|
Tko su sanjari? Te su duše graditelji veličine ovoga svijeta.
srijeda, 07.07.2010.
jednog dana, u jednoj sekundi sve će se srušiti. i ostat će siva, bolna, ali bezlična prašina. mnogo prašine. osjećam da polako nestaje ono vrijeme. vrijeme kad je sve bila igra u kojoj nije bilo pravila, uljeza, pobjednika i 'luzera'. eh da, sve bih dala da mogu pokretom jedne ruke uzeti to vrijeme i staviti ga pored sebe neka traje. ali to je nemoguće, i smiješno na neki način. pih, tko je ikad čuo da se vrijeme može vratiti? ili ubrzati. ne znam ni sama što bih više željela. da se sve vrati na staro ili da otkrijem što donosi novo. sve u svemu, mrzim biti ovdje, zarobljena u sadašnjosti. ne osjećam se dobro u svojoj vlastitoj koži. kao da više ne pripadam u svijet koji sam tako dugo stvarala i gradila. i da, na jedno duže vrijeme uživala sam u svom izgrađenom svijetu u kojem sam se većinu puta osjećala sretno i bezbrižno. no zidovi se ruše, vjetar je počeo puhati. sprema se oluja. osjećam to.
ne želim. jednostavno ne želim izblijediti. borim se protiv vjetra promjene jer trenutno nisam spremna za promjene. dobro je bilo do sad. bila bi toliko sretna da tako i ostane. ali znam da neće. ovaj put je drukčije. promjene su toliko blizu da ih mogu opipati vršcima prstiju.
bit će bolje. nadam se.
| 15:29 |
Komentari (12) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
