od vječnosti na ovamo

ponedjeljak, 02.07.2007.

ADAM I EVA

Hodao je Adam, uzduž i poprijeko,
Zemljom,
Upoznajuć stvorenja i dajuć im imena.
Posred carstva prirodnog i životinjama okružen
Ćutio se sam…
Pred Bogom…,
Sve dok se nije pojavila – žena.

Srce je prepoznalo
Biće drugačije od ostalih bića,
čudo drugačije od ostalih čudesa
Hvalospjev su bile jedva dočekane riječi:
«Evo, kosti mojih kostiju,
meso moga mesa»

Tko će proniknuti tajnu
Ljudske vrste
Ne gledajuć samo jedno
Nego – par?…
Jer, muško i žensko stvori Bog
Da i jedno i drugo
Postane
Životom svojim
– DAR.

O blaženi život prvog para
Dok neprijatelj nije započeo svoju igru
Kako bi ih lažima svojim zaveo
I odveo od Izvora svake sreće
Zaboraviše na Njegovu riječ
I sva obećanja Njegova
Laži im postadoše slađe…
I od Istine učiniše se veće

Pad.
Više ništa nije isto.
Život se nastavlja.
U znoju i bolovima
polagano se gasi...
Al tu nije kraj.
U punini vremena posla Bog svog Sina
Rođenog od žene
Da sve - koji u Njega vjeruju -
Zauvijek spasi.

I opet jedna žena i jedan čovjek
Započeše jedan novi svijet, otvoren svima…
Jer bijaše dar,
bijaše to oboje – bez mjere.
Sin Božji, Sin Marijin
i Ona, zauvijek poslušna,…
s mačem boli u srcu
- Naš vitez vjere.