Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

zbunjena.
sretna.
tuzna.
pametna.
hiperaktivna.

slusam fruty pebble. it makes me hiper. :D fruty pebble je otisao. -.- sada je nesto drugo. :D ugl. proslo je. bilo uspjesno. sunce na kraju, kisa na pocetku. umor na pocinku, ali onaj lijepi.

sve kako sam zamisljala. :)

opcenito je zivot komplicirano tragicno smijesan. [kao i uvijek] mozda jednom bude samo ravan sa suncem, ali ponekad mora pasti i koja kapljica. mozda..




ponekad prezirem blog, jer ne znam tko to sve cita i tesko je onda pisati sto osjecate kada ovisite o drugima. ponekad zamisljam da imam jedan anonimni, ali vas svijet se ne sacinjava od toga da ga drugi citaju. vjerojatno ga ni nitko ne bi razumio jer se jedino ja mogu osjecati u 5 raspolozenja. aaaaw. :)

danas bijah preveslana da idemo u italiju. :O sok. prva reakcija je bila: zeeeemljopis. -.- toliko o tome da skola ne utjece na vas. danas ponosno ucih 2 i pol sata. :)

nikada toliko ne ucim odjednom. :D

streber. xD

sretna sam..ispod svega toga. i am happy. i pozelim da su i one sretne.. bit cete. znam, bebe moje. <3

ona je podrska svima. svima djeli savjete, oslonac je svima..no rijetki shvacaju da je to teret, no sa uzitkom ga nosim, jer na kraju se ipak isplati..

nemam nista pametnog za napisati. kemija/biologija/povijest - isprale svu inspiraciju. -.-

[moram gledati heroje. :O]

budite mi pozdravljeni. nek mirkec bi wit ju. xP

- privatna sala.

[naslov je uzet kifli. *kes] vtp. :*

puno pozdravljam svoje bube. :)

kako je googleee lijep. aaaaaw. :D

Dugo je htjela reci da, a jedino je uspjela izreci ne. Svađa se sama sa sobom. Trazi utjehu u glazbi i pokusava se sto dulje odrzati borcem.

Nedostaje ti?

- svaki dan.

Htjela je reci da joj nista ne znaci, ali istina je tu. Ceka onu sekundu, a nikada ne dolazi. S nadom se budi, a sa razocarenjem ide spavati. Mrzi svoju montonost, no naizgled ne zeli ju mjenjati.

Boji se vremena, pritiska i tuge, a sve ju to pogađa.

Trudi se naci sigurnost, a nje skoro nikada nema. Svaku sekundu je umorna i trazi za trenutak paznje.

Mozda je samo sebicna.

Njah.

Trenutacno zamislja da se odseli u svemir. Voli male zelene. xD

[sjecam se kada sam joj to napisala]

*place*

Ponekad se pita vrijedi li biti borac?

Jer samo neki znaju da je ona krhka kao staklo, naizgled izgledajuci borbenom i jakom..samo naizgled. Nista vise od toga.

Danas je ponovno dokazala da je zbunjena.

Jeji.

Biologija/kemija/obaveze raspolozenje. -.-

Do citanja. :)

ljubim svoje bubice. :*

tko je zapravo od nas dovoljno hrabar? dovoljno snazan da svlada prepreke. moje rijeci ne mogu promijeniti događaje, ne mogu isprati suze niti razliti o povrsinu stare uspomene. to su samo rijeci. netko bi rekao naravno da nisu, one me vode dalje, ali kada razmislim. one mi samo daju nadu. rijeci vas ne mogu navesti da nesto ucinite u doslovnom smislu, mogu vam samo dati onaj adrenalin? osjecaj koji se javlja ne nadano brzo bez upozorenja i znate da je to taj trenutak. ali zasto su nam toliko bitne?! zasto navecer slusamo nama najdraze pjesme i sjetimo se pojedine uspomene. kako mogu toliko utjecati na nas da nam stavljaju osmijeh na lice ili stvaraju suze u ocima?

[tko je napravio taj car u njima da se prisjetimo naseg zivota.]

rijeci. to su samo rijeci..zaista?!

zasto onda cesto kazemo krivu rijec za koju se kasnije kajemo, razmisljamo o posljedicama i shvatimo da su one komadic povjerenja unistile. uostalom zasto uopce mora boljeti kada ti netko kaze ne, ili sama negativnost trenutka. no, cak ni to. hladan pogled i normalna recenica dovoljna je da sve pukne.. zaista, uvijek me fasciniralo to. mozda sam opcenito sva fascinanta s pitanjima, ali ta recenica je naizgled normalna, zasto onda zaboli?

[mozda boli samo nju.]

carobno je slusati najljepse pjesme kada se probudite jos dok je mrak. sve spava, a samo vi disete u prostoriji.

lijepo je..



*trenutacno su neki problemi s komentiranjem. -.- ne ide mi bas. :( ali sve cu nadoknaditi. ljubim. :*

[brzi povratak u skolu, mojoj kiflici. <3 - kisela kisice :q]

*opet sam u daninom postu. ccc <3

povjerenje.

da li ga uopce ima? ne mislim na bezazlene stvari, vec one prave. onaj osjecaj kada vas pritisne u trbuhu dok idete nekom nesto reci. vasu tajnu..kako da budete sigurni da druga osoba nece saznati, da ce i ona s vama potajno dijeliti vase strahove i snove? kako znati.. [i saznate da je pogrijesila]

tko ce mi reci gdje je granica da se prestanem zavoditi sa svojim snovima. da obuzdam sebe i shvatim realnost prepreka. nema prepreke koje nisu svladive, ali ima milijun suza koje ce saciniti taj cilj. nitko se ne bori..
tko ce me uspjeti natjerati da se ne navodim za srcem? tko..

[picture. njeemam dovoljno lijepu] :(

voljela bi ga upoznati.

pitam se gdje je neuspjeh? gdje je onaj tracak kada znate da je gotovo, nema kraja niti pocetka. a vas kraj je zapravo pocetak propasti. onaj osjecaj kada znate da se svijet ne drzi..raspada se.

i tko je uspio usaditi u mene da me svaki put zaboli kada se sjetim da sam se za nesto toliko borila, a nisam uspjela. pala sam kao i prije. sa svakim danasnjim trenutkom, sjetim se toga..duboko je u meni, a proviri uvijek u trenucima boli. [zelim ga pobijediti.]

tko ce mi reci da njihov osmijeh nije lazan, da nece izblijediti nakon nekog vremena..da ce uvijek biti tu. neke osobe su polako otisle i zeljela bi ih vratiti, ali znam da vrijeme ne vraca proslost, jer sadasnjost je zapravo dio buducnosti..nazalost.

tko zapravo..

mistake. :)

mozda vecer djeluje na mene..uvijek djeluje. slusam metallicu, tool, sve u boxevima. neda mi se ponovno otvarati foldere i traziti nesto prikladno. trenutacno sam sva bezvoljna?! ne znam zasto..drzi me to navecer. uvijek drzi. i zasto stalno ponavljam rijeci? ne znam. zbunjena kao i uvijek. ponekad pozelim da vrijeme ne tece toliko brzo, da se jutro rađa sporije, a noc pada kasnije. za sada jos uvijek pada u istom vremenu, ne obaziruci se na mene. puj vrijeme. -.-

vani je ponekad savrsenstvo. iako uvijek nađem ljepotu u vecernjem sjedenju na klupicama, ali nema veze. i ponekad pozelim da to savrsenstvo upropasti kisa, pljusak, tamni oblak, neumjeran vjetar.

zasto da nas okruzuje nesto lijepo kada ga zapravo i nema?

aaaaaw. isfrustrirana sam. ne znam zas, al jesam. -.-




sutra je rođendan od moje bube i sada ja moram ostati do ponoci budna da joj posaljem poruku. :) <3
ne sjecam se kada sam se digla poslije 7 ovaj tjedan. -.- vec polako spavam u osam.

post je samo na nagovor dane. :)

sutra ili neki od sljedecih dana dolazi novi. -.-

ovo je sve bzvz. mrstim se kaj ga objavljujem. :(

boomp3.com

njaaah. idem se tuc jastukom. :D

puse mojim bubama. :)

<3

[znam da je slika huge velika, ali meni se sviđa. daje vece pusice.] :)

upravo sam skuzila da nista od jastuka..spavam na onom anatomskom s udubljenjem -.-. zato baka ima veeeelike. metar na metar. xD aaaaw. mogu ih samo zamisljat do sljedeceg puta. :O

[obozaaaaaavam heroje] moja opsesija. <3

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.