je tvoja zemlja, to je domovina.
Ljuljačka na stablu kruške još prkosi. Redaju se prošlosti slike. I siluete ljudi dobivaju oblike.
Majka, otac, braća i kuća stara. Zvono s crkve svetog Roka. Tuga i radost iz istoga oka.
Raširene ruke. Ostani tu, neka prokleta je tuđina. Ovo je tvoja zemlja, tvoja domovina.
utorak, 08.02.2022.
Moj život
Moj život je kao pogrbljena starica s placa. Kao izgubljeni leut što more ga baca. Moj život je predigra za veće stvari. Ponekad ispija šampanjac iz kristalnih čaša a ponekad krvari. I hodamo skupa ruku pod ruku. Dok kiša nas prati a vjetrovi tuku. I svakoj pjesmi dajemo ritam. Život je ulica po kojoj se skitam. Ta dama noći, fulir iz kvarta. Ona skrivena u rukavu karta. Moj život je stih u nizu praznih riječi. Stih koji nekog zaboli a nekoga izliječi. Grijeh u šarenom papiru. Pozdrav pred jutro crnom leptiru. Moj život je tuđa žena. Nikad voljena, nikad prevarena. I pravimo se važni jer hodamo skupa. Moj život i ja, moja desna ruka.
ponedjeljak, 07.02.2022.
Opus Dei
Kad kažeš Božja pravda na misliš na Opus Dei. Već jel' hladan Badelov konjak i otvoreni bifei. Misliš na perverzne igre u polutami sobe. I jebe ti se živo jesu ljepotice il' rugobe. Samo da se kara, da se pije,da se pjeva. Život je jedan. Život je ševa. I boli te za političare, crvene i crne. Hoćeš dobar gulaš od Guidice i srne. Sunce, more i plaže od golaća. Nek se klate kite k'o nadrkana braća. I nema ljepše fore kad puše ti sa strane. To je lijek za dušu i vida ti rane. Kad kažeš Božja pravda na misliš na Opus Dei.
petak, 04.02.2022.
Veljaca
Kupi si psa pa nek ti bude drag. Ja nisam pičkica ja sam crni vrag. I ne trebam glupe vaze iz Ikee. Samo sexy toys i perverzne ideje. U krevetu neću fikus, balerinu i cirkusanta. Hoću da je podatna, nježna a opet dominantna. Kad sam vatra da mi bude voda. Svake noći da mi se poda. I ne trebam ljubavne romane i nepregledne turske epizode. Samo mi se jebe, samo mi se bode.
četvrtak, 03.02.2022.
Odlazak
Mi smo samo dvoje ljudi iz gomile. Na nama su se stvari lomile. I godine nas nisu štedjele.
Dvoje ljudi što su pobjegli. I nisu se osvrtali a slike su s vremenom izblijedile.
Sad kad naviru sjećanja. Nema molitve, nema klečanja. Kajanje je samo stvar navike.
Znam da želiš okrenuti sate. I oni dani da se vrate. Da se spoje razdvojene karike.
Malo nam je još ostalo. Korak, dva do ponora. I stepenice koje vode iza oblaka.
Na peronu nema ljudi i tračnice su prazne.Bojimo se jedni drugih i Božje kazne. A iza nas ostala je samo navika.
Mi smo samo dvoje ljudi iz gomile. Na nama su se stvari lomile. I godine nas nisu štedjele.
Dvoje ljudi što su pobjegli. I nisu se osvrtali a slike su s vremenom izblijedile.
srijeda, 02.02.2022.
Dobro te znam
Dobre te znam. Svaku tvoju neizgovorenu riječ. Tvoj trag na asfaltu. Miris Beyond parfema. Znam kad lažeš. Kad se sramiš. Kad voliš. Znam gdje su ti misli. Kuda ti luta duša. Znam tvoje priče pred spavanje. Znam što pjevaš ispod tuša. Dobre te znam.
Dobro te znam. I kad je lišće uvelo i žuto. I kad vjetar raznosi kosu slučajnim prolaznicima. Kad kiša ocrtava po prozoru svoj portret. Kad je grad u isto vrijeme i prljav i lijep. Znam te kad si sretna. Kad ti tuga piše stihove. Kad su ti nemirni snovi. Znam kad skrivaš tajnu. Kad nosiš potrgane traperica a kad si više naklonjena skupom dizajnu. Dobro te znam.
Dobre te znam. Završavam tvoje rečenice. Ispunjavam prazninu. Znam kad si za razdražljiva i kad spremna napraviti psinu. Znam kad pogled ti luta. Kada si ljuta. Kad praviš se načitana a kada glupa. Dobre te znam da te ne poznajem, da te ne znam.
utorak, 01.02.2022.
Sjeta
Prišuljala se sjeta. Iza leđa. Tiho. Prošla je pola svijeta. Samo da bi mogla da me vrijeđa. Da mi broji. Sudbinu kroji. I krešti. Viče. Ne prestaje da ponavlja ono što je se ne tiče. Gura me. Ubija. Tlači. Za svaku sitnicu me davi, prigovara, navlači. Sjeta. Oštra kao bajuneta. Moćna. Jaka. Nasilna poput divljaka. Hoda pokraj mene. Pravi se važna. Misli da je jedina, da je posebna, snažna. U stopu me prati. Ponekad vreba. Izlazi iz vode, spušta se s neba. Sjeta. Taj osjećaj prošlog ljeta.
