..-Nasmijesi se, zdravo je-..

Nocas mi je poginula najbolja prijateljica.
Dvadeset godina.
Zrtva pijanog vozaca.

Bila je osoba s najvise energije koju poznajem (ili sam poznavala).
Taj kratak zivot zivjela je punim plucima. Hedonizam joj je tekao kroz vene i punio srce onime sto je ona smatrala vaznim. Zabavom. Ljudima. Zivotom.
Neki mi je dan rekla da ce me iznenaditi posjetom kada dodjem kuci.. Onako kako sam ja nju voljela iznenadjivati ljeti.
Mozda kada sljedeci put odem na Krk i shvatim da su od grada ostale samo zidine..
Mozda onda..
Ali sada odbijam vjerovati da necu vise dobivati njezine poruke.
Ne zelim znati da necu s njom voditi neobavezne razgovore.
Ne mogu prihvatiti da je ne mogu i necu vise moci zagrliti.

Ujutro ljuta, inatljiva jer smo te probudili.
Popodne raspricana i nasmijana.
Navecer puna energije, avanturisticki raspolozena.
Draga, komunikativna, temperamentna.
Nas djubox.
Moj djubox.

Dolazila sam na Krk vidjeti te, udahnuti malo tvojega zivota. Druziti se.
Sada cu ti paliti svijece, prisjecati se zajednickih trenutaka. Moliti se.

Odnijeli su te andjeli, poveli te visoko.
Svrati koji put, sjeti me se.

Ja sam tu, zamisljam da si i dalje sa mnom.
Da zajedno gledamo serije srijedom,
usred noci jedemo cokoladu,
da pijemo kavu i odgadjamo obaveze,
ispijamo skupo vino na terasi Case
ili uzivamo u omiljenom nam picu s kojim si me ti prvi put upoznala u Jungli.

Slusat cu nas kako se jadamo o ljubavima, profesorima, faxu.
Gledat cu nas kako lezimo zamisljene na krevetu Kolegija.
Osijetit cu nas kako uzivamo u ritmu glazbe na Krku.

Voljeli su te radi karaktera i vedrine
ili prezirali radi otvorenosti i uzivanja u zivotu.
Ali u svakome si ostavila trag i pamtit ce te kao snaznu osobu.

Ugasio se tvoj mladi zivot, a za njim je ostao samo broj slika, sijecanja i ozaloscenih dusa.

Nedostajes mi.

Nek ti je spokoj u dusi i brz pronalazak puta natrag u zivot.