elizij
Kronologija - nastanak bogovaNebo - Uran rodilo je iz Zemlje - Gee stariju generaciju bogova nazvanih Titanima. Razdvajanje Neba od Zemlje učinio je Titan Kronos uz pomoć svoje majke, što je izazvalo razdor među bogovima i njihovo smjenjivanje. Kronos je zbog straha da mu ne preotmu vlast progutao svoju djecu. Rea, njegova žena zatajila mu je Zeusa koji je primorao oca da ispljune svu njegovu braću. Potom je Zeus uz pomoć braće Posejdona i Hada svladao Titane i bacio ih u ponor, Tartar.
Zeus je s bogovima živio na Olimpu, sebi je zadržao vlast nad nebom, svojem bratu Posejdonu dao je vlast nad morem, a Hadu u podzemnom svijetu. Zeus je bio otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rođeni su polubogovi i heroji:sin Zeusa i kraljice Alkmene-Heraklo ili Herkules- odlikovao se snagom i izveo je niz junačkih pothvata. Prema priči razdvojio je stijene koje su sastavljale Europu i Afriku, spojio Atlanstski ocean i Sredozemno more. Tako su nastali Heraklovi stupovi i između njih Gibraltarski prolaz. Grčki bogovi su imali sve mane i vrline ljudi: oni vole, mrze, griješe u izvanbračnim vezama, opijaju se. Na njih kao i na ljude djeluje Mojra.
Nepotpuni popis grčkih bogovaKronos - Otac svih bogova i junaka.
Zeus - Otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, groma, munje i oluje!
Atena,PALADA - Ratoborna, božica mudrosti, zaštitnica gradova i obrtnika, simbol umjetnosti.Prema priči nije rođena od majke “Već iskoči iz glave ocu svom”!
Artemida - Kći Zeusa i Lete, božica lova,sestra Apolonova i Atenina.
Afrodita - Božica ženske ljepote i ljubavi.Nije rođena od majke već je “izrasla iz morske pjene” i posjedovala čarobni pojas zavođenja.Kći Zeusa i Diane,božice etera.
Apolon,FEB - Sin Zeusa i Lete, strijelac i zaštitnik umjetnosti.Bog muške ljepote.
Ares - Sin Zeusa i Here, bog rata i bojne vreve, simbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
Asklepije - Bog liječništva. u latinskoj kulturi zove se PAN
Amfitrita - Žena Posejdonova, jedna od 50 Nerejida, kćeri morskoga kralja Nereja, među njih je spadala i mati Apolonova, Tetida.
Dioniz - Bog prirode, vinove loze. u latinskoj kulturi zove se BAKHO
Demetra - Božica plodnosti, podučavala je ljude poljoprivredi.
Eros - Bog ljubavi, Afroditin sin.Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama.Koga bi on pogodio svojom strijelom taj bi usplamtio od ljubavi.
Erinije - Boginje osvete i prokletstva.Dužnost im je progoniti svakoga, tko ubije nekog krvnog rođaka, simbol zle savjesti.
Hermes - Sin Zeusa i Plejade, bog laži, posrednik između bogova i ljudi.
Had,PLUTON - Bog podzemnog života, bog smrti,brat Zeusov.
Heraklo - Sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog,odlikovao se snagom, izveo je niz junačkih pothvata.
Leta - Jedna od Zeusovih žena, boginja ratara i stočara.
Muze - Kćeri Zeusa i Mnemozine,pokroviteljice znanosti i umjetnosti:
· KLIO-Muza, pokroviteljica povijesti
· KALIOPA-Epske poezije
· URANIJA-Astronomije
· MELPOMENA-Tragedije
· TALIJA-Komedije
· TERPSIHORA-Plesa
· POLIHIMNIJA-Lirske poezije,himna
· EUTERPA-Glazbe,lirske poezije
· ERATO-Ljubavne poezije
Menade - Svećenice boga vina i ljubavi.
Mojre - Božice životne sudbine.Božice usuda, suđenice, kćeri Noći ili Temide i Zeusa.Kloto prede nit života, Lahezis baca ždrijeb i dodjeluje sudbinu, Atropos presijeca nit života.
Posejdon,OKEAN,NEPTUN - bog mora, vode, vladar potresa, brat Zeusov.
Pan - Bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira.Provodi veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima.
Perzefona - Demetrina kći. Oteo je Had da mu bude žena. U podzemlju u jesen i zimu a u proljeće i ljeto s majkom na zemlji da bi zemlja bila plodna.
Tantal - Jedini od ljudi koji je bio prihvaćen za stolom bogova.
Thanatos - Bog smrti, sin Noći i brat Sna.
Carstvo mračnog Hada (Demetra i Persefona)
Duboko pod zemljom neumoljivi, mračni Zeusov brat Had caruje carstvom do kojeg ne dopire ni svjetlost, ni radost, ni tuga ovozemaljskog života. U tužno Hadovo carstvo ide se s površine Zemlje provalijama bez dna. Njim teku mračne rijeke, a jedna od njih je i sveta rijeka Stiks, od koje se sve ledi, čijim se vodama kunu i sami bogovi, a vode izvora Lete pružaju zaborav svega zemaljskog. Poljima mračnog carstva, obraslim bijelim cvjetovima astodela (divljih tratinčica), jure bestjelesne, lake sjenke umrlih. Nitko se ne može vratiti iz ovog carstva umrlih, jer troglavi hadski pas Kerber, na čijem se vratu s groznim šištanjem pokreću zmije, čuva izlaz. Surovi stari Haron, koji prevozi duše umrlih, neće ničiju dušu da preveze natrag preko mračnih voda Aheronta, onamo gdje svijetli žarko sunce života. U mračnom Hadovom carstvu duše umrlih su osuđene na vječno postojanje bez radosti Gospodara tame služe neumoljive boginje osvete Erinije, koje s bičevima i zmijama proganjaju prestupnika i muče ga grižnjom savjesti, a od njih se nitko ne može sakriti jer one svuda pronalaze svoju žrtvu. Pored Hadovog prijestolja sjede suci carstva umrlih Minos i Radamant, te i bog smrti Tanat, pored kojeg su i mračne kuje. One svojim krilima bijesno jure po bojnom polju i likuju gledajući pobijeđene heroje kako padaju jedan za drugim. Svojim krvavocrvenim usnama spuštaju se na rane, požudno ispijajući vrelu krv ubijenih i čupajući dušu iz njihovih tijela. Kraj Hadovog prijestolja je i mladi i prelijepi bog sna Hipnos. On nečujno juri svojim krilima nad Zemljom s cvjetovima maka u rukama i iz svog roga lije uspavljujući napitak. Moćan je bog Hipnos, jer mu se ne mogu suprostaviti ni smrtnici ni sami bogovi, čak ni veliki Zeus. I njemu Hipnos zatvara strašne oči i unosi ga u dubok san. Postoje i bogovi lažnih snova koji čovjeka vode u zabludu, a često i u samu smrt. Po tami u carstvu luta užasno priviđenje Empusa s magarećim nogama, koje nakon što namami ljude na neko opustjelo mjesto, ispija im svu krv i proždire njihova tijela koja se još trzaju. Tamo luta i čudovišna Lamija, koja se noću prikrada u dječje spavaonice kako bi se napila njihove krvi. Svim priviđenjima i čudovištima vlada velika boginja Hekata sa svoja tri tijela i tri glave. U noći bez mjesečine ona luta po putevima i grobovima sa cijelom svojom družinom, okružena stigijskim psima. Međutim, Grci su vjerovali da će pravedni ljudi nakon smrti biti nagrađeni ugodnim životom na prekrasnim Eleuzinskim poljanama, na kojima su pravednici provodili vječnost u miru i blagostanju, a zločinci će trpjeti vječne muke u Tartaru. Ali pravednik je mogao dospjeti na Eleuzinske poljane samo pod uvjetom da je upućen u misterije (vjerske tajne) koje su se mogle doznati na određenim mjestima. Misterije su se sastojale od devetodnevnog pročišćavanja na putu iz Atene u Elizij, gdje su se svake jeseni pred izabrane ljude izvodili prizori iz života božice Persefone; kći Zeusa i Demetre, vladarica podzemnog carstva, žena čuvena po svojoj ljepoti. Boginja zemljoradnje i plodnosti, Zeusova sestra, Demetra jest jedna od najštovanijih grčkih boginja. Persefona se često igrala sa svojim prijateljicama Oceanidama u cvjetnoj Nisejskoj dolini i ne sluteći da je promatra mračni Had. Na Hadovu molbu božica Gea uzgoji divan cvijet opojnog mirisa koji se širio po Čitavoj Zemlji. Persefona opazi cvijet, pruži ruku, dohvati ga za stabljiku i ubere. Odjednom se raspukne zemlja i na zlatnim kolima sa crnim konjima pojavi se gospodar carstva umrlih, mračni bog Had. Krik užasa Demetrine kćeri razliješe se daleko, ali samo je bog sunca Helios vidio otmicu Persefone. Boginja Demetra je također čula kćerin krik i počela ju je svuda tražiti. Odjevena u tamne haljine, devet dana je uzaludno lutala po zemlji sve dok desetog dane ne naiđe na Heliosa koji joj kaže da je Persefona u Hadovom carstvu. Tad Demetra napusti bogove i svijetli Olimp te se preruši u običnu smrtnicu, te kao boginja usjeva izazove svuda u svijetu glad i pustoš. Čitava plemena su umirala, smrt je prijetila da uništi sve živo. Zeus to nije mogao ni dopustiti ni trpjeti, te traži od Demetre povratak na Olimp što ona odbija. Zeus se tad obraća Hadu tražeći da Persefonu vrati majci. Had pristade, ali prethodno joj da da proguta zrno narovog ploda, kao simbol braka. Tad veliki Zeus odluči da Persefona dvije trećine godine živi s majkom, a jednu trećinu s mužem. Sva priroda poče se buditi; klasalo je žito, zelenili su se vinogradi, šarenile su se livade. Sva priroda je slavila Demetru i njenu kćer Persefonu. Ali Persefona svake godine napušta majku i svaki put Demetra tone u tugu i ponovo se oblači u tamne haljine. Priroda pada u san i budi se tek u radosnoj proljetnoj svjetlosti, onda kad se iz Hadovog carstva vraća majci prekrasna Persefona. Tako je i Persefonina sudbina budila nadu da se i čovjek može osloboditi Hadovog podzemlja. Podzemni bogovi su uglavnom oličavali strašne sile prirode, a oni su i mnogo stariji od bogova Olimpljana, te su i u narodnim vjerovanjima igrali značajniju ulogu.
Bok! Najprije bih željela objasniti zašto se ovaj blog zove upravo ovako. Naime Elizij je u grčkoj mitologiji ono što je raj u kršćanstvu. To je mjesto u Hadu gdje odlaze iznimno dobre duše. Tako svi vi koji posjetite ovaj blog možete reći da ste posjetili Elizij. Mjesto blagostanja, mira, ljubavi, sreće i svih ostalih ugodnih osjećaja. Kao što možete zaključiti, ja volim grčku mitologiju i njene mitove. Razne pustolovine bogova koje su pune nevjerojatnih zapleta. Ako se tek malo zadržite na ovom blogu, možda i vi postanete obožavatelj grčke mitologije.
08.06.2007. u 21:07 | 0 Komentara | Print | # | ^