Dva kotača dovoljna

26.05.2012., subota

Ushit, zanos, Mljett…

Ne čitajte ovu priču odjednom. Trebalo joj je pet sati da nastane, i ako je pročitate u jednom dahu, vjerojatno vam bude loše. Želite li saznati kako nam je doista bilo na Mljetu, na krivom ste mjestu. Brzo miš u ruke i klik na crveni križić i čitajte nešto drugo. No, kladim se da ste još ovdje i da vam ova priča treba. Ivana Blaženović pročitala je jedan moj članak i zapisala: ovo je PREPREZAKON!!! nisam ni znala koji si ti pjesnik zapravo! Zanimljivo, uzbudljivo i poučno. Brandon Walsh nije ti ni do koljena. 2010. godine prvi put pohodismo mljetski trekk, na prvu zavedeni, još dan danas se prisjećamo putovanja autobusom, ispijanja alkohola u tunelima, vodičice, Slovenca koji je kasnio i naravno utrke. 2011. godina ponudila je nešto novo: za mene i Hrca prva ULTRA, putovanje brodom uz zanimljive izjave djevojke u svijetu mašte Anje Mihaldinec te party nakon utrke. Što je to što treću godinu zaredom pokreće naše neposredno djelovanje? Jesu li to priče o Odisejevom otoku, njegovoj družici nimfi Kalipso, uglednom magazinu The Time koji je smjestio Mljet među deset najljepših otoka na Planetu, a poznati svjetski istraživač i ronilac Jacques Cousteau koji ga smatra jednom od najintrigantnijih lokacija na svijetu. Te priče svakako daju svoj obol isto kao što to u svom segmentu čini Tigar Tony i Marlboro kauboj. No, bilo kako bilo, moja emotivna narav nalaže mi da mjesta i ljude koji me nadahnjuju pohodim opet i ponovo. 2012. godina; MLJETSKA ULTRA: multi doživljaj divljih predjela, kamenih uspona, „živog blata“, plivanje u slanoj i slatkoj vodi inspirira nas i potiče na djelovanje… 600km, 7 sati vožnje, 30 minuta plovidbe trajektom i stigosmo na Mljet. Naša misija je svladati 40-ak kilometara otoka Mljeta i 1800 metara visinske razlike (usporedbe radi, to je kao da se tri puta popnete na vrh Sljeme) u vremenskom periodu od 10 sati koristeći kartu, kompas i uglavnom vlastite noge. Linearna utrka od Sobre na istoku do Pomene na zapadu. Zvuči zanimljivo ! Nešto prije 09:00h u Šimunovom Land Rover-Chuck Norris terencu stižemo na start, u Sobru. 10,9,…3,2,1, i na Bandijev znak avantura kreće kamenim usponom na najviši vrh otoka Mljeta 514 m n/v Veliki grad. Vijugavim kamenim usponom penjemo prema gore, neposredno prije vrha pokušavamo skratiti na divlje, no priroda je jača i vraća nas na markirani put kojim nastavljamo prema gore. Prije vrha susrećemo Carina&Tadeju, bodre nas, i još malo zanimljivog uspona, malo penjanja rukama i nogama i za 1:15min. tim u sastavu Hrc i Roža nalazi se na KT 1 Velikom gradu. Svijet mi se odavde čini divnim i punim duha. Cvikamo karticu, malo soka i vode i idemo dalje prema KT 2, mjestašcu Blatu. Trčimo prema dole i usred ničega nailazimo na nogometno igralište na kojem je navodno Odisej prilikom sedmo godišnjeg boravka na Mljetu redovito nedjeljom igrao nogomet Ubrzo stižemo u Blato, zaljevamo se vodom i nadopunjujemo zalihe iste. Trčimo dalje ka vjerojatno najsurovijem a meni i najomiljenijem djelu otoka Mljeta, Blatini. U filmu o legendarnom Rambu zadnji put sam vidio ovakve prizore, sad ih proživljavam uživo. Nalazimo se u Blatini. Kroz trsku i šaš krećemo se prema perforatoru usred močvare. Voda do gležnja no propadamo iznad koljena, pijavice nam se ljepe za noge, jegulje prolaze ispred istih, to je to, moje želje se zadovoljavaju, ushićen sam i zanesen. Nakon Blatine krećemo se u smjeru sjevera ka Rt-u Križice, društvo nam pravi simpatična Ana Beblek, ubrzava nam tempo i ubrzo stižemo na Rt Križice. Nakon KT 4 slijedi nešto što je „bolje od sexa i jeftinije od heroina“, 4 km staze uz more. Trčimo istom, pogled mi svako malo odluta ka tirkiznom moru i stjenovitoj obali. Uživanje u ljepoti ubrzo uzima danak, zapinjem koljenom o stijenu što rezultira razderanim tajicama i koljenom. Nakon prijeđenih 28km i 6 sati utrke tim Roža i Hrc nalazi se u živopisnom mjestu Polačama, u 3 minute trpamo u sebe sendvič, colu, frutabelu, cvik-cvik KT 5 i idemo ka kultnom 258 m n/v Montokucu. Pogled s istog na Mediteran, neprocjenjivo. Nakon Montokuca spuštanje na nulu ( 0 m n/v). Trpamo stvari u vreće za smeće i plivamo preko kanala koji spaja more i Veliko jezero. Zatim 5 min. trčanja do mola, skok u jezero i pustolovina ide dalje plivanjem na KT 7 koja se nalazi na otočiću Sv. Marija. Hladna voda rezultira grčenjem mišića. Prema cilju vučemo se k`o „crknute mačke“, skupljamo zadnju KT i 5 min. prije limita misiji je kraj, uz čestitke Ninoslava, Carina&Tadeje ulazimo u cilj (09:55). I dok pišem zadnja slova, ushićen sam i zanesen, zanesen nadom da sam vas ovom pričom uspio barem malo „mlatnuti“ da i vi postanete entuzijastični, da i vi imate svoju opsesiju. Zvonimir Roža

- 11:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.