lutanja 2

ponedjeljak, 12.07.2021.

Daleko su polja na kojima ti misliš da ne rastu korovi.

Misliš li da ti on može pokloniti snove koje poklonio ti nitko nije. Misliš li da se on ljepše smije. Da ima pogled u kojem vide se daljine. Da je on taj koji će zbog tebe preletjeti planine. Što to ima u njegovim rukama. Kojim stihom je kupio tvoje vrijeme. Zar njegova duša nije kao duše druge. Da li je on čovjek koji će te izbaviti od tuge. Daleko su polja na kojima ti misliš da ne rastu korovi.
A mene boli. Iako ti neću priznati. Neću ti priznati da snovi nisu zamotani u celofan i daljine su samo kilometri daleko od doma. Neću ti priznati da se osjećam kao kralj kojeg je rulja zbacila s trona. Da sam prazan što u njemu vidjela si nadu koju ti ja nikada nisam dao. Neću ti priznati da se osjećam kao da sam sišao s puta, kao da sam pao. Jer možda te on ipak izbavi od tuge iako daleko su polja na kojima ti misliš da ne rastu korovi.


12.07.2021. u 15:22 • 13 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.