Tupim iglama pokušavam zašiti pukotine na koži.
Nemir probada iznutra kroz tek ušivene rane,
kao gnoj koji prijeti da iscuri.
Pod jezikom stišćem cijeli jedan roman ( trilogiju postojanja ),
uzimam ga u malim količinama,
da se ne predoziram sadržajem
kojeg sam odavno morala izbaciti iz sebe van.
Sve priče polagano trunu u meni, a ja se ne dam.
Izigravam glavnu junakinju koja sve može.
Bolne grimase prikrivam lažnim osmijesima.
...
|