Egzekucija
30.01.2008., srijeda
Červar vs Boban (zakašnjeli komentar)
|
'Poručujem Bobanu da ljudi nisu ginuli za Hrvatsku kakvu on zamišlja. I kad se bude pričalo tko je koliko dao za domovinu, ja trebam govoriti, a on slušati! Lino Červar Ne znan za vas, ali meni malo već ide na qrac ovakva retorika. Zašto se u nas sva prepucavanja svode na veličanje svog i umanjivanje tuđeg Hrvatstva, čak i kad teme prepucavanja nemaju apsolutno nikakve veze sa domovinskim ratom (npr. kritiziranje rukometne taktike i 4 nepotrebne minute isključenja). Mislin, uvik isto,kad god nekog (opravdano) kritiziraju, odma ide: Ko ne voli mene, ne voli ni Hrvatsku! Vi ste izdajica i komunjara! I Srbin! [ovde malo pretjerujen] To busanje o patriotska prsa stvarno se previše koristi, bez ikakve veze, kad se nekog pritisne uza zid. Pogledajte samo političare i poduzetnike ulovljene u mućki ili pivače bez glasa koji na tome grade karijeru (Ne znan koji je genij reka da je svako ko ne sluša Thompsona židov). Najgore šta takva spika uvik prolazi. P.S. Neman ništa protiv Line Červara |
05.11.2007., ponedjeljak
Ritchie Blackmore
|
Bija san sinoć na Deep Purple. I bilo je dobro. Možda i odlično. Samo prekratko, al' jbg razumin to, stari su ljudi. Novi klavijaturist i gitarist su dobri, pogotovo Morse, ali nekako to nije isto ka sa Lordon i Blackmoreon. Di su oni? Za Lorda ne znan, onda se valjda skroz povuka iz muzike, dopizdilo mu. Zato san danas trazija po internetu Blackmorea. Šta san naša? Ritchie, the Man in Black, uzor većini hard rock i metal gitarista, tvorac majke svih riffova je naša sebi sisatu plavušu uživljenu u renesansnu muziku(?!) i željnu slave, oženija je i odreka se svog Purple/Rainbow nasljeđa. Pogledajte samo ovaj video: http://www.youtube.com/watch?v=tjc2jQqQAqE Behold, the magnificant power of pussy. Studio koji pari set Jagodice bobice, ona je u prvom planu, on je iza, obučen u najgluplju zamislivu kombinaciju, drzi u rukama nekakvu tamburicu. Dovraga, Blackmore, možeš ti i bolje. Je da je ženska puno zgodnija od Gillana i pogotovo R.J.Dia, ali Dancing in the moonlight Singing in the rain Oh, it's good to be back home again!? |
16.05.2007., srijeda
|
Zašto "Pogubljenje"? Pa to bi bila završna stvar na zamišljenom konceptualnom albumu, koji mi se mota po glavi ovi dana (konceptualni album kao Floydov "The Wall" ili D. Theaterov "Scenes from a Memory"). Ja ne pjevam, ne sviram i općenito nemam pojma o glazbi, ali slušajući dva gore navedena albuma i "Plajvaz" od Riblje Čorbe, palo mi je na pamet da bi bilo dobro napriviti cijeli album o serijskom ubojici, ali o jednom od ovih što počnu ubijati odjednom i iznenada, kao onaj Kinez/Korejac/Japanac/Štaliveć na američkom sveučilištu. Posebnu pozornost (prve 3-4 trake) bi posvetio njegovu stanju prije pokolja: izoliranosti i gomilanju mržnje prema ostatku svijeta. Moram priznati da ga tu pomalo razumijem: -sigurno nije bio fizički privlačan (kao ni ja) i ikompleksiran zbog toga -sigurno nije imao puno prijatelja (kao ni ja) -sigurno mu je dizalo živce gledati druge, uspješnije od sebe (kao i svima) -sigurno nije nalazio ama baš nikakvog smisla u životu (kao i većina 14-18-godišnjaka, doduše nitko ne nalazi smisao ni kad izađe iz tih godina, ali onda ga jednostavno nije više briga) -sigurno se osjećao potpuno beznačajan, bez ikakvog utjecaja na bilo koga ili bilo što -sigurno je znao bi ubojstvom par desetaka ljudi utjecao na nešto, kontrolirao nekoga, bio važan -sigurno je uživao u konačnoj nadmoći nad zgodnim curama koje ga nikad nisu šljivile -sigurno je uživao u konačnoj pobjedi nad zgodnim momcima koji su jebali dok je drkao... What's my point? Ne znam ni sam. Možda samo želim reći da pomalo, u dubini duše, razumijem što takve likove nagna da ubijaju. A i ti čitaoče, (ako uopće itko čita ovaj tekst), imaš barem malo zajedničkog s njima, siguran sam. U svima nama je sakriven agresivni manijak. Treba ga samo držati skrivenog. Hm... Da se vratim na album. Dakle, prve 3-4 trake bile bi o stanju uma i ,onako hard-rockerski odsvirane, slijedecih 5 traka bi bile baš o samom pokolju i, naravno, metal (ali sa visokim, a ne agresivnim muškim vokalom). Samo, glavnog lika ne bi ubili odmah, kao šta se uglavnom dešava, već bi ga uhitili živog i onda civilizirano spržili na stolici. To bi bila ta zadnja traka "Pogubljenje", je li. To javno pogubljenje mi je uvijek bila zanimljiva pojava, bilo da se radi o vješanju, kamenovanju, giljotini, el. stolici... Kad se gomila humanih, bezgrešnih, krščanskih pravednika okuplja da bi ubila jednog čovjeka. Dok krvnik obavlja svoje, publika oduševljeno pozdravlja i kliče. Žeđ za krvlju je nakratko zadovoljena, ali pojavit će se opet. Mržnja je vječna... Ali uglavnom, kako nemam pojma o glazbi, taj album nikad neće postojati. Ah, možda mi neko ukrade ideju... Ali teško da je itko dovoljno glup da krade ovako glupe ideje. |
