nedjelja, 21.06.2020.
Tamo gdje pjesnike ne vole
U ovoj zemlji pjesnike ne vole. A ja sam za tebe napisao stih. Samo jedan. Onako iz glave. Na brzinu. Bez naslova. Bez rime. U jednom trenutku , onako kao kad naiđu plime. I ljubio sam te u ovoj zemlji gdje pjesnike ne vole. Bez srama skidao ti grudnjak. Zavlačio se u tvoje kutove tame. S osmjehom na licu spuštao usne na tvoje golo rame. U ovoj zemlji gdje pjesnike ne vole ti bila si pjesma moja. Urezano slovo na klupi u parku. Šum rijeke na sedrenom slapu. I bila si moja u ovoj zemlji gdje pjesnike ne vole.
U ovoj zemlji pjesnike ne vole. A ja sam za tebe napisao stih. Na zidu uz cestu, da ga možeš vidjeti svaki dan.
Lutanja
