|
Rochelle.
Rochelle Fox Puppets.
Elinor Vivienne Lily Potter Never Forget You.
Izbrisala sam sve linkove. credits
xxx |
Surrender
Na moje omiljeno mjesto, koje je, nekim čudom, uvijek slobodno. Skinula sam svoje pilotske naočale i pogledala Elinor, koja je znatiželjno promatrala našu dosadnu školsku zgradu. Izgledala je kao i sve ostale škole – otužna svijetlo narančasta fasada, dosadni bijeli prozori, neki grafit tu i tamo, velika dvokrilna smeđa vrata... Kladim se da arhitetki već imaju predloške za njihovu izgradnju. A ni učenici nisu bili nešto maštovitji – svi su izgledali isto. Od glave do pete u crnom, čak i oni koji nisu darkeri, skejte, široka odjeća... Kao mali klonovi. I sada se ti oblači drukčije od ostalih, ako imaš petlje. E pa ja sam je imala. Samo što me moda baš i ne zanima, pa se nisam nešto pretjerano trudila. Pilotske naočale sivo – plavih stakala, kričavo plavi top i bijele trapezice. I kričavo nezaobilazne starke. Iako je već studeni, ovdje je bilo poprilično toplo, oko 25 stupnjeva. Takva je klima. Ne zaboravimo i sniježnobijelu torbu na jedno rame. Prepunu bedževa. Kosa u visokom repu. Labello na usnama. Fin. Ne treba mi ništa više. Elinor je, s druge strane, jako voljela modu. Nije se, kao ni ja, baš voljela šminkati, ali odjeća... Uske narančaste traperice, crvene starke i žuti top. Od šminke samo sjajilo u boje breskve. Kosa joj je stršala na sve strane, kao lavlja griva. A kao protuteža svemu tome, imala je crnu torbu na jedno rame, potpuno običnu, bez ikakvih dodatka. I najljepši detalj – ogroman osmijeh od uha do uha. Možda zvuči kao da je izgledala pomalo poremećeno. Međutim, izgledala je sjajno. I tako se isticala među svim ovim crnilom. - Spremna? – upitala sam je. Kimnula je glavom i, prije nego što sam išta izgovorila, izletjela iz auta. Nasmijala sam se. Elinor je tako super. Uvijek puna iznenađenja. Vječno ću biti zahvalna onome tko mi ju je poslao. Tako mi je drago što se ona doselila k nama. Točnije, sada sve božice žive u našoj, hm, vili. I još uvijek imamo višak soba. Zaključala sam auto i prebacila si torbu preko ramena. Lišće je šuštalo pod mojim kričavo zelenim starkama. Pogledom sam tražila Elinor. Naslonila se na visoki čempres i gledala u smjeru škole. Mrštila se. - Pročitala sam misli nekim učenicima. Bože, o kakvim glupostima razmišljaju! Nadala sam se da ću naići na barem nekoliko normalnih ljudi. Glasno sam se nasmijala. - Pa, meni je trebalo samo mjesec dana dok nisam upoznala svoju ekipu. A ja ne znam čitati misli. Tebi će, Elinor, biti mnogo lakše jer posjeduješ tu moć. Ali prije toga – upoznat ću te sa svojim društvom. Nasmiješila se i skakutajući krenula u smjeru školskih vrata, gdje se već skupio popriličan broj učenika. Jedva smo se progurale kroz masu učenika koji su stajali ispred vrata. Vrataru sam objasnila da Elinor treba otići ravnatelju da dobije raspored sati. Ona je, nažalost, godinu dana starija od mene pa nećemo ići u isti razred. Hvala ti Bože, ovo je bio onaj simpatičniji, stariji vratar. Ljubazno nas je propustio i Elinor i ja smo krstarile hodnicima sve dok nismo došle do ravnateljevog ureda. Točnije, ravnateljičinog. Gospođa Marqez nas je ljubazno pozdravila i dala Elinor raspored sati. - Ostalo će ti objasniti gospođica Fox. – nasmiješila se. Gospođa Marqez je bila jako ljubazna i stara, ali ipak je bolje ne zamjeriti joj se. Izašle smo iz škole, iako je ostalo još samo pet minuta do zvona. Sada je dvorište bilo puno. Pažnju mi je privukla velika grupa učenika koji su se okupili oko nečega jako zanimljivog. - Fight! Fight! Fight! – vikali su. Nije me zanimalo gledati kako se netko tuče pa sam sjela na zidić blizu škole. Mojih prijatelja još nije bilo. Nije ni čudo – uvijek su kasnili. Elinor je zgroženo gledala prema okupljenim učenicima. - Ne... – tiho je izgovorila. – Nemoguće... Zapanjeno sam je pogledala. - Elinor? Pa zar se u tvojoj staroj školi nikada nitko nije potukao? Ali ona mi nije odgovorila. Samo me je povukla za ruku i odvukla do okupljene mase. Nisam znala da je toliko snažna! Nekako smo se probile kroz zbijene redove učenika i vidjele što privlači toliku pažnju. Norah, najpopularnija djevojka u školi, je nešto razjareno vikala. Lice joj je bilo crveno od bijesa, a njene plave kovrče su ljutito poskakivale naglašavajući svaku njenu kretnju. Druga djevojka koja ide u moj razred, Marissa, arogantno se smijala. Norin bijes ju je očito jako zabavljao. Kao i količina i smijeh publike koja je znatiželjno pratila događaj. U rukama je držala škare i... nekoliko dugih plavih uvojaka. Tek sada sam primijetila da Norina kosa nije toliko savršena kao prije. Marissa se opet arogantno nasmije. Uvijek je voljela raditi spačke drugim ljudima. Jedino što je voljela više od toga je to kada je u centru pažnje. Iako je ugnjetavala sve oko sebe i iako je bila umišljena, nije mi bilo žao Norah. Nije ni ona bila svetica. Elinor mi je zarila nokte u kožu i odvukla me od mase. Sada su već svi učenici promatrali Marissinu predstavu, u kojoj Norah nije bila ništa više doli malog lutka za mučenje. - Rochelle – zarežala mi je u uho – idemo odavde ODMAH! Zbunjeno sam je pogledala. - Ali, Elinor, ovo je tvoj prvi dan škole! Ne možemo samo tako markirati... Elinor me je uhvatila za ruku i zavrtilo mi se u glavi.Sve oko mene se počelo okretati ogromnom brzinom. Vidjela sam jedino Elinor, čije se lice grčilo, kao da je nešto boli. Zatvorila sam oči, i, kada sam ih ponovno otvorila, nismo bile ispred škole, na prepunom školskom dvorištu, okružene učenicima. Ne, sada je sve oko mene bilo... „ZELENO??? LIŠĆE?“ zbunjeno sam raširila oči maksimalno. „Stojimo na DRVETU???“ Od šoka nisam mogla ni progovoriti. „Kako to da smo na drvetu??? Pa Elinor me i dalje drži za ruku. Ne osjećam ništa pod nogama... A ne želim pogledati dolje. Ipak se ja bojim visine.“ - To ti je pametna odluka, Elle. Ne gledaj dolje. – začula sam Elinorin blagi glas. – Zatvori oči. Poslušala sam je. Osjetila sam kako mi zrak struji pokraj kože. Noge su mi dodirnule, nadam se, čvrsto tlo. - Sada možeš otvoriti oči. – Elinor mi je pustila ruku iz svojeg čeličnog stiska. Otvorila sam ih i... srušila se na travu. Jednostavno nisam osjećala noge. Kao da su bile oduzete. Iz pluća mi je bio isisan sav zrak. - Koji... si... to... vrag... napravila...? – zadihano sam upitala Elinor koja se zabrinuto nadvila nad mene. - Eh... ovaj... to ti je bila telportacija. – nasmiješila se – Nisam baš iskusna u ovome pa sam pogriješila i teleportirala se na stablo... ali onda sam nas spustila leteći. Teleportacija je poprilično zahtjevna. – slegne ramenima, kao da se ispričava. -. A ovo što se tabi dogodilo, to ti je od teleportacije. S vremenom se navikneš. - Možeš se teleportirati? Kako to? Mislila sam da možemo jedino letjeti... Nasmiješila se. - Ne, možemo se ili samo teleportirati ili samo letjeti. Ja mogu oboje. A svaka od nas ima i posebne moći koje nijedna druga ne može imati. Recimo, ja čitam misli, a Cady... ali o tome poslije, kada dođemo kući. Tada sam se sjetila zašto ja ležim na travi bez daha. Zašto smo se teleportirale. Zašto idemo kući, a ne u školu. Točnije, sjetila sam se da ja NE ZNAM razlog. Hitro sam se uspravila. - Elinor – oštro sam je pogledala – zašto ja sada markiram? Mirno je odgovorila. - Jer nam je život u opasnosti. Zgroženo sam je pogledala. - Još nije – brzo se ispravila – ali mogao je biti - A zašto, ako smijem znati? – skočila sam na noge. Nije da baš volim školu, ali ne volim markirati. Elinor uzdahne. - OK... – zastane na nekoliko trenutaka. – Kako se zvala ona djevojka koja se svađala s onom drugom u krugu? - Plavuša? - Ne, crnka. - Oh... Marissa. – brzo joj odgovorim. - Puno ime Rochelle. MORA imati dva imena, jednostavno mora. - Uhhh... pa preziva se Downs.. to je sve što znam. Elinor duboko uzdahne. - Drugo joj je ime Aileen, Rochelle. Marissa Aileen Downs. M.A.D*. Ona je božica. Zgranuto sam je pogledala. - Bivša, pobiješnjela* božica koja se udružila sa tvojim ocem, Lucom, prije mnogo, mnogo godina, dok još uvijek nije bio uzeo identitet Luca Ferra. * Prije svega, imam još dva nova bloga s pričom. Nemojte pasti u nesvijest, samo kliknite na linkove - Jill i Twins. Prvo poglavlje na Jill baš i nije nešto, ali Twins... čak se i meni sviđa. =) A sada o postu. Uf. Nakon puno, puno vremena, imam novi post. Meni nije baš nešto, ali ako se vama sviđa... Ovo pišem sa maminog kompa – uspjela sam ga se dočepati na nekoliko sati. Moj je na popravku. Pokvario se baš dok sam pisala ovaj post prije dva tjedna. Ne znam kada ću objaviti novi post. Stvarno ne znam. Ali znam da će slijedeći biti na Stephanie. A sada vam idem javiti za post. Ljubim!  Tehnički problemi
Novi post neće doć ubrzo. Ne, napisan je, u pitanju su tehnički problemi. Komp mi je pokvaren. =( Ne znam kad će se popraviti. Ovo pišem preko svog iPoda, a to je vrlo zamorno. Javljajte mi za postove i dalje, čitat ću vas sve, ali ne očekujte duuuuuge kommove. Ovdje nemam ni copy-paste. =( Ljubim vas!!!!!! |
