a-ekologija

(na slici simbol dana Planeta Zemlje, a tekst ispod je sastavljen prema izvorima: 1. Zelena akcija i 2. oneworld.net)

Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja od 1970. godine u SAD-u. U Hrvatskoj ga je početkom devedesetih počelo obilježavati Društvo za unapređenje kvalitete življenja, a od 1995. Zelena akcija počinje obilježavanje tog datuma u Zagrebu. Danas mnoge udruge i organizacije obilježavaju ovaj datum, kao jedan od najvažnijih na području zaštite okoliša te jedini koji je nastao "odozdola" tj. u građanskim pokretima za zaštitu okoliša.

Ove godine teme Dana planeta Zemlje je: Koja je prava cijena vode?

Voda je najdragocjeniji resurs i prirodno dobro koje Hrvatska ima. Iako se volimo hvaliti kako je imamo napretek – Hrvatska je 3. zemlja u Europi po zalihama pitke vode, moramo biti svjesni da je voda održivi resurs samo po pitanju kvantitete, ali ne i kvalitete.

Na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu jučer i danas, a i po školama predstavile su se i djelovale sljedeće skupine:

01) Spasimo pse iz šinteraja
02) Prijatelji životinja
03) Bokci
04) Roda
05) Sineki
06) Hyla
07) Žabac
08) Travno, moj kvart
09) Utočište medvjeda Kutarevo
10) Demetra, pekara
11) Milica Čorić, ljekovite kreme
12) Slavonsko pčelarstvo Idžojtić
13) Zrno
14) Drveni cvijet
15) Centar za kulturu Trešnjevka
16) Ekocentar Caput Insulae, Beli, Cres
17) DVD Kutarevo
18) Braniteljska zadruga Sjeme – panj – umjetnost – život
19) Agroekološka sekcija Studentske udruge Agronomskog fakulteta
20) Zelena akcija

Dan planeta Zemlje u Hrvatskoj: Zemlja je naš jedini dom!

Ove se godine prvi puta Dan planeta Zemlje, 22. 4. u Hrvatskoj obilježava masovnije nego prijašnjih godina. Istovremeno su organizirani raznovrsni programi u Zagrebu, Splitu i Slavonskom Brodu, a predstavnici državnih i lokalnih institucija sudjeluju zajedno sa mnogim ekološkim udrugama i novinarima u oblikovanju poruke javnosti: Zemlja je naš jedini dom!

Najrazvijeniji živi organizam koji uspravno hoda planetom Zemljom jesmo mi, ljudi. Mi jedini i narušavamo prirodni sklad našeg planeta. Tijekom dvadesetog stoljeća na planetu Zemlji čovječja je vrsta jedina koja je doživjela pravu ekspanziju. Broj ljudi se samo u stotinu godina povećao sedam puta i dostigao šest i pol milijardi. Takva ekspanzija jedne vrste, praćena ubrzanim razvojem tehnologija, počela je intenzivno ugrožavati ostale žive sastavnice planeta Zemlja, pa i opstanak samoga čovjeka.

Slavonski Brod

Zagreb

Kostajnica i Nova Gradiška

Dubrovnik

Varaždin i Čakovec

Split
(po svim ovim gradovima, održani su mnogobrojni programi i 'ekološke' manifestacije)

"Neka svi Dani Zemlje koji će doći budu mirni i radosni za naš prekrasan svemirski brod Zemlju dok ona nastavlja kružiti po hladnom svemiru sa svojim toplim i krhkim teretom koji se zove život."
Tajništvo Ujedinjenih Naroda, general U Thant
21. ožujak 1971.

Tim riječima započelo je obilježavanje današnjeg dana prije 35 godina. Prvi Dan Zemlje bio je, dakle, na prvi dan proljeća, 21. ožujak, objavljen u gradu San Francisco, gradu sv. Franje, ekološkog sveca.

Predložena rezolucija Dana Zemlje je sljedeća: (oprostite na eventualnim greškama u prijevodu)

BUDUĆI DA;
kao Zemljani trebamo dan kad ćemo slaviti naše globalno zajedništvo i sudbinu, i

BUDUĆI DA;
će obilježavanje DANA ZEMLJE pokrenuti brigu i zanimanje za naš planet - s njegovim vrijednim živim bićima, i

BUDUĆI DA;
DAN ZEMLJE treba podsjetiti svaku osobu na njegova prava i jednaka prava svih drugih osoba na korištenje ovog globalnog doma i u isto vrijeme jednaku odgovornost za svaku osobu na očuvanje i poboljšanje Zemlje i kvalitete života,

NEKA BUDE ODLUČENO
da u gradu i državi San Francisco 21. ožujak bude određen za Dan Zemlje - poseban dan na spominjanje nježnih stabiljki života i ljudi; dan sadnje drveća, trave i cvijeća, ...

i to je to.

Nisam se zabunio, nisam htio reći zlatna ribica. Upravo o zlatnoj žabi želim reći jednu dvije riječi. za uvod recimo ovo: Žabe su moje najdraže životinje, ako ne najdraže, a onda tu negdje. Volim ih zbog njihove raznolikosti, izgleda, boje, osobina. Možda im i sličim na odreženi način.

Zlatna žaba (Colostethus beebei) je otrovna, jako je malena, živi u šumi i hrani se, što nije uoće čudno za žabu, insektima i komarcima. Živi obično blizu rijeka, potoka, bara, ... dok lov obavlja na suhom. Često se opisuje kao dragulj kišnih šuma i spada u grupu dart-poison žaba koje se sve diče žarkim bojama s kojima i upozoravaju neprijatelja na svoj smrtonosni otrov. Našao sam sličicu zlatne žabe, ali ih ima i u zelenoj, naranđastoj, crvenoj, plavoj, bijeloj i crnoj boji. Ponekad izgledaju kao igračke (kao npr. zelene i plave žabe u zoološkom vrtu). Normalno žive 5-7 godina, iako poneke žabe mogu preživjeti i mnogo duže vrijeme.

što se tiče otrova ovih žaba, i on se razlikuje. Poneki otrov ne može ozbiljno naštetiti niti muhi, no poneki može biti smrtonosan i za čovjeka. Budući da se stanište ovih žaba smanjuje, trenutno se nalaze na listi ugroženih životinja i opasno im prijeti samo istrebljenje koje će štetiti ne samo njima, nego i raznolikosti živih organizama i vjerojatno otkriću novih kemikalija koje posjeduju. ok, hvala na pozornosti, sad radite što hoćete.

samo nekoliko slika da shvatite kako živim u raju na zemlji:
Isto tako, sa strane sam umetnuo neke nove sličice mojih domaćih životinja i sličnog pa ih možete pogledati.

ovo je treći post o mojim psima. Ovaj će biti posvećen mojem novom psu koji bi na ljeto navršio godinu dana.

Bila je zima i pado je snijeg. Sijećate se ono za Božić, odnosno nekoliko dana nakon njega kad tri dana nije prestajalo padati. Da mog malog psića ne zatrpa snijeg pustio sam ga s lanca. Mi smo seljaci i naši su psi na lancima. Inače love kokoši; ne samo naše nego i susjedove. Opće je pravilo da kad su kokoši puštene psi moaju biti na lancu. To je pravilo u našem selu. isto tako, opasni psi smiju biti pušteni jedino kad je gospodar s njima. Inače...

Evo da vam ispričam kako me skoro pojeo dva metra visoki vučjak. Nije bio doslovno toliko visok, bio mi je do struka (ja sam visok dva metra), ali kad bi ga netko rastegnuo dobio bi i više od dva metra vučjaka. Ista godina, ista zima, isti snijeg, dva dana poslije nego što je moj pas nestao vraćao sam se kući. Snijeg se već topio, a kako je bio velik pretvarao se u poplavu koja je pekirla cestu barem 10 centimetara vodom i mokrim snijegom. Bila mi je sila na WC, a hodao sam po cesti usred sela. Bila je večer. Odjednom mi se neki pas počeo ubrzano približavati i glasno lajati. Ja sam se skamenio i pokušao ga ignorirati. Ali on je počeo skakati oko mene i režati. Ostao sam miran, skoro sam se upišao. Vrijeme je prolazilo i pas se nak raju smirio. Napravio sam jedan korak i pas je opet zalajao. Stao sam i pas se smirio. Napravio sam još jedan mali i polagan korak, a pas se opet uzbudio. No ne previše. Bio je mrak i nitko iz sela me nije vidio. Htio sam vikati u pomoć, ali me je bilo strah. Rađe ću podnijeti da me pas ugrize, a onda vikati i kasnije tužiti gospodara. Hodao sam polagano, a pas jeostao iza mene. Ubrzao sam korak, hodajući u vodi do koljena kad odjednom začujem kako mi se pas približava. Nije lajao, ali mi se zaletio s leđa. Već je došao vrlo blizu kad sam se okrenuo. Tada se zaustavio. Tada sam vidio da se i on mene boji, ali se nisam usudio izazivati ga jer je izgledalo da je bio spreman na borbu. Samo da sam mu dao znak: potukli bi se. Kad se pas opet udaljio nastavio sam svoj hod prema sigurnoj kući, a pas se je još jedanput zaletio. Čim se je okrenuo ja sam nastavi hodati. A tada se dogodilo nešto novo. Pas je promijenio taktiku. Hodao je sa mnom: kao da me je ispračivao. On je pobijedio bez borbe i ja sam mu potpisao pobjedu; ja sam pobijedio utoliko što sam ostao živ. Sada mu je bio zadatak istjerati me iz svog teritorija. Ja sam hodao po jednoj strani ceste, on po drugoj, ali bi došao na moju stranu i počeo pišati meni pokraj nogu. Tada sam prešao na drugu stranu, a on je krenuo za mnom i sada pišao po toj strani. Shvatio sam da sam izvan opasnosti, ali psa se još uvijek nisam mogao riješiti. Hodao je sa mnom sve do moje kuće. Zapravo, do sto metara od moje kuće. Tamo su bile dvije bake koju su ga otjerale štapovima, a ja sam im ispričao kako me pas prestrašio jer je počeo lajati no da smo putem postali prijatelji. Naravno da im nisam rekao cijelu istinu, nisam se htio sramotiti.



Ovo je zapravo post o mom Rikiju kojeg sam pustio s lanca i drugo ga jutro više nisam pronašao, niti ikad više. je li se izgubio, je li doživio nesreću, je li ga tko uzeo... Ne znam, ali želim mu sreću gdje god da je. Riki bog!

Kao što se antropološki pobijaju vjera i razum, tako isto i grad i ekologija. Vjerujem kako je svima jasno kako u gradu život nije zdrav, ili je barem na selu zdraviji. Iako, nije i ne mora biti nužno tako. Baš sam neki dan naletio na udrugu urbane ekologije koja pretvara gradove u zdrava prebivališta.

Urban Ecology udruga je osnovana 1975. od strane arhitekata koji vjeruju da gradovi trebaju služiti i ljudima i prirodi. Od samog početka, Urbana ekologija radi planiranja gradova, bavi se ekologijom i sudjeluje u osmišljavanju i gradnji zdravijih gradova. Njihova misija je ozbiljna. Žele stvoriti susjedstva koja će biti zdrava za život. Evo i Link za više informacija.

No i izvan udruge, tj. pogotovo izvan, odnosno u našoj sredini, jer nema šanse da takve udruge u skoroj budućnosti nešto pokrenu kod nas, zašto ne bismo sami u svom gradu živjeli zdravo i ekološki. Neću davati nikakve propovjedi niti zapovijedi već želim samo baciti bubu u uši za sve da, osim za ljude, brinu i za prirodu jer i tako opet brinu za sebe.

(prema tekstu iz: Hrvatska revija 2 (2005), Medvjedi i ljudi, Vladimir Lay; foto: foto studio Focus)

U planinskom selu Kuturevu na Velebitu već nekoliko godina radi utočište za mlade medvjede. To utočište je primjer modela koji povezuje čuvanje i korištenje hrvatskih prirodnih dobara. projekt je potaknula udruga 'Znanje za okoliš', a započeo je s radom 2002. godine. Utočište u Kuturevu se brine za siročad medvjeda, za one mladunce koji su izgubili svoju majku. Ovo je prvo i do sada jedino utočište takve vrste u svijetu iako drugačijih utočišta za medvjede ima u ponekim zemljama.

Glavni lik priče je smeđi medvjed, hrvatski car životinja budući da nema većeg i impresivnijeg predstavnika faune, govori lay u članku. To je upravo onaj medo na kovanici od pet kuna na kojoj pak piše mrki medvjed. osim medvjeda žele se očuvati i njihova staništa i tako izbjeći eventualnu opasnost za čovjeka i njegovu imovinu. navodi se da u Hrvatskoj imamo između 600 i 1000 smeđih medvjeda.

21. travnja 2002 u utočište je stigao prvi medo, a danas ih ima pet. Prvi je bio Mrnjo brundo, a drugi janja - Zora. Tu su i Ljubo Lik i Zdravko Gor, sve siročići. 2004. napravljen je pravi mali baby centar koji će služiti za nove mlade medvjede. Tu je smještena 'vrlo šarmantna' medvjedica Mara Buna. Medvjedi su zaštićeni posebno napravljenom ogradom, ima ih tri, a planira se građanje i novih.

od proljeća do jeseni utočište je otvoreno za posjete, a godišnje dolazi oko 10 000 ljudi: škole i đaci, planinari, ljubitelji prirode, turisti, ... Planova ima još puno, a svi su pozvani posjetiti medvjediće. Pa ako ikad...

11.02. - svjetski dan bolesnika

14.02. - dan ljubavi

08.03. - međunarodni dan žena

10.03. - no smoking day

15.03. - međunarodni dan protiv policijske brutalnosti

20.03. - međunarodni dan rijeka

21.03. - svjetski dan šuma / dan ljudskih prava

22.03. - svjetski dan voda

23.03. - svjetski dan meterologije

01.04. - 07.04. - Laboratory animals week

07.04. - svjetski dan zdravlja

22.04. - dan planeta zemlja

26.04. - dan obnovljivih izvora energije

30.04. - međunarodni dan zaštite od buke

08.05. - međunarodni dan crvenog križa

03.05. - dan sunca

05.05. - dan Europe

13.05. - majčin dan

15.05. - međunarodni dan obitelji

20.05. - dan zdravih gradova

22.05. - svjetski dan biološke raznolikosti / dan zaštite prirode u RH

24.05. - europski dan parkova / međunarodni ženski dan za razoružanje

31.05. - svjetski dan nepušača

05.06. - svjetski dan zaštite okoliša

08.06. - svjetski dan oceana / dan zaštite planinske prirode u RH

17.06. - svjetski dan suzbijanja dezertifikacije

24.06. - dan roda

26.06. - međunarodni dan borbe protiv droge

24.08. - dan roda

08.09. - Svjetski dan borbe protiv nepismenosti

15.09. - međunarodni dan mira

16.09. - dan ozona

21.09. - World Car-Free day/međunarodna noć zaštite šišmiša

22.09. - svjetski/europski dan bez automobola

26.09. - dan čistih planina

27.09. - svjetski dan turizma

01.10. - svjetski dan ljudskih naselja / međunarodni dan protiv nuklearnog naoružanja

03.10. - međunarodni dan djece

04.10. - svjetski dan borbe protiv okrutnosti nad životinjama

06.10. - međunarodni dan zaštite staništa

08.10. - međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa

10.10. - dan zahvalnosti za plodove zemlje

13.10. - međunarodni dan smanjenja prirodnih katastrofa

15.10. - međunarodni dan pješačenja

16.10. - anti McDonalds action day / svjetski dan hrane / dan kruha

20.10. - dan jabuka / dan borbe protiv pušenja

01.11. - svjetski dan vegetarijanaca

08.11. - svjetski dan urbanizma

11.11. - svjetski dan mladeži

20.11. - universal children's day

25.11. - međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

28.11. - buy nothing day

01.12. - world aids day

03.12. - international day of disabled persons

05.12. - dan volontera

10.12. - human rights day

11.12. - svjetski dan planina

(preuzeto s Okoliša gliasila ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva)