Premium Digitale Zeitschaltuhr

petak, 30.09.2022.

S obzirom da me silno brinu poskupljenja, hrane, energije, života općenito,
kupila sam dva ova uređaja iz naslova, to je digitalna utičnica (lopov smo je nekad zvali)
koja se da programirati tako da se uređaj koji se prikopča preko nje automatski uključi/isključi,
da radi točno kad i koliko vi želite, i da troši onoliko električne energije koliko možete/želite platiti.
Na stranu to što su uz uređaj priložene upute isključivo na njemačkom jeziku, pa ne razumijem ništa,
na stranu i to što sam našla upute i na hrvatskom, ja i dalje ne razumijem ništa :).
U kući nemam nikoga (osim sebe, se) tko se time uopće želi bakćati pa me hvata malodušje pomalo.
A nekada (davno) mi je sve to bilo pis ov kejk.
Nekada davno sam znala rastaviti i kompjuter i dodati/zamijeniti kakvu komponentu i
smijati se kako je sve to skupa jednostavno, kako ljudi od svega rade bauk
i kako djecu koja znaju tipkati po ekranima djedovi i bake proglašavaju genijalcima.

Ne znam, brine me to što ne mogu prokljuviti taj Premium Digitale Zeitschaltuhr.
Kao da mi se urušava svije(s)t.
Je li to zbog korone ili zbog starenja, ili je nešto sasvim treće u pitanju,
pitaj Blogyja.

Zrikavac

utorak, 27.09.2022.

Red grmljavine, red pljuska
i tako naizmjenice, pred svitanje.
I pjesma zrikavca,
jednog jedinog preživjelog.
Ljetne noći su već zaboravljene,
kiše su ušutkale cijeli mu orkestar,
svi su na vrijeme ukopali negdje
plodove ljetne vreline,
zalog za buduće glazbene večeri,
a on uporno, bruseći krila, pjeva.
Sam, na kiši, zriče.
Glas mu je ostario, ogrubio,
ali snažan je i moćan.
Koga li zove kad već nikoga nema?
Zna li da je sam, ili ga nije briga?
Bablje ljeto zaziva ili samo kišu tjera?
Svađa se sa gromom glasnim,
Prkosi li kiši, munji i hladnoći
ili možda samo
glasno i zakašnjelo
umire?

Ceiling Fan (Visualizer)

četvrtak, 22.09.2022.

You want this love
To be black and white
But we've gotten so surreal
There are no straight lines
Is it good enough for you
Is it good enough for you
These elephants in the room
It's popping off like a balloon
Is it good enough for you
Is it good enough for you
Let's fly to the moon
Let's swing from the ceiling fan
The room is spinning around
We're dancing on the nightstand
Let the music take over
We will never get older
This ship has sailed
We said goodbye last night
To our self control
We swallowed everything in sight
Is it good enough for you
Is it good enough for you
Let's fly to the moon
Let's swing from the ceiling fan
The room is spinning around
We're dancing on the nightstand
Let the music take over
We will never get older
You keep jumping on the bed
Just please honey, watch your head
We're swinging from the ceiling fan
Until we fall down again
Did we go swimming in a fountain?
I have no recollection
I can't seem to tell the difference
Between dreams and feelings
Between dreams and feelings
Let's swing from the ceiling fan
The room is spinning around
We're dancing on the nightstand
Let the music take over
We will never get older
Let's swing from the ceiling fan
The room is spinning around
We're dancing on the nightstand
Let the music take over
Between dreams and feelings
Dreams and feelings
Between dreams and feelings
Dreams and feelings
Between dreams and feelings (on the ceiling fan)
Dreams and feelings (on the ceiling fan)
Between dreams and feelings (on the ceiling fan)
Dreams and feelings (on the ceiling fan)


Official audio and visualizer for 'Ceiling Fan' from the new album New Age Norms 2, Cold War Kids.

Sir... will you sing?

subota, 17.09.2022.

Candle in the Wind, otpjevana (prepjevana verzija) na ispraćaju Lady Di.



Originalna pjesma, inspirirana odlaskom Marylin Monroe.

Naknadno sam iskopala da je Sir Elton John, inače od ranije poznat "dvorski pjevač" već otpjevao pjesmu Don’t Let The Sun Go Down On Me, i to na koncertu u Torontu, potresen kraljičinim preranim odlaskom.

Nadam se da Sir Elton John neće podbaciti niti ovaj put.
Moguće je, odnosno - nadam se, da će ipak napraviti obradu poznate Candle in the wind i po treći put (kad ako ne sad?), s obzirom da je već s istom polučio ogroman uspjeh, a meni osobno bi bilo zanimljivo poslušati i po treći puta rewritten song, da se potvrdi moja teza da se u dobroj pjesmi može baš svatko pronaći, i da dobru pjesmu (jednu te istu, uz neke preinake) možeš baš svakoj posvetiti, pa čak i kraljici (srca) svega (svoga) svijeta.(?)

"KAUBOJSKI"

četvrtak, 15.09.2022.

K kao KURAĐ

srijeda, 14.09.2022.

courage (engl.), courage (franc.), coraggio (tal.), hrabrost' (rus.)... hrabrost.


Očistiti ranja* dok ti oko glave letaju osinjci*, e to znači imati kurađe.


Drugo sve, da prostite, je goli K prima ovome.


Iđen upaliti gradele.
(kad čovik ne more, netko - mora)

X

utorak, 13.09.2022.

25%

ponedjeljak, 12.09.2022.

Ministar Mora nam je obeća, nama morskim ljudima, smanjiti cijenu plinske butelje za 25%, odnosno za četvrtinu.
To znači da flašica od 10 litrica, umjesto 160, mora koštati 120 kunića.
Samo tren...
Taj iznos nam odnosi 15.95 eurića.
Danas je za ručak energetski eksperiment.
Odlučila sam ručak kuhati 25% vremena kraće, jer
to je dodatna ušteda od... (kvisko, help!) ...kunića po ručku.
Neće ostati sirovo s obzirom na moje kulinarsko iskustvo i suverenost.
Možda da stavim u teću i 25% sastojaka manje? Hm...

Drugo, razmišljam o kupovini novog bojlera za kupaonu.
Trebalo bi očistiti kamenac u ovom starom, da ne guca struju, a kad ga već imamo namjeru skidati, zašto ne staviti novi?
Starog bi ostavila za rezervu.
Umjesto onoga s klasičnim grijačem - da kupimo onog s keramičkim?

Izvor. Pardon, Izvor.

Kuži li se tko u ovo? Mislim zaista, realno, a ne prema osjećaju i intuiciji kao ja?

Poanta: ˝U radiše svega biše, u štediše još i više˝ (Stjepan Radić).

*+*

Šetnja

petak, 09.09.2022.

Jucer sam bila u dugoj šetnji u prirodi, u drustvu Čovika i psa. Bili smo tamo di pas moze trckarati bez povodca i di rijetko da mozes sresti ikoga.
Upijali smo ljepotu ovog naseg kraja po ko zna koji put, zajedno.
Predio kojim smo setali u vlasnistvu je drzave.
Dio je to na koji bi mnogi rado bacili šape, a vec su jednom neki umalo i uspjeli.
Općinski maloumnici su to bili napisali na opcinu i prodali nekoj firmi iz metropole, i da nije bilo sudskog procesa kojima su te makinacije odbacene, tko zna kakav resort bi tu bio niknuo, i u cijem vlasnitvu bi bio.
A taj dio je gotovo netaknut ljuskom rukom. Livade, zute od ljeta, od suse, more, pogled na otok, na planinu. Mjesto na kojem covjek moze osjetiti istinsku suštinu i bit svoga postojanja, mjesto koje je nezamislivo da bude ikakvo drugacije nego kakvo je od pamtivjeka.
Hodati neasfaltiranim putevima koje nadvisuju tanka i visoka bagremova stabla, koja u gustom rastu nadkrivaju neprobojne kupine, pa u jednom trenu otvoriti ovu gore opisanu divotu, osjecaj je neusporediv s icim drugim na svijetu.
Svojatamo mi štošta, to nam je valjda uslo u genetski kod, ali u neke se stvari ne bi smjelo nikada dirati. Neke ljepote bi trebalo sacuvati iz postovanja prema onima koji su ovuda hodali tisuću godina prije, kao i prema nekima drugima koji ce ovuda prolaziti tisucu godina poslije nas.
Ako zbog nikoga drugoga, neke stvari bi mogli cuvati i zbog sebe.
Jer tko zna, mozda i za tisucu godina ovuda opet budemo setali bas mi.
Ljudi.

Dobro jutro

četvrtak, 08.09.2022.

Za neke situacije bilo bi mudro imati ušteđevinu.
Ušteđevinu od sedam pristojnih postova koje bi u ovakvim neprilikama dobro došle.
Svaki dan izvučeš iz čarape po jedan post i okačiš ga na blog, i nikome ne moraš objašnjavati ništa.
Ni vlastitu energetsku krizu, ni Inspiraciju koja je otišla na putovanje, ni psa koji spava.
A pas spava kao top.
Povremeno se okrene s boka na bok, pa na trbuh, pa na leđa.
Kad spava na leđima je najslađi.
Sve četiri digne u zrak i šapama dodiruje svemir.
Tako bi i ja trebala.
E da je moći, e da je znati...
...
E = mc2
...
Znanje je moć.
...
Energija će doć'.
...
Laku noć.

Rasplinuta slika

srijeda, 07.09.2022.

(klikni na sliku i uživaj u veličini i u punini posvemašnje rasplinutosti)
hjp.znanje.hr

O jeziku, rode, da ti pojem* - neću, za to ne služe majke (?), nego škole (!?), ali sliku, rode, objasniti ti moram i trebam.

U mojoj kući se puno kuha.
Tako nam vjera nalaže.
Plinska boca nam traje manje od mjesec dana,
jer se uglavnom kuhaju neka jela za čiju pripremu
treba minimalno dva sata.
A vrijeme je novac, čak i kad je kuhanje u pitanju.
Evo, jednostavnim rječnikom da vam objasnim/prevedem:
160 kuna je 21.30 eura.
Toliko sam, naime, platila ovu butelju plina.
Cijena je... trenutna, varijabilna, nestalna, nestvarna.
Plinovita, a u stvari - ukapljena.
Zapravo, obrnuto je,
ali nema veze.

Čep. Svi vidite (?) crveni čep na ventilu plinske boce.
Unatoč tehnici fotografiranja?
Dobro.
Mislim, dobro vidite, pa idemo dalje...
E pa na tom čepu se treba nalaziti gumena brtva
koja je inače više plastična nego gumena, ali...
Prije negoli sam htjela zamijeniti praznu bocu punom,
htjela sam na regulator navući i novu gumicu, ali...
Nakon što sam rastrgnula plombu od folije sa ventila,
imala sam što i nevidjeti.
Brtve nema.
Ne-ma.

Razmišljala sam poslije o kvaliteti, o kvantiteti, o kontroli, o sigurnosti i
sličnim tekovinama prošlih svršenih vremena.
Ali, to je iza nas.
Iđemo dalje, iđemo naprid, iđemo kuvati.

Kviz pitanja:
Koji ključ se koristi za montiranje plinske flaše u kućanstvu?
Mijenjate li gumicu svaki put?
I treće (morala sam dopisati): Provjeravate li mjehurićima od sapunice: curi li negdje?

3 kn su... 0.40 eura

utorak, 06.09.2022.

I nama je poskupila školska marenda za isti iznos. Umjesto lanjskih 7, a preklanjskih 6, ove godine marendu ćemo plaćati 10 kuna po obroku.



Školarci će u našoj školskoj kantini pojesti kroasan i zaliti ga sokom iz tetrapaka, sve skupa za 10 kuna/1.33 eura.

Možda bi bilo bolje našoj djeci, a i nama svima skupa, da ih umjesto u školske - pošaljemo u saborske klupe?
Većina bi se barem pošteno najela.


Što reći, kakvu poruku poslati?

I kome?

Prvi dan škole

ponedjeljak, 05.09.2022.

Jutarnja gužva.
Sudaranje po hodniku.
Rasprave ispred WC-a.
Rasprave o majici.
Majka je tiha.
Ne upliće se.
Doručak.
Kava.
Spominju se knjige.
Pa se šuti.
Spominje se prijatelj.
Vrzmanje.
Dozivanje.
Čarape. Ne te. Crne.
Ne treba to.
Poslije, poslije...
Odoše.

Pas je skočio na kauč.
Suzi mu jedno oko.

Stopped trying...

nedjelja, 04.09.2022.

Englez koji tečno govori francuski, ruski i njemački, odustao je od učenja hrvatskog jezika iako je oženjen i živi tu, čini mi se, dvadeset godina. Zanimljiva su njegova objašnjenja.
Mislim da nas je poprilično dobro "ubra".

Bolonjez

subota, 03.09.2022.

Godinama (tako me naučila mama) spremam bolonjez po određenoj proceduri (i recepturi). Prvo zafrižim kapulu, luk, pa meso, pa u međuvremenu, kad se meso dobro izdinsta još dodam pasatu, i pri samom kraju začine. I OK je bio, jeli smo ga, ali ništa posebno.
Ovog ljeta sam obrnula redoslijed: na ulju dobro izdinstam meso, ali ga odmah posolim i popaprim, pa na dobro izdinstano meso bacim vino, čekam da ishlape alkoholne pare i gotovo sva tekućina, pa ubacim kapulu nasjeckanu na polumjesece (jako bitno), pa luk, pa pasatu i još par stvari.
Razlika u okusu je enormna.
Nisam ovdje nabrojala sve sastojke, ne da mi se tipkati, nemam vremena baš, nemam ni inspiracije, ali, što se sastojaka tiče - ništa nisam mijenjala. Samo redoslijed, samo u to sam intervenirala i dobila sam jelo (u ovim godinama tek) koje bi moji jeli svaki dan.
Onda, isto tako - ovog ljeta, dok sam se bavila ručkom, uvalila sam djetetu 100 kuna da mi ode po paštu. Inače imam nekakve nevelike zalihe osnovnih namirnica u kući (navika mi je ostala još iz vremena 100 godina karantene), ali ni zalihe ne traju vječno. Znala sam da će moje dijete izabrati prvu, moguće i najskuplju paštu na koju naiđe (znam to - rodila ja to i takvo dijete), a ne onu koju ja inače kupujem, ali odlučila sam: neka bude što bude. I dijete mi je donijelo doma linguine, najbolju moguću paštu za ovaj moj novootkriveni bolonjez.

I tako, ne znam što sam tila napisati, i zašto mi se brkaju ikavica i ijekavica, ne znam poantu ni poruku koju sam htjela poslati osim:
La vita e bella.

ANAGRAM(er)SKO POSTROJAVANJE

petak, 02.09.2022.

Jedan je KUPIO KAKTUS koji bode KO SIKAVAC (S=C) i kradomice otišao GOL_u_VRT gdje ga je vidjela RIMSKA DUBIOZNA i od šoka zavrištala: "VRIDI TI ČIR!"

Ticket No.1

četvrtak, 01.09.2022.

Pričala mi je kako je ujutro posjetila izložbu, a kad sam je pitala da mi kaže detaljnije kakva je izložba bila u pitanju - krenula je pričati nekako neodređeno i bez prave želje da ispriča impresije, kao da nije mogla naći prave riječi, ili kao da je nije zapravo niti vidjela, niti doživjela. Čudno, pomislila sam, čudno da to uopće spominje, ako nema baš ništa bitno o tome reći.
A onda, odjednom se sjetila, i umjesto izložbe krenula mi je opisivati tog čovjeka kojeg je vidjela, a čijeg se izgleda jako preplašila.
Rekla je da je čovjek koji je prodavao karte za izložbu na kojoj je bila - bio baš jako strašan.
I dok je mi je govorila o njemu, imala je ne mogu vjerovati izraz lica. Oči su joj narasle velike i pokušavala je naći riječi kojim bi mi opisala njegovu začudnu pojavu. Kaže, čovjek koji je prodavao karte za izložbu imao je nekakvu čudnu, veliku, bijelu kosu, ali samo sa strana, na tjemenu je bio sasvim ćelav, a ta velika kosa mu je stršala nekako u zrak, i pokazivala mi je gestama oblik njegove frizure, a ja sam zamislila čovjeka kojemu iz glave rastu bijeli sijedi rogovi. Jer po načinu njezinog opisivanja, po njenoj uzbuđenosti, činilo se kao da taj čovjek nije baš uobičajen čovjek, a tko zna je li i čovjek uopće. Počela mi se u glavi stvarati slika poznatog lika pa sam se počela glasno smijati, a ona je to shvatila kao poticaj da mi ga opisuje i dalje.
Kaže, imao je ogromnu bradu, i još je imao naočale za vid, ali to nisu bile obične naočale, nego, nego... (palcima i kažiprstima obje ruke napravila je dva kruga i prislonila ih na svoje lice) ...to su bile naočale Harrya Pottera i...
Nisam se prestajala smijati dok mi ga je cijela uživljena i sva u čuđenju opisivala.
...kaže, mene je bilo tako strah od njega da ti ne mogu opisati, a ja sam se držala za trbuh dok je pričala o njemu, i toliko mi je sve to bilo smiješno, dok mi se u glavi dovršavala kompletna slika lika. Rekla sam jo da izgugla Broj 1, Alan Ford i čekala njenu reakciju.
Ukucala je riječi u tražilicu i Google je izbacio slike, a ona opet nije mogla doći sebi, jer kaže, baš takav je bio.
Pitala sam je, još uvijek se smijući, što nije opalila selfić s njim, jer bi mi ga tada mogla i pokazati, i ne bi se morale ovako snalaziti
Nema šanse, govorila je, nema šanse - nemaš pojma koliko me je bilo strah.
Ušutjele smo potom obje, a ja sam joj se potiho, u sebi, zahvaljivala.
Mislim da pojma nije imala koliko mi je trebao taj smijeh.