lutanja 2

nedjelja, 31.05.2020.

Kriva

Misliš da za sve si kriva samo ti. Da otvaraš kišobran kad prestaje padati. I da je netko obrisao ono srce što je bilo nacrtano na zidu tvoje kuće. Za sve si kriva ti. Jer ne čuvaš brod od papira što je godinama bio ostavljen između stranica one stare knjige što si je pospremila na najvišem kutu police. Kriva jer želiš da duga u tebi zasja još jače. Kriva jer sakrivaš suze kada ti se plače. Misliš da za sve si kriva samo ti. Da na krivoj strani puta ostaju tragovi. I da su vjetrovi odavno odnijeli onaj osušeni list na kojem si zapisala jedno ime. Za sve si kriva ti. Za okrenuta leđa u krevetu gdje stanuje samoća. Za nepotrebno izgovorenu riječ kad ti treba zagrljaj. Za šutnju kad šutnje nema. I za bol kad na prozore spusti se dilema. Kriva. Za sve si kriva ti, jer samo želiš sanjati. I onaj mali dio djetinjstva kojeg su ti ukrali. Za sve si kriva ti ... ali postoji tamo netko ... tko će te voljeti.

Lutanja

31.05.2020. u 14:57 • 8 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.