Dva kotača dovoljna

09.02.2011., srijeda

Najnajbolji trek ikad! Dva dana prije treka sam išla s Carinom (ranije poznat kao Otac) u izvidnicu, staza je super za trčanje, manji problem je bilo blato, ali ništa strašno. Hrrrpetina ljudi na startu, u hotelu nas čekao doručak: makovnjača, orehnjača, zlevanka, čaj, vino...nema čega nije bilo. Staza planinarske kategorije je bila duga oko 25km, kontrole su bile ili na vrhu brda ili u dnu, listovi su me strašno boljeli već pred kraj... Na većini kontrola okrepa, fotografi i navijači, Zagorci su se stvarno iskazali kao domaćini, baba koja je kopala u polju me pitala dok sam prolazila : "Kaj je to ona utrka danas?" :) Svi su znali da dolazimo! Naša mala banda se iiizvrsno plasirala! Tadeja je pobijedila, Ingrid je došla treća, a Roža s njom. Ovo mi je bio prvi treking gdje sam se pokušala sama orijentirat, jedna dobro donesena odluka mi je priskrbila Dugića kao suputnika (jedan od najboljih trkača u Sljemenu), a već idući tren donesena je katastrofalna odluka. Gdje mi je bila pamet da ne odem za 6 ljudi nego odem nekom skroz lijevom stazom? Baba u polju nam je rekla da smo na krivom putu, spustili smo se niz brdo, opet popeli na drugo- i eto nas na Picelju. Do iduće kontrole sam se opet uspjela izgubit, ali sam zvala Muža i rekla mu da me pričeka pa smo zajedno nastavili put. Na predzadnjoj kontroli sam srela Vanju, pobjednika ultre i s njima nastavila dalje. Spust do cilja je išao kroz blatnu šumu, a Vanja se k'o kamikaza spuštala...ni na kraj pameti mi nije bilo da ćemo se trkat :) Mislila sam da je zaostala i da me ne može više stići...Trčim za njima, ali jednostavno ne ide i sve mi dalje odmiču. Izađemo iz šume, oni svi odu lijevo cestom koja ih vodi u cilj- još i jure k tome. Mislim si- ne mogu ih stići ako krenem za njima, pogledam ispred sebe- kuća i dvorište koje se proteže skroz do tog izlaza iz šume, ali jako strmo. Sjednem na guzicu i odsanjkam se po blatu do dolje, kroz dvorište kuće brzo protrčim da me ljudi ne vide- i izađem 200m od cilja. Pogledam iza sebe- nisu na vidiku, brzo odem u cilj i sakrijem se iza zastora da me Vanja ne vidi- kad je ušla, iskočila sam i obje smo se počele smijati :) Bila je to (meni) najzanimljivija utrka ikad!! Ovo trkanje na kraju mi je sve nadoknadilo :) Došla sam sedma, Vanja osma, Hrvi 5 min iza mene. Marina je sve bolja i bolja, a Linda je s frendovima išla na jogging kategoriju, Ninoslav se nešto pogubio, a imamo i prinovu- Nikšića koji je imao doček i pol, s obzirom da smo već svi bili pijani kad je on ušao u cilj pa smo pljeskali i navijali kao da je među prvima stigao :) Poslije mi je Hrvi rekao da je on sa svojom grupom cugao cijelim putem :) Jedva čekamo Pašman! Pozdrav, Ivana Blaženović -- Blue jean baby!

- 12:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.